Nemojte čekati da vam Allah izravna račune na Sudnjem danu

 

ihalidOd korijena do ploda (I dio)

Nemojte čekati da vam Allah izravna račune na Sudnjem danu, već ih sada, na dunjaluku, međusobno izravnajte. Muslimani, budite prijatelji svim muslimanima. Ne dozvolite da bilo koji nevjernik, ponavljam, bilo koji nevjernik prekine vezu između bilo kojih muslimana, bilo gdje na svijetu!

„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova!? On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!“

„U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.“ (El-Bekare, 256)

 

Od korijena džahilijeta do plodova islama

Ova diskusija tiče se korijena i ne ide visoko, ne ide komplikovano. Od srca srcu, od uma umu – oči u oči. Počinjemo od čovjeka na ulici, od mlade žene koja tek ulazi u doba preuzimanja odgovornosti, pa sve do naših šejhova, starih ljudi, poput mene ili još starijih.

Kur’anski lijek je lijek za sve muslimane. Allah mnoge kur’anske ajete počinje riječima: „O vi koji vjerujete, bojte se Allaha!“ Šta ovo znači? Znači da svako ima odgovornost. Moraju se bojati Uzvišenog Allaha i moraju Ga uvijek biti svjesni. Ciljna grupa ovog predavanja je muslimanska omladina. Omladina je naša budućnost. Mi koji imamo 50, 60 ili 70 godina – šta možemo učiniti? Snaga nam je nestala, ili nestaje. Vid nam je oslabio, ili slabi. Mentalne sposobnosti su nam oslabile, ili tek slabe. Kosa nam opada. Sve se čvršće držimo za dunjaluk, ali nam ruke ne mogu izdržati, jer nam snaga nestaje. Međutim, mladi ljudi imaju svjež i dobar vid, snažan um, jake glasove, krv im žustro teče. Imaju sve ambicije pred sobom. To je priroda mladih ljudi. Mladi ljudi su budućnost ovog ummeta. Što danas sijemo, sutra žanjemo.

Nažalost, 70% mladih muslimana lutaju ulicama. Zato više vremena provodim na ulici nego u mesdžidu. Radije tražim vjernike ili potencijalne vjernike po ulicama. To je moj posao – da one sa ulice dovedem u džamiju, da dijelove sklopim u slagalicu. Kada uđu u nju neka se o njima brinu naši šejhovi i ulema. Trebaju nam pravi, predani i iskreni muslimani kojima ne smeta da zasuku rukave i da nešto rade, pa čak i da sjede na mjestima gdje neka braća čine haram i da sa njima razgovaraju kao sa vjernicima, ili da sa kafirima razgovaraju kao sa potencijalnim muslimanima.

Sastavite slagalicu, dovedite ih u mesdžid gdje će biti podučavani. To je dio vjere. To je nešto što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio u Mekki. Trinaest godina je sjedio sa ljudima koji su pili i drogirali se. Čak i tada su imali drogu, mada malo drugačiju. Neke droge se jedu, neke se piju, poput onih koje viđamo u Jemenu. Ljudi za neke stvari misle da ih nose visoko, ali ih, zapravo, spuštaju nisko. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako je primao Objavu od Allaha, subhanehu ve te’ala, iako je bio potpuno čist, nije se odvajao u neko posebno mjesto i zvao ljude da mu dolaze. Naprotiv, lično je dolazio ljudima, sjedio sa onima koje bismo mi nazvali „neljudi“, oholi i osorni ljudi.

 

PRIMJER EBU ZERRA I HALIDA IBN VELIDA R.A.

Ispričat ću vam dvije priče. Prva je priča o Ebu Zerru. Ebu Zerr, Allah bio zadovoljan njime, pripadao je narodu zbog kojeg bi se svi stanovnici Mekke okretali oko sebe kada bi ovi ušli u Mekku. Niko im nije smio reći nijednu riječ! U nekim predanjima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o Ebu Zerru: „Ebu Zerr je čovjek koji hoda sam, čovjek koji će umrijeti sam, čovjek koji će biti proživljen sam.“ Ebu Zerr je primjer odbacivanja dunjaluka. Jedan čovjek je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „O Allahov Poslaniče, reci mi šta da činim da bi me ljudi zavoljeli i da bi me Allah zavolio.“ On mu reče: „Odbaci svoju ljubav prema dunjaluku, pa će te Allah zavoljeti, i odbaci ljubav prema imecima drugih ljudi, pa će te i ljudi voljeti!“[1] Ebu Zerr je bio oličenje ovog hadisa. Nije gajio nikakvu ljubav prema dunjaluku, a ostale ashabe je upozoravao na halal dunjaluk. Ne na haram dunjaluk, već na halal dunjaluk!

