HomeGlas islamaAnalizeLjepota islama jača od spletki antiislamista 23. Jula 2015. Analize, Glas islama 1642 Ovih dana svjedoci smo velike hajke koju udruženim snagama mediji, neke institucije i pojedinci vode protiv islama. Svom snagom žele oljagati islam i predstaviti ga svijetu kao opasnost. O tome da li je ono što se dogodilo u Parizu režirano ili ne, još uvijek se ništa pouzdano ne zna, ali je sigurno da je terorizam koji se pripisuje islamu kuhan u antiislamističkom loncu. Sloboda govora koju zagovaraju mediji prerasla je u bestidni govor bez granica koji vrijeđa i ismijava ono što se ne smije vrijeđati… Islam je vjera koja se prakticira 24 časa tokom dana i noći. Pripadnik islama treba postupati kao musliman i kada je u džamiji i kada je van nje. Mi smo muslimani i u džamiji, i u školi, i u bolnici, i na ulici i na svakom drugom mjestu, jer je islam način života. Svakodnevno se klanjamo svome Gospodaru, spominjemo Ga i zahvaljujemo Mu. Potpuna predanost našem islamu učinila je da su nam naš Gospodar, naš Poslanik s.a.v.s. i naša vjera važniji i od nas samih. To će teško razumjeti oni koji svoju vjeru prakticiraju jednom heftično, jednom mjesečno ili jednom godišnje, a posebno će teško razumjeti oni kojima su božanstvo strasti i prohtjevi. Vrijeđali su nam ono što nam je najdraže, muslimani širom svijeta su podizali glas, ali niko od onih koji su trebali reagovati nije reagovao. Besramni mediji su i dalje nastavili udarati na naše svetinje, a licemjerni svijet je to šutke posmatrao. Vrijeđanje jednog naroda se uporno naziva „sloboda govora“ i za tu „slobodu“ se ljudi različitih nacija bore okrećući glavu od borbe za slobodu naroda koji godinama gube živote u ratu. Priredili su nam Srebrenicu, ubijali su nevine, iživljavali se nad ženama i djecom, plakala su i zapomagala nejaka bića, a svijet se pretvarao da ne čuje. Godinama cionisti ubijaju muslimane u Palestini, tužne oči palestinske dječice vape za pomoć, a svijet se pretvara da ne vidi. U Siriji, Egiptu i drugim zemljama muslimana, mimo svih pravila, oteli su pravdu i nametnuli zulum. Zar oni koji su najveći zulumćari muslimanima pripisuju terorizam? Islam je vjera sazdana od blagosti, mira, potpomaganja i poštivanja. To je jedina vjera čije samo ime znači mir. O ljepotama islama može svjedočiti svaki onaj ko se nekada u životu našao u blizini praktičnog islama, bez obzira bio on musliman ili ne. Islam zagovara ne samo poštivanje i nevrijeđanje drugih religija, već i potpomaganje komšija nemuslimana kojima je potrebna pomoć. Muslimani se ne moraju pravdati svijetu i distancirati od terorizma, jer i mi i oni koji nam nameću terorizam dobro znamo kome on pripada. Terorizam se ne proizvodi ni u Mekki, ni u Medini, ni u Sandžaku, niti u jednom srcu koje je natopljeno islamom, već terorizam se proizvodi u praznim srcima neljudi koji se bore protiv Istine. Istina je sama sebi dovoljna i nisu joj potrebni pečati koji se uzimaju na šalterima onih koji manipulišu svijetom. Svjetlo Istine je dovoljno jako da govori samo za sebe, da obasjava svakog ko se u njegovoj blizini nađe. Oni koji žele oljagati islam najbolji su svjedoci da laž nestaje, a da se Istina ponosno uzdiže. Zanimljivo je da što se više govori protiv islama, sve veći broj nemuslimana prihvata islam. Zanimljivo je da se islam predstavlja kao vjera koja zagovara samo rat i terorizam, a iz dana u dan raste broj ljudi koji samo u islamu pronalaze smiraj. Zanimljivo je da se od strane antiislamista posebno ističe „potlačenost i zaostalost“ žena u islamu, a u isto vrijeme žene su te koje se u najvećim broju vraćaju islamu. Čak je zabilježen i jedan broj Zapadnjaka koji su se zainteresovali za islam slušajući prvake antiislamista kako „upozoravaju“ na opasnost islamista, nakon čega su izučavali islam, spoznali njegovu ljepotu i prihvatili ga. Niko i ništa ne može uništiti ono što je Allah uzeo pod Svoju zaštitu. I neka se ne čude antiislamisti što njihovi poduhvati protiv islama dobijaju kontraefekat, jer Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže: “I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio jer On to umije najbolje.“ (Ali Imran, 54) Glas islama 267, strana 17, Meliha Preljević