Samo ako se budemo dijelili na ljude i neljude možemo uspjeti i opstati

Intervju predsjednika Mešihata o posljednjim dešavanjima u Parizu, koje je davao medijima u Sandžaku, Srbiji i širem regionu.

 Potez koji je povukao premijer Srbije u pravo vrijeme i na pravi način je državnički stav čovjeka koji je poslao poruku svim liderima u okruženju, a da su na takav ili sličan način reagirali drugi, stanje bi možda bilo drugačije.

O ovoj temi nimalo nije zahvalno danas govoriti, posebno kada se ima na umu da je prije nekoliko dana u Parizu ubijeno preko stotinu nedužnih ljudi. Naša vjerska, civilizacijska i kulturološka obaveza je bila da najoštrije osudimo taj gnusni čin koji se desio u Parizu, ali ne samo u Parizu već svugdje gdje se ubijaju nedužni ljudi, bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadali. Ovo je sveopća hajka, a gdje će se zaustaviti nisam siguran. Prije nekoliko dana u Parizu, nakon toga hapšenja u Briselu, poslije toga dešavanja u Sarajevu, a sutra ko zna šta se može desiti. Zaista je vrlo nezahvalno prognozirati i govoriti o tome. Čvrsto vjerujem da je premijer Srbije povukao potez u pravo vrijeme i na pravi način reagirao. Mislim da je to državnički stav čovjeka koji je poslao poruku svim liderima u okruženju i da su na takav ili sličan način reagirali drugi, spuštanjem tenzija, možda bi bilo stanje drugačije. U autorskom tekstu premijer Srbije je na vrlo dostojanstven način govorio da se u Parizu nije desio sukob između islama i kršćana, već se desio sukob između dobra i zla. Svako svoje dvorište bi trebao sređivati i čistiti, svako bi trebao voditi računa o svojim građanima i ovo je pokazatelj da premijer Srbije u ovim teškim momentima pokušava da se domaćinski ophodi prema svima onima koji žive u ovoj državi. U Srbiji žive, pored većinskog srpskog pravoslavnog stanovništva, i ostali narodi, a među njima i muslimani.

Do sada nismo imali slučajeva da se vrše bilo koje vrste provokacija ili maltretiranja na vjerskoj osnovi, što je za pohvaliti. Ovo što govorim je možda malo i čudno, ali imajući u vidu ono što se prije dvadesetak godina dešavalo na ovim prostorima, kao i primjena dvojnih standarda koje smo permanentno isticali, za pohvaliti je ovakav način komuniciranja i ophođenja.

Srbija šalje poruku Evropi, koju smatraju kršćanskom, iako ja držim do toga da je kršćanstvo podjednako ugroženo kao i islam u Evropi. Zapravo, Evropa nije sredina gdje su rođeni niti Isus Hrist, odnosno Isa a.s., niti Mojsije – Musa a.s., niti Muhammed s.a.v.s., a podjednako u njoj žive sljedbenici Isaa, Musaa, Muhammeda s.a.v.s. Ovdje nije sukob između kršćanstva i islama i islama i kršćanstva, već je nešto drugo u pitanju. Zato Evropa treba biti i jednih, i drugih i trećih.

Samo ako se budemo dijelili na ljude i neljude tako možemo uspjeti i opstati. Nikada niko nije uspio da u potpunosti očisti jedan narod sa jednog prostora. Sve dok je svijeta i vijeka na području Evrope morat ćemo živjeti ili jedni pored drugih, ili jedni sa drugima, ili jedni za druge.

POJEDINI MEDIJI NEKOREKTNO PODGRIJEVAJU

Nadam se da je ovo samo jedan talas, da se neće nastaviti, ali ako se bude nastavilo ne znam gdje će biti kraj. Jesam kao musliman, kao poglavar muslimana u Srbiji jako zabrinut jer ovih dana na portalima i medijima jedino možete čuti, nažalost, ružne stvari, dešavanja, pa i ovo posljednje što se desilo u Sarajevu.

