HomeGlas islamaAnalizePismo Papi, Vučiću i Dautogluu 26. Juna 2015. Analize, Glas islama 1121 Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, aktivno putem društvenih mreža prati dešavanja u domovini i svijetu te u svakom važnom momentu objavljuje na svom Facebook profilu poruke raznim ljudima. U ovom broju Glasa islama objavljujemo poruke koje je uputio premijeru Republike Turske Ahmedu Dautogluu, Papi Franji i premijeru Srbije Aleksandru Vučiću. Komentar na posjetu papa Franje 07.06.2015. “Mir vama i mir s nama” Vjerovatno nikada u jednom danu u Bosni nije više puta izgovorena riječ mir kao jučer. Neki su izbrojali da je papa Franjo u svom govoru na Koševu spomenuo pedesetak puta tu čarobnu riječ – mir, selam, šalom. Hvala Bogu pa se jučer, zaista, sve završilo u miru. I zato sa olakšanjem svi možemo danas reći “mirna Bosna”. Mirna Bosna jučer! Mirna Bosna danas. Mirna Bosna sutra! Mirna Bosna za sva vremena. Za sve nas ovdje i sada. Ako Bog da. Osjećam svojom građanskom i ljudskom dužnošću da uputim izraze poštovanja i zahvalnosti čuvarima reda i mira naše zemlje, koji su jučer položili ispit sa najvišom ocjenom. Može biti da je neke Sarajlije iritirala ta prevelika sigurnosna predostrožnost oko Papine posjete Sarajevu, ali oni koji znaju šta se događa danas u svijetu, kao i oni koji su svjesni svih rizika koji prate naš grad i našu zemlju, mogu mirne duše danas reći da su čuvari reda i mira naše države vrhunski odradili svoj posao i zato im iskrena hvala i velika čestitka. Hvala im što su naš grad i našu zemlju predstavili na najbolji način. Hvala im što su pokazali cijelom svijetu da smo i kao država i kao društvo vrijedni poštovanja. O jučerašnjoj Papinoj posjeti Sarajevu bit će različitih zapažanja i analiza. No, ja bih ovom prilikom iznio svoja dva zapažanja. Prvo, drago mi je što su se katolici, posebno Hrvati (bilo je katolika koji su jučer došli u Sarajevo da vide papu Franju koji nisu Hrvati), jučer mogli, bar jedan dan, osjećati neugroženim u svojoj zemlji, domovini i državi Bosni i Hercegovini. Dakle, jučer su se katolici Hrvati u Bosni i Hercegovini mogli uvjeriti koliko ih cijene njihovi susjedi, posebno Bošnjaci, jer su bili uz njih i sa njima u njihovoj radosti zbog posjete njihovog im duhovnog poglavara. Sve je bilo u znaku njihovih želja i radosti. Svi mediji su jučer cijeli dan pratili i prenosili svaki Papin korak, svaku Papinu riječ, svaki Papin pokret. Volio bih da papa Franjo ipak pogleda, bar isječke, sa bosanskih televizija, koje su jučer pažljivo pratile njegov pohod Sarajevu i bilježile svaki njegov pokret. Medijima nije promakao ni detalj oko Papinog pastirskog štapa, kojeg se razbio neposredno prije mise na stadionu Koševo. Kao državnik, papa Franjo jest bio gost države Bosne i Hercegovine, pa time i svih građana naše zemlje, ali njegov pastirski pohod bio je posvećen prije svega katolicima, koji su dobili priliku i imali slobodu da Papi ispričaju sve svoje muke i patnje, koje smo i mi mogli čuti u izravnom prijenosu na televiziji. Neka je papa Franja sve to čuo. Neka smo i mi čuli kroz kakve muke su naši susjedi katolici prolazili i još uvijek prolaze. Čuli smo i to da su naši susjedi katolici spremni da praštaju svojim mučiteljima, jer je to u duhu kršćanskog učenja. Nije bilo ni vremena ni prostora za papu Franju da čuje druge priče osim priča naših susjeda katolika Hrvata. Možda za priče drugih bude vremena i prostora nekom drugom prilikom. Meni je, doista, drago što su naši susjedi katolici Hrvati imali svoj dan u kojem su se mogli osjećali jednakopravni u svom gradu i u svojoj zemlji. Drago mi je što nisu imali razlog da kažu da su ugroženi od bilo koga, napose od nas Bošnjaka. Bar jedan dan. Mi Bošnjaci ne očekujemo ni od kog nikakvu zahvalanost za našu susretljivost, ali očekujemo da nas se prestane optuživati da bilo koga ugrožavamo zato što istrajavamo u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. Moje drugo zapažanje odnosi se na moje očekivanje da papa Franjo ovdje u Sarajevu, u Europskom Jerusalemu, objavi Urbi et Orbi, svoju jasnu i nedvosmislenu osudu genocida nad muslimanima Bošnjacima, koji se dogodio krajem prošlog stoljeća, posebno zato što nas posjećuje na dvadesetu godišnjicu od srebreničkog genocida, koji je dokazan i osuđen od najviših svjetskih i europskih pravnih i političkih institucija, od Haškog tribunala do Europskog parlamenta. Očekivao sam to zato što je papa Franjo javno osudio genocid nad Jermenima, koji još uvijek nije ni dokazan ni osuđen od relevantnih međunarodnih pravnih i političkih institucija. Ako se može osuditi genocid protiv Jermena prije sto godina, koji nije međunarodno-pravno procesuiran i dokazan, onda je bilo logično da se osudi genocid koji je međunarodno-pravno procesuiran i dokazan, a to je genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini. Žao mi je što papa Franjo nije osudio genocid nad europskim muslimanima, Bošnjacima, koji baš zato što su to što jesu, čine Sarajevo da bude i ostane Europski Jerusalem. Žao mi je zbog pape Franje što je propustio priliku da osudom genocida nad europskim muslimanima pokaže cijelom svijetu da je, doista, najviši uzor moralnog integriteta u današnjem svijetu, koji pati od duboke krize morala. Pa ipak, posjeta pape Franje Sarajevu ostat će upamćena kao pohod mira i suživota, posjeta koja je okupila sve, pa i one koji se inače ne okupljaju, na jednom mjestu u našoj državi i u našem društvu. Zato papi Franji iskazujem moje poštovanje i zahvalnost što nas je posjetio i ostavio nam poruke koje će, nadamo se, imati pozitivne odjeke za našu državu i naše društvo. Pismo Aleksandru Vučiću, 13.06.2015. Poštovani gosp. Vučić, Pišem vam ovo pismo u Briselu, nakon završene 26. godišnje sesije Crans Montana Foruma. Ovdje je bio i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić. Nije bilo prilike da razgovaram sa Tadićem, ali sam saslušao njegovo izlaganje na današnjoj (subota, 13.06.2015.) sesiji o temi „Religija i mir u svijetu“. Da, upravo hoću da kažem da me Tadićevo pojavljivanje i obraćanje u Briselu na Crans Montana Forumu podsjetilo na naš razgovor sa njim u Beogradu o potrebi otvaranja bošnjačko-srpskog dijaloga. Obojica, Tadić i njegov prijatelj Ljajić, toga dana su tu ideju, koju smo muftija Muamer Zukorlić i ja predložili, prihvatili. Mislili smo da je Tadić ozbiljno mislio o potrebi otvorenog i iskrenog bošnjačko-srpskog dijaloga, ali se pokazalo, kao i mnogo puta, da to nije bilo ni ozbiljno ni iskreno. No, kada sam čuo Vašu izjavu u Novom Pazaru da ste spremni da razgovarate sa svim Bošnjacima, onima u Sarajevu i Novom Pazaru, pomislio sam da ste Vi drugačiji od Tadića, da ste ozbiljan državnik i iskren čovjek. Lijepo mi je zvučalo kada sam čuo da ste rekli: – Meni nije teško da govorim i o sopstvenim greškama, nikada mi nije teško da ih priznam, nikada mi nije teško ovako javno da kažem. Mi smo vjekovima živjeli zajedno, mi ćemo vjekovima morati da živimo zajedno. Ko god misli da pravoslavci i muslimani mogu da žive odvojeno ili da nekih nema, a da drugih ima više, taj grdno griješi… Rekli ste: – Da otvorimo pravi dijalog, srpsko-bošnjački. Da više nikada ne bude sukoba između nas, da gledamo da gradimo zajedničke domovine i razmišljamo o budućnosti… Državnički nema šta. I ljudski, također. Kasnije ste slično ponovili u Sarajevu na otvaranju Sarajevo Business Foruma kad ste rekli da „teške teme“ između Bošnjaka i Srba trebaju biti „otvorene i zatvorene“. To ste i pojasnili riječima: – Ja sam ovdje zato što smatram da mi moramo govoriti jedni sa drugima. Neophodno je da preuzmemo odgovornost, a ne da pustimo druge da se brinu za nas. To je naš posao. Spremni smo govoriti o svim teškim temama sa Bošnjacima, spremni smo otvoriti te teme i zatvoriti ih. Moramo razmišljati o zajedničkoj budućnosti naših zemalja. To je fer ponuda, jer moramo živjeti zajedno… Moram priznati da su me te Vaše izjave ohrabrile da pomislim da ste drugačiji od Tadića i da, zaista, dolazi vrijeme otvorenog i ozbiljnog bošnjačko-srpskog dijaloga, jer sam svjestan da dijelimo ne samo prostor u Bosni i Sandžaku, već imamo i zajedničko povijesno pamćenje, koje nas katkad približava, a katkad udaljava. Nastojao sam da zaboravim Vaše izjave i stavove o muslimanima za vrijeme agresije na moju zemlju… Mislio sam, gosp. Vučiću, da ste se Vi promijenili te da ste shvatili da se za ozbiljan, konstruktivan i plodan dijalog sa Bošnjacima mora biti dosljedan i uvjerljiv od prve do zadnje riječi i od prvog do zadnjeg koraka. Nažalost, Interpolova potjernica koju je Vaša država pokrenula protiv Nasera Orića te, konsekventno tome, njegovo hapšenje u Bernu nije u duhu Vaših izjava u Novom Pazaru i Sarajevu. Nije mi jasno, gosp. Vučiću, gdje je greška: u Vašim izjavama ili u postupku Vaše države, kojoj ste Vi premijer? Možda Vaše državne službe ne prate Vaše ideje i izjave. Ako je to tako, onda očekujemo da ispravite grešku i time pokažete da su Vaše izjave o potrebi otvaranja iskrenog bošnjačko-srpskog dijaloga državnički uvjerljive. U protivnom, niste nas uvjerili u iskrenost i dosljednost… U protivnom, niste drugačiji od onih koji su, također, obećavali da su spremni za otvoren i iskren dijalog sa Bošnjacima. Gosp. Vučiću, potjernica Srbije protiv Nasera Orića nije poruka za otvoren i iskren bošnjačko-srpski dijalog. To je loša i uznemiravajuća poruka Bošnjacima. Samo odustajanje od potjernice protiv Nasera Orića može biti znak da ste Vi drugačiji i da Vaša javno izrečena riječ ima vrijednost ozbiljnog državnika i iskrenog čovjeka. Nadam se, gosp. Vučiću, da Vam je ova naša bošnjačka poruka u neformalnom bošnjačko-srpskom dijalogu jasna i nedvosmislena. Mom bratu i prijatelju Ahmedu Davudoğlu, premijeru R. Turske 05.06.2015. Dragi brate, Poznavajući te kao prijatelja iz devedesetih godina prošlog stoljeća kada smo se družili u Kuala Lumpuru na Internacionalnom univerzitetu u Maleziji, znam da te mogu zvati i mojim bratom. Nedavno sam bio u Kuala Lumpuru na međunarodnoj konferenciji o halal industriji, gdje sam sreo nekoliko naših zajedničkih prijatelja i, naravno, nismo propustili da te se sjetimo sa lijepim uspomenama. Svi smo izrazili zadovoljstvo što te poznajemo kao dobrog čovjeka, pouzdanog prijatelja i, naravno, drago nam je što si sada premijer Republike Turske. Svi smo kazali da smo pažljivo pratili tvoje aktivnosti ministra vanjskih poslova Turske, kao što sada pratimo i tvoje aktivnosti kao premijera Turske. Rekli smo da je svaki tvoj uspjeh i naš uspjeh… Jučer sam se vratio sa druge konferencije o halal industriji, koja je održana u Manili, Filipini. Na mom putu od Sarajeva do Manile i obratno imao sam dovoljno vremena da u business lounge istanbulskog aerodroma propratim tvoje govore na izbornim mitinzima širom Turske. Dok sam te jučer gledao i slušao, ti si držao 74. miting pred desetine hiljada tvojih sljedbenika i simpatizera. Osjećao sam se lijepo i ponosno što znam da si ti pravi čovjek na pravom mjestu ne samo za Republiku Tursku, već za sve zemlje i narode kojima je mir i sigurnost na srcu. Tvoja proklamovana politika zero-conflict sa susjedima ima sada smisla više nego ikada, kao što i tvoja briga za Balkan nikada nije bila potrebnija nego što je danas. Zbog toga sam odlučio da ti napišem ovo pismo uoči općih izbora, koji će se, ako Bog da, održati u nedjelju (7. juna 2015.) u tvojoj zemlji sa jednostavnom porukom svim biračima u Turskoj, posebno biračima porijeklom sa Balkana, odnosno iz Bosne i Sandžaka, da glasaju za tebe, a to jest za Adalet ve Kalkınma Partisi (AKP) i to iz sljedećih razloga: (1) Dragi moji, glasajte za Ahmeda Davudoğlua zato što vam mogu posvjedočiti da znam da je on dobar insan i pošten čovjek…, da nije interesdžija…, da nije pohlepan…, da nije sebičan…, da nije zloćudan…, da nije izdajnik… Znam da je Ahmed Davudoğlu spreman da se žrtvuje za opće dobro…, znam da ima dušu za svakoga…, znam da je dobroćudan…, znam da je iskren brat i vjeran prijatelj…, pa i ako se s njime ne slažete, on vam nije dušman… (2) Dragi moji, glasajte za Adalet ve Kalkınma Partisi (AKP) zato što je Turska sa tom partijom za kratko vrijeme napravila velike povijesne iskorake u pravcu demokracije, ekonomskog razvoja i socijalne pravde. U roku od jedne dekade, Turska je zahvaljujući AKP, na čelu sa karizmatičnim liderom Redžepom Tajjipom Erdoğanom, napravila veliko čudo, koje cijeli svijet poštuje, posebno muslimanski svijet. No, taj put progresa Turske nije završen i zato treba podržati AKP da završi započeti posao uspravljanja jake i stabilne Turske, koja kao takva može biti garant mira i stabilnosti, kako u regionu tako i u svijetu. Zastoj na tom putu može biti jako štetan ne samo za Tursku, već i za cijeli region, uključujući i Balkan… (3) Dragi moji, glasajte za AKP zato što je u interesu Bosne ekonomski jaka i politički stabilna Turska, posebno u odnosu na Europu, jer muslimanima mnogo više treba kredibilna Turska u Europi nego u muslimanskom svijetu. Ne samo danas, već zadnja dva stoljeća muslimanski svijet pati od unutarnjih podjela, koje ni Turska ne može riješiti i zato se ne treba trošiti na pitanjima, koja su sad-zasad nerješiva, rizikujući da se izgubi mjesto u svijetu, posebno u Europi, za koje je Turska platila visoku cijenu. (4) Dragi moji, Bosna je europska zemlja koja mora uskladiti svoja politička razmišljanja sa europskim standardima, pa je, stoga, važno da Bosna bude, isto tako, jaka i stabilna država, koja je u stanju da se nosi sa izazovima dvadeset prvog stoljeća. Stoga, za Bosnu je prevažno da ima prijatelja kao što je Turska koja, isto tako, teži da ostvari ravnopravan status u porodici europskih država. Mi mislimo da je to moguće uz snažnu partiju kao što je AKP, koja, posebno u ovim povijesnim okolnostima, ne smije izgubiti korak na putu mira i stabilnosti u regionu i svijetu. Poštovani prijatelju Davutoğlu. Volio bih da pročitaš ovo moje pismo danas ili sutra…, prije izbora u nedjelju…, ne iz lične koristi…, niti da ti budem blizak nakon što smo se udaljili, već zato što osjećam svojom moralnom dužnošću da pozovem Bošnjake u Turskoj da budu na pravoj strani povijesti za sudbinu Turske u narednom periodu. Jer, po mom dubokom uvjerenju, sve druge političke opcije koje se nude Turskoj jako su opasne za stabilnost Turske, posebno za čast i dostojanstvo muslimana. Zbog toga, pozivam i sve sljedbenike i simpatizere uvaženog Muhammeda Fethullaha Gülena da u nedjelju glasaju za AKP… To će nam biti dokaz da je za Hizmet važniji opći interes muslimana nego lični interes ili lične ambicije. Mir i sigurnost Turske važniji su od bilo kojeg pojedinca. Jedinstvo muslimanskih glava je važnije od bilo kojih interesa Istoka ili Zapada… Bosna je amanet svih vas koji se u nju zaklinjete, pa vas pozivam da joj leđa ne okrećete, a okrećete joj leđa ako niste zajedno na istom putu do časti i ponosa svih ljudi dobre volje… Bože, ja sam uradio što je bilo do mene…, budi mi Svjedokom na Sudnjem Danu… Amin! Post Scriptum: Poštovani brate Ahmede. Sutra Bosnu posjećuje papa Franjo… Sarajevo je na nogama da dočeka Papu… Čini mi se da nikada nisu bile tako opsežne pripreme za doček bilo koga dosada… Papa je svoju posjetu najavio porukom “Mir vama”, što je naš muslimanski pozdrav “Selamun alaikum”…, a muslimani mu odgovaraju “Alaikumu selam”. Naravno, katolici u Bosni i Hercegovine se posebno raduju posjeti njihovog poglavara… Čuo sam mnoge muslimane Bošnjake koji kažu: „Zašto mi muslimani nemamo jednu osobu, pa da obilazi svijet sa porukom muslimanima i pozivom na suživot i toleranciju u državama i društvima gdje žive muslimani?“ Možda nam se i to posreći jednoga dana… Sad-zasad Papa je svjetski promotor mira, koji u zadnje vrijeme osuđuje genocide, pa se mi u Bosni iskreno nadamo da će papa Franjo sutra, ako Bog da, jasno i glasno osuditi genocid nad muslimanima Bošnjacima sa zahtjevom za kompenzaciju žrtvama…, genocid koji je počinjen krajem prošlog stoljeća u Europi, na pragu Vatikana… Još jednom: Dobro nam došao svaki čovjek koji nam donosi mir i sreću…, svima nama koji živimo u Bosni i Hercegovini… (Glas islama 266, strana 16, Poruke, Reisu-l-ulema emeritus akademik Mustafa Cerić)