Drugi primjer je primjer Halida ibn Velida, Allah bio zadovoljan njime, čovjeka koji je nekada napadao muslimane, koji je bio odgovoran za ranjavanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini čovjek koji je porazio muslimane dok je Poslanik bio među njima! Halid ibn Velid. Ali to ga nije spriječilo da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodijeli posebnu titulu: Sejfullah – Allahova sablja. Istu sablju koju je u džahilijjetu koristio protiv muslimana, koristio je kasnije na Allahovom putu kao niko prije ni poslije njega! Čovjek kojem je, nakon smrti Allahovog Poslanika i Ebu Bekra, halifa Omer naredio da ode Persijancima i pitao ga: „Koliko ti vojnika treba?“ Halid mu reče: „Daj mi 500.“ Omer se začudi: „Halide, njih tamo ima možda 100 hiljada!“ Halid odgovori: „U redu, daj mi onda još 500 ljudi.“ Omer mu reče: „Uzmi bar 10 hiljada!“ Halid je odbio, pa reče: „Kafirima je Allah dao samo malo dunjaluka, a nama je dao Ahiret. Tako mi Allaha, kad bih otišao sa samo desetoricom pravih vjernika, vratili bismo se sa pobjedom!“ Eto, tako se on osjećao. Jer, ashabi Allahovog Poslanika su na dunjaluk gledali samo kao na kap vode koja padne na tlo usred sunčanog ljetnog dana. Koliko dugo traje ta kap? Kratko! To je zato što im srca nisu bila vezana za dunjaluk, a sva želja im je usmjerena ka Ahiretu, pa im je Allah dao izzet – moć i snagu. Snagu koja se osjećala i prije nego što bi se sreli sa kafirima. Ta šačica ljudi, šačica u odnosu na brojnost nevjerničke vojske, bila je dovoljna Halidu da se vrati sa pobjedom. To su naši heroji i heroji naše omladine na ulici.

VOLIMO VAS

Ne volimo kada ste na ulicama. Ne volimo vaše društvo na ulicama. Ne volimo to što radite tamo! Ne volimo nepravdu koju činite islamu. Ali volimo vâs. Volimo vas zato što ste vi sinovi i kćeri islama i njegova budućnost. Ako Bog da, među vama će se naći i Ebu Zerr i Halid ibn Velid. Moramo malo kopati po smeću da bismo pronašli naše blago. Vi koji se bojite Allaha, subhanehu ve te’ala, možete izaći iz smeća i postati blago islama. O tome želimo govoriti. Od korijena do ploda. Od korijena džahilijjeta do plodova islama. Od dunjalučkog otpada do ahiretskog blaga. Od mraka džahilijjeta do svjetla islama. O tome ćemo govoriti.

NAJVEĆA KUR’ANSKA PORUKA

„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova!? On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!“

„U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.“ (El-Bekare, 256)

Ovaj 255. ajet sure El-Bekare zove se Ajetul-kursijja. Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je da je Ajetul-kursija najveći ajet u Kur’anu. Ako neko želi dokazati ko je Allah, gdje je Allah, kakva je naša veza sa Njim, ako želi znati Njegov opis, Njegovu moć i snagu, neka prouči Ajetul-kursijju. Nakon ovog ajeta i Allahove obznane o tome ko je On, gdje je On, kakva je Njegova moć, u sljedećem ajetu kaže: „U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti!“ Nikoga ne možete natjerati da prihvati islam. Ali nekog ko je musliman dozvoljeno je prisiliti na poštivanje islama. Ne možemo ovaj ajet tumačiti kao da u samoj vjeri nema prisile. Nije dozvoljeno nikoga silom nagoniti da uđe u vjeru, ali kad ste već ušli u vjeru, onda postoje određena pravila. Ko je musliman mora se pokoravati Allahu, Njegovom Poslaniku i pretpostavljenima – sve dok se oni pokoravaju Allahu i Njegovom Poslaniku. To je zbog toga što se: „Pravi put jasno razlikuje od zablude.“

Allah je Svoju vjeru doveo do perfekcije. Istinu je učinio jasnom poput dana, a zabludu mračnom poput noći. Ne postoji insan, makar bio i slijep, a da ne zna razliku između dana i noći. Isto tako, svi znaju razliku između istine i zablude. Zato će svi biti odgovorni pred Allahom. Neće se moći opravdati da nisu znali.

(Nastavit će se)

(Preveo: Senad Redžepović,Rubrika: TRAGOM UMMETA,autor: Halid Jasin, Glas islama 269, strana 28)