Nažalost, mnogi mediji na vrlo nekorektan način podgrijevaju i na pogrešan način tumače ova dešavanja. Ne može se reći za nekoga da je vjerski fanatik ili dobar vjernik ako ubija druge ljude na pravdi Boga, a svi u njegovom okruženju kažu da se radi o čovjeku koji je konzumirao drogu, o vrlo problematičnoj i neuračunljivoj osobi, a za takvu osobu se ne može reći da je predstavnik vjere.

Istinski vjernik samo čini dobro i nikada ne smije činiti zlo. Vjernik čini sebi dobro, svojoj porodici, okruženju i svim ljudima sa kojima se druži. Uloga vjere nije samo da zadržite vjersko ubjeđenje i prakticiranje vjere samo za sebe i u sebi. Uloga vjere leži u tome da njena praktičnost koju primjenjujete bude primjetna i u vašem životu, na poslu, ulici, autobusu, restoranu itd.

Kako Poslanik s.a.v.s. kaže, najbolji među vama su oni koji čine dobro drugim ljudima, a najlošiji među vama su oni koji čine zlo drugima. Pravi musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi ljudi. Ne može se pripisivati pravo muslimanu činjenje zla drugima ako se njemu čini zlo. Pojedini mediji danas na vrlo nekorektan način izvještavaju kada se bilo šta desi, jer po njima je to isključivo islamski terorizam, fundamentalizam ili neki drugi izmi. Zlo je zlo bez obzira od koga dolazilo i ko ga činio i to ne treba opravdavati.

MUSLIMANE UBIJAJU SVAKODNEVNO

Danas osim zločina u Parizu i Evropi svakodnevno ginu muslimani. Ako ćemo realno, preko 85%  ubijanih u prethodnom periodu jesu muslimani. Smatram da je velika odgovornost na odgovorne vlade u Evropi da ne smiju pokleknuti. Evropa je nešto čemu žudimo i svi priželjkujemo da jednog dana budemo članica Evropske Unije. Ako će EU biti mjesto gdje ćemo biti selektivno tretirani, onda je to zaista zabrinjavajuće. Nadam se da se ovo što se desilo u Parizu neće više nikada i nigdje desiti. Na muslimanima je velika odgovornost i mi nemamo razloga da hodamo pognute glave. Mi imamo puno razloga da hodamo uzdignute glave. Na nama je da na svako zlo, ne samo ovo u Parizu, već svako koje se učini prema muslimanima u Palestini, Iraku i Siriji, podignemo glas i to ćemo uvijek činiti. Uvijek smo kao Islamska zajednica podizali glas kada se bilo koja vrsta nepravde i zla dešavala u našem okruženju i šire. Nadam se da će ovo biti zaustavljeno, da se neće nastaviti ovaj talas mržnje koji je počeo 11. septembra u Njujorku, pa se desio London, a zatim Pariz.

Čvrsto vjerujem da se Hantingtonova teorija, da je XXI vijek – vijek sukoba civilizacija, neće obistiniti već da će ovaj vijek biti vijek dijaloga. Na svima nama je da poradimo u svom dvorištu, da svako u svojoj zajednici tumači i predstavlja vjeru na dostojanstven način. Da svako među svojim vjernicima trasira put onako kako to treba. Trasiranje puta podrazumijeva dobro sebi i svima ostalima. Jedino na takav način naša budućnost će biti sretna, u suprotnom ne znam u koji sunovrat nas sve ovo može odvesti.

