Srebrenica – bolna rana svakog Bošnjaka

Srebrenički inferno je izložba koja govori o patnjama, zločinima, suzama i krvi naroda Srebrenice 

Direktor Arhiva Federacije Admir Jerković bio je gost u Novom Pazaru.

Sofić: Sandžak brine o Bošnjacima i zločini koji su nam se desili da se nikada više ne ponove. Dana 12. juna 2015. počeli su u Sandžaku dani obilježavanja zločina i genocida nad Bošnjacima počinjeni u Srebrenici koji će trajati do 11. jula. Postavljena je izložba Srebrenički inferno. Obišla je svijet i došla u Novi Pazar. Gospodine Jerkoviću, šta je Srebrenički inferno?

Jerković: Srebrenički inferno je izložba koja govori o patnjama, zločinima, suzama i krvi naroda Srebrenice. Kada kažem naroda Srebrenice mislim na Bošnjake Srebrenice, jer u Srebrenici je umoren 8.371 Bošnjak i 1 Hrvat. To je teška rana Bošnjaka gdje god se nalazili u svijetu i 11. juli se doživljava kao najtragičniji dan. Kada osvane taj dan ja bih najviše volio da ga prespavam, ali znam da posebno toga dana moram da se borim za istinu. Mi stalno moramo da se borimo za istinu.

Sofić: Jesu li se osvijestili Bošnjaci u Bosni i Hercegovini? Ne govorim o stanovništvu, već o političarima. Kada je u pitanju Srebrenica vidjeli smo ovih dana šta se dešavalo u Parlamentu.

Jerković: Ne bih sada miješao političare, ali znam da svi Bošnjaci kada govore o Srebrenici to je za njih teška rana. Nijednom Bošnjaku nije lahko toga dana.

Sofić: Kada ste slušali kasidu o Hadžetu i Srebrenici nije Vam bilo lahko?

Jerković: Kada govorim o Srebrenici nije mi lahko, ali danas je to bilo posebno osjećanje u Novom Pazaru. Novi Pazar, iako je u sastavu druge države, doživljavam posebno, jer su ovdje Bošnjaci, gdje god se okrenem vidim džamiju, ljude koji su slični nama Bosancima i Hercegovcima. Danas sam skoro zaplakao, a nije sramota zaplakati na takvu tragediju, na to što se dogodilo Bošnjacima Srebrenice. Govorio sam muftiji Dudiću o tom osjećanju: da su pobili 8.372 mušice to bi bilo brdo mušica, a koliko je tu naših mrtvih Bošnjaka koji su poginuli i zvjerski ubijeni samo zbog toga što su bili Bošnjaci. To me posebno dirnulo i ovi ljudi koje sam danas vidio na izložbi.

Sofić: Šta sadrži Arhiv Federacije kada je Srebrenica u pitanju?

Jerković: Sadrži popriličan broj dokumenata, ali mi smo učili da svijetu pokažemo da slika govori više od hiljadu riječi. Ovu jednu sliku kada vidi svaki posjetilac naježi se i vrati se u te dane. Mi želimo da Bošnjaci pamte šta im se dogodilo, moraju da pamte. Kada smo u Njemačkoj postavili sliku, jedna od organizatorki nam je rekla da sklonimo sliku na kojoj je mrtva žena i njeno dijete iz utrobe. Mi smo istakli da smo to gledali uživo, a ne samo na slici i ukoliko budemo morali skinuti sliku odustat ćemo od izložbe. I tako smo mi cijelu izložbu pokazali u Frankfurtu, Berlinu i Minhenu. Izložbu su vidjeli mnogi građani svijeta. Počeli smo sa Bursom, pa smo došli u Kairo. U Kairu su takođe htjeli čuti o Aliji Izetbegoviću, kojem sam bio savjetnik. Tada sam bio prvi koji je na jednom skupu govorio o Aliji Izetbegoviću i drago mi je da sam govorio o njemu.

Sofić: Kako je on sve to doživljavao? Recite nam nešto o tome.

Jerković: Ja sam ostao savjetnik predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine i kada se Alija povukao sa vlasti. Predsjednik Izetbegović je vrlo teško doživljavao Srebrenicu. Njega je posebno patila kada bi ga zlonamjernici optuživali da je mijenjao Srebrenicu za Vogošću, što zaista nije tačno. On je pri kraju svog mandata dao specijalnu izjavu UN-u, koji ga je pitao o ovim događajima, kada je rekao tačno šta se dogodilo u Srebrenici i da je to za njega najteža rana. Mi savjetnici smo od Predsjednika imali uputu da kada ga zovu Srebreničani da ugovaraju posjete kod njega da je uvijek tu za njih. Posebno je bio vezan za Srebrenicu. Evo, ja kažem da se Alija Izetbegović nikada nije saglasio s time da se mijenja Srebrenica za Vogošću.

Sofić: Da je živ šta bi danas bilo?

Jerković: Predsjednik Alija je uvijek sa suzama govorio o Srebrenici. Bio je veliki vjernik. On je tiho vjerovao u Boga i znam da se u tim teškim danima molio za žrtve Srebrenice. Znam da ga je to jako pogađalo.

Sofić: Mnogi su negirali to što je uradio. Majke Srebrenice su ga uvijek podržavale?

Jerković: One su često dolazile na razgovore kod Alije Izetbegovića. Tu su bili žučni razgovori. One bi plakale i tražile od Predsjednika puške i da će one tražiti svoju djecu. On kao odgovoran i saburli čovjek uvijek bi ih smirivao. To sam i u mojim knjigama opisao.

Sofić: Mnogi kažu da nije bilo Alije Izetbegovića ne bi bilo ni Bosne. Čak citiraju i Miloševića u Dejtonu da je Alija pobjednik?

Jerković: U Dejtonu je Milošević odao njemu priznanje, to je činjenica. Šteta što je Milošević bio diktator i na neki način izdao svoj narod.

Sofić: Vrlo je interesantno kako ste Vi dobili poziv od Izetbegovića da budete u njegovom timu. Vi ste profesionalac. Koliko Vas sve to dotiče. A evo i jedno pitanje: da je Predsjednik živ, šta bi rekao na postavljanje VIP loža u Srebrenici?

Jerković: On ne bi to odobrio. Predsjednik Alija Izetbegović je bio veoma skroman čovjek. Nikakve VIP lože. Iz raznih događaja on je bio skroman čovjek. Kada bi došao negdje u posjetu njegov odgovor je bio da ne treba ništa i mi saradnici smo često ostajali gladni. Pisao sam jedan duži tekst o potrebi da se na srpskim prostorima pojavi jedan Vili Brant, ali mislim da se taj čovjek neće dugo pojaviti. Srpski odgovor za sve zločine koji su se dogodili, čak i onih poštenih koji ih osuđuju, da je bio zločin i neka svi zločinci odgovaraju, ali nikada ih ne imenuju. Ne treba tako da se govori, to nikom ne pomaže. Kada će se pojaviti Vili Brant ne znam, ali je bitno da se pojavi.

Sofić: Sandžaklije su tada pomagale narodu Bosne i primali mnoge žrtve rata. Pa ova vaša saradnja će se nastaviti?

Jerković: Mi ćemo sigurno u još mnogo gradova prirediti ovu izložbu. Drago mi je da je danas bila u Novom Pazaru. Za mene je bila najupečatljivija. Nas očekuju izložbe u Litvaniji, Moldaviji, Gruziji i Kanadi i sve ove slike koje su vidjeli Novopazarci pogledat će i građani ovih gradova.

(Glas islama 266, strana 18, intervju)