Zaista je dunjaluk prijatan, ali se ne oslanjajte na njega

Neke izreke emirul-mu'minina Osmana ibn Affana r.a.

Pet je znakova bogobojaznog čovjeka: da sjedi sa onim koji će mu ojačati i usavršiti dini-iman; da obuzdava strast i jezik; kada ga pogodi težak udarac od dunjaluka, to vidi kao kaznu, a kada ga pogodi mala stvar u dinu, to iskoristi i pouku uzme; da ne napuni svoj stomak ni halal-lokumom bojeći se da se u to jelo nije možda umiješalo nešto od harama; da vidi i smatra sve druge ljude spašenim, a da sebe vidi kao da je već propao.U jednoj od prvih hutbi nakon preuzimanja hilafeta hazreti Osman r.a. je rekao:

„Ja ponesoh teret i prihvatih tu obavezu, pa znajte, ja sam onaj koji slijedi, a ne onaj koji uvodi nove stvari. Vi imate pravo da od mene, nakon Kitaba Allaha Uzvišenog i Sunneta Pejgambera s.a.w.s., tražite troje:

– da slijedim moje prethodnike u onome u čemu ste se složili i što ste uveli u praksu,

– da uvodim postupak onih dobrih ljudi u onom što oni nisu uveli od velikaša i

– da od vas otklonim sve drugo osim onog na što ste mi se obavezali.

Zaista je dunjaluk zelen i prijatan za ljude (privlačan za oči), pa njemu naginje većina njih. Ne priklanjajte se dunjaluku i nemojte se oslanjati na njega. Uistinu se u njega ne može pouzdati. Znajte da dunjaluk ostavlja na miru samo one koji su ga odbacili.

Izreke hazreti Osmana r.a.

Nemojte mlađe opterećivati zaradom, jer ako ih opteretite da zarađuju, mogu se odati krađi.

Ne opterećujte robinje zarađivanjem, osim one koje zarađuju putem zanata. Jer ako ih time opteretite, onda će zarađivati putem nemorala.

Ne budite pohlepni kada vam je Allah omogućio opskrbu. Vi ste dužni da se hranite najčišćom (halal) hranom.

Žudnja za dunjalukom – to je tama u srcu, a žudnja za Ahiretom – to je svjetlo u srcu.

Ko ostavi dunjaluk zavoljet će ga Uzvišeni Allah, ko napusti grijehe zavoljet će ga meleki, a ko se odrekne pohlepe za onim što je u rukama muslimana zavoljet će ga muslimani.

Omiljeno mi je troje od dunjaluka: nahraniti gladnog, odjenuti neodjevenog i učiti Kur'an.

Slast ibadeta našao sam u četiri stvari:

– u izvršavanju Allahovih farzova,

– u klonjenju od Allahovih zabrana,

– u naređivanju dobra tražeći nagradu od Allaha,

– u odvraćanju ljudi od ružnih stvari bojeći se Allahove srdžbe.

Četiri stvari su spolja vrline, a unutra dužnosti:

– družiti se sa dobrim ljudima – to je vrlina, a slijediti ih – to je dužnost,

– učiti Kur’an – to je vrlina, a postupati po Kur'anu – to je dužnost,

– zijaret činiti (posjećivati) mezarje je lijepo, a pripremati se za njih je dužnost,

– posjetiti bolesnika je lijepo, a primiti vasijjet (oporuku) od njega je dužnost.

Pet je znakova bogobojaznog čovjeka:

– da sjedi sa onim koji će mu ojačati i usavršiti dini-iman,

– da obuzdava strast i jezik,

– kada ga pogodi težak udarac od dunjaluka – to vidi kao kaznu, a kada ga pogodi mala stvar u dinu – to iskoristi i pouku uzme,

– da ne napuni svoj stomak ni halal-lokumom bojeći se da se u to jelo nije možda umiješalo nešto od harama,

– da vidi i smatra sve druge ljude spašenim, a da sebe vidi kao da je već propao.

Mu'min preživljava šest vrsta straha:

– od strane Allaha Uzvišenog, da mu ne oduzme dini-iman,

– od strane meleka čuvara, da mu ne upišu nešto čega bi se on stidio na Sudnjem danu,

– od strane šejtana, da mu ne pokvari njegova dobra djela,

– od strane Meleka smrti, da mu ne uzme dušu iznenada, a on u gafletu (stanju nemara),

– od strane dunjaluka, da ga ne zabavi pa da zaboravi na Ahiret,

– od strane porodice (žene i djece), da se previše ne zabavi oko njih i da ga ne odvrate od spominjanja Allaha Uzvišenog.

Čudim se:

– onom ko je upoznao smrt, a opet se smije,

– onom ko je upoznao prolaznost dunjaluka, a opet žudi za njim,

– onom ko je upoznao da je svaka stvar data u određenoj količini, a on pada u brigu kada je nestane,

– onom ko je svjestan polaganja računa i odgovornosti pred Allahom, a opet gomila imetak,

– onom ko je upoznao vatru i koja ga je opržila, a on opet grijehe čini,

– onom ko je Allaha upoznao s ubjeđenjem, a opet spominje drugog mimo Njega,

– onom ko je upoznao Džennet s ubjeđenjem, a opet traži rahatluka na dunjaluku,

– onom ko je upoznao šejtana kao neprijatelja, a opet mu se pokorava.

Znakovi arifa (duhovnih velikana) stoje između osam stvari:

– srce mu je između straha i nade,

– jezik sa zahvalom i pohvalom Allahu dž.š.,

– oči pune stida i suza,

– volja mu je sa odricanjem i zadovoljstvom, što znači, ostavlja dunjaluk i traži zadovoljstvo svog Gospodara.

Ko obavlja pet namaza u njihovom vaktu i u tome bude ustrajan, Allah će ga počastiti sa devet kerameta:

– Allah će ga zavoljeti,

– tijelo će mu biti zdravo,

– meleki će ga čuvati,

– silazit će bereket u njegovu kuću,

– na njegovom licu vidjet će se znak dobrih ljudi,

– Allah će mu srce učiniti blagim i mehkim,

– preći će preko Sirat-ćuprije poput munje,

– Allah će ga sačuvati od vatre,

– Allah će ga uvesti u društvo onih koji nemaju straha ni tuge.

Deset je stvari koje propadaju kada stoje neiskorištene:

– učenjak za kojeg se svijet ne interesuje,

– znanje po kojem se ne radi,

– ispravno mišljenje koje se ne usvaja,

– oružje koje se ne upotrebljava,

– džamija u kojoj se ne klanja,

– Mushaf koji se ne uči,

– imetak koji se ne troši,

– konj koji se ne jaše,

– znanje o zuhdu (pobožnosti) u utrobi onog koji se okrenuo dunjaluku,

– dug život u kojem se čovjek nije opskrbio za putovanje (u vječnost).

Glas islama 266, strana 26, Islamske teme, Džemil Destanović)