MUSLIMANI U PARIZU TRPE POSLJEDICE ZBOG MEDIJSKE HAJKE NA ISLAM

Već su se određene stvari u Parizu desile, zapaljen je prostor gdje se nalaze izbjeglice, iako se nije desilo ono što se dešavalo u Njujorku. Tada su i Hindusi, koji svojom nošnjom pomalo liče na muslimane, morali na leđima da nose I'M NOT MUSLIM. Jedna krajnost rađa drugu krajnost. Među onima koji su stradali u Parizu veliki je broj muslimana, jer to nije bilo selektivno ubijanje. Ako to bude država htjela u Francuskoj će početi osveta i progon muslimana i onih koji nisu po njihovom standardu. Obzirom da su svi ubice u Parizu državljani Francuske, rođeni su tamo, to društvo ih je odgajalo i podizalo, ako ćemo realno – Francuska snosi odgovornost. Gdje su oni zakazali u toj odgojnoj dimenziji koju su trebali njegovati u obrazovnom sistemu. Želim da podvučem da ni u ovom slučaju ne treba ovo da se pripisuje islamu i muslimanima, jer je on daleko od toga. Islam je izvedenica od selam i tu nema dodirnih tačaka. Mnogo puta pisane su razne deklaracije, govoreno je, saopćavano i osuđivano, pa je suvišno sada to više činiti. Država Francuska će snositi odgovornost za sve svoje građane ako muslimani u Francuskoj budu ugroženi. Nije mali broj muslimana koji žive u Francuskoj niti u Evropi. Francuzi moraju biti jako prefinjeni, jer muslimani su u Evropi dio integrativnog društva. Nisu se asimilirali niti izolirali, već su se integrisali. U svakodnevnom smo kontaktu sa našim džematom koji postoji u Parizu i za sada nema ništa što je uznemiravajuće, iako im nije svejedno. Ponavljam, ako francusko društvo bude htjelo da ide u drugu krajnost i da sada lovi krivce i tretira muslimane kao takve i islam kao religiju, onda je to zaista zabrinjavajuće. Nadam se da se to neće desiti u Francuskoj niti u bilo kojoj drugoj evropskoj državi, a ako se to desi onda ovome zlu nema kraja. Ja to zaista ne bih volio.

ODGOVORNOST ISLAMSKE ZAJEDNICE ZA POJAVU EKSTREMIZMA

U svim narodima postoje radikalni elementi, pa i u svim crkvama i vjerskim zajednicama, to je neosporno, iako ne mogu da prihvatim tu odgovornost Islamske zajednice. Islamska zajednica po definiciji treba biti za sve zaslužna i kriva. Sve što je dobro i sve što nije dobro može se pripisivati Islamskoj zajednici. Mi smo ukazivali i permanentno ističemo da je primjena dvojnih standarda nešto što nas zabrinjava. Mi kao Islamska zajednica snosit ćemo odgovornost kada budemo imali jedinstvenu Islamsku zajednicu. U pisanoj formi obratili smo se državnim organima da je opasno dozvoliti formiranje humanitarnih organizacija, kao i nevladinih organizacija koje se bave vjerskim djelatnostima, jer u tom slučaju ne znate ko se na kom izvoru napaja.

Mislim da Islamska zajednica ovdje ne može snositi odgovornost niti joj se može prigovoriti, jer od 2007. godine, kada je država dozvolila formiranje paravjerske tvorevine – druge zajednice koju je registrirala, ističemo da ne snosimo nikakvu odgovornost. Jedna nepravda rađa drugu. Veliki broj nezaposlenih ljudi na ovim prostorima može biti jedan od razloga pojave radikalnih elemenata. Kada ljudi ništa ne rade nemaju mogućnost sticanja imetka i ne znate šta sve može da mu padne napamet. Ako su vam Ustavom zagarantirana prava kao i ostalima, a u praksi je to drugačije i tu se javljaju određene devijacije. Preko devedeset naših vjeroučitelja je protjerano iz škola, nijedan procenat vakufske imovine nam nije vraćen i mnoge druge nepravde. Sve što se dešava u okviru Islamske zajednice mi snosimo za to odgovornost. Mi ćemo na institucionalan način snositi odgovornost i tumačiti propise vjere. Za ono što se dešava tamo negdje na drugim mjestima, bilo kroz NVO ili humanitarne organizacije koje se danas pojavljuju, mi ne možemo biti odgovorni. Danas je, nažalost, najbolji način da kroz humanitarno djelovanje vrbuju ljudi. Na našim prostorima je nekoliko desetina humanitarnih organizacija koje su nastale mimo naše volje i mi smo se protivili tome. Oni vrbuju ljude, objašnjavaju im islam ne znam na koji način. To je zabrinjavajuće i mi za to ne snosimo odgovornost, te smo se obratili državnim organima da ne dopusti registriranje nikakvih humanitarnih ili NVO koje će se baviti vjerskim djelatnostima. Mi ćemo snositi odgovornost za sve ono što se dešava u našem sistemu, bilo da su vrtići, Škola Kur'ana, Fakultet, Medresa ili naši džemati.

SAVJETOVANJA OMLADINE

U  tom smislu, