Podrška džemata vjernika

Uloga džemata u davanju podrške svojim alimima

„A ako te htjednu  prevariti –  pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima!” (El-Enfal, 62)

Ono u šta nema nikakve sumnje jeste to da svaki poziv, svaka da'va, svaka ideja, ideologija, plan ili program – nebitno kakav je, u potrebi je za džematom i skupinom ljudi koji će stati za njime i pomoći ga. Postojanje džemata, i to iskrenog i jakog, osnovni je faktor u opstojnosti da'veta islama i njegovog napredovanja nabolje. Postojanje džemata i određene skupine ljudi koji bi pomogli Istinu svim svojim kapacitetima, prvi je faktor utemeljivanja da'veta islama i sigurnih i kvalitetnih rezultata u budućnosti.

Allah dž.š. u Svojoj plemenitoj Knjizi spominje da je postojanje vjerničkog džemata koji pomaže i koji se za Istinu zalaže pomoć od Njega koju samo On daje kao vid podrške pozivu Istine i da je to jedan od glavnih i najočitijih razloga ostvarenja uspjeha i pobjede. Allah dž.š., kaže:

„A ako te htjednu  prevariti –  pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima!” (El-Enfal, 62)

Džemat, koji je primarni faktor napredovanja islama, poziva istine i pobjede, mora ispunjavati dva uslova: da bude džemat mu'mina – iskrenih vjernika i da bude džemat koji iskreno pomaže Allahovu vjeru.

Ako neki džemat izgubi ova dva svojstva ili jedan od njih, ili bude slab u njima – pomoć, uspjeh i pobjeda će utoliko i kasniti, bez obzira na to što se smatraju sljedbenicima Allahovog dina, a na ovo nam najbolje ukazuje slučaj koji se desio za vrijeme poslanika Musa a.s. i njegovog brata Haruna a.s., koji su pokušali ubijediti svoj narod da uđu u zemlju koju im je Allah dž.š. odredio i dao. Allah dž.š. kaže:

„O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni.“ (El-Ma'ida, 21)

I pored ovog Božijeg obećanja i odredbe da je u pitanju nešto što je od Boga određeno da će biti njihovo, možemo primijetiti kako se Musaov a.s. džemat prepao i počeo opravdavati i izvinjavati, ostavši bez oslonca i pouzdanja u Allahovo obećanje i obećanje Njegovog poslanika, loše se ophodeći prema Allahu dž.š. i Njegovim poslanicima, pa:

„Rekoše: “O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući, dok god oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda, sigurno, ući.” Dva čovjeka, koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju, rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bit ćete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!”  “O Musa” – rekoše oni – “dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” (El-Ma'ida, 22-24)

Kada džemat vjernika ne dadne podršku sa svoje strane, zapisano obećanje kasni sa ostvarenjem, pa makar bio i Musa a.s. u pitanju sa svojim sljedbenicima. Kada se džematlije prepadnu i uplaše i podršku svoju uskrate i ne žrtvuju se na Allahovom dž.š. putu imecima svojim i životima svojim radi Allaha dž.š., Njegove Objave i Njegovog raziluka – uspjeh i pobjeda će utoliko i kasniti! Musa a.s. dalje nastavlja, pa kaže:

“Gospodaru moj,” – reče Musa – “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!”  “Četrdeset godina oni će zemljom lutati” – reče On – “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!” (El-Ma'ida, 25-26)

Šta znači kada su džematlije odani principima vjere i spremni za nju se žrtvovati najbolje možemo vidjeti na primjeru Isa a.s. i vjernika iz njegovog doba:

„A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” – “Mi” – rekoše učenici – “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani – poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!”  I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. I kada Allah reče: “O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći.”… a onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike. Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri.“ (Alu Imran, 52-58)

Najljepši primjer iskrenosti džemata i odanosti vjeri daju nam ashabi Muhammeda s.a.v.s. uoči pohoda na Bedr, što možemo vidjeti kroz riječi Mikdada r.a. kada je rekao: “O Allahov Poslaniče, izvrši ono što ti Allah naređuje, mi smo uz tebe! Mi tebi nećemo reći kao što su Musau rekli Izraelćani: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati’, nego ti kažemo: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo poći s vama u borbu!’”

Vjerovjesnik mu uputi lijepe riječi i dovu da mu Allah podari svako dobro, ali je i ovaj put htio čuti mišljenje ensarija jer su oni činili glavninu vojske, a na Akabi su dali zavjet da će braniti Vjerovjesnika u Medini i nije bilo spomena o borbi izvan nje. To su prozreli ensarijski prvaci, pa se javi Sa’d b. Muaz. Sa’d između ostalog reče: “Mi smo povjerovali u tebe i posvjedočili da si došao s istinom, dali smo ti u tome zavjete i ugovore na vjernost i pokornost, stoga nas povedi gdje želiš! Mi smo sa tobom, Allahov Poslaniče!” Vjerovjesnika obradovaše ove riječi, pa reče: “Krenite i radujte se, jer Allah mi je obećao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha, kao da vidim mjesta pogibije njihovih poglavara.” (Muhtesaru Siret-Ibn Hišam, str. 125-126)

Vjernici mora da budu spremni na neprijateljstvo i mržnju nevjernika i pravovremeno na nju da odreaguju i da se na vrijeme brane i odbrane, jer šejtan, zakleti neprijatelj vjernika, dao je obećanje da ih nikada neće ostaviti na miru. Uz veliko i neskriveno neprijateljstvo i mržnju koju će nevjernici pokazivati prema vjernicima, moramo se uvijek nadati i očekivati izdaju i hijanet u našim redovima koju je doživio sam Isa a.s., koji je pred njihovim očima oživljavao mrtve uz Allahovu dozvolu, liječio gubavce i gluhonijeme, ali i pored toga izdajnici su išli na to da Isa a.s. bude uhapšen i razapet. Ovo svaki vjernik treba da ima na umu, svako ko poziva Allahu dž.š., bez obzira na ajete i dobrotu koju ima pri sebi, što nas nikako ne smije poljuljati u stavu „mi ćemo biti pomagači Allahove vjere“ – što ćemo iz dubine srca i iz sveg glasa izgovarati svakome da dobro upamti i zna, bez obzira na neprijateljstvo kafira ili izdaju i hijanet munafika.

Allah dž.š. kaže:

„I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.“ (El-Enfal, 26)

Ovaj ajet uvijek trebamo imati na umu i da čvrsto primimo k znanju da je ono čemu nas Poslanik s.a.v.s. poziva život u pravom smislu te riječi. Ovo uvijek moramo imati na umu kako ne bi zaboravili da su džematlije i vjernici prvi borci protiv svake vrste zuluma, nasilja i nepravde, nebitno sa čije strane dolazila. Ovaj ajet trebamo imati na umu kako u momentima straha i slabosti, tako i u momentima sigurnosti i snage.

Allah dž.š. traži od vjernika da pomažu vjeru Njegovu, obećavajući im pomoć, pobjedu i uspjeh, riječima:

„O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7)

“O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: “Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!” – kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: “Hoćete li me pomoći Allaha radi?” I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili.” (El-Saff, 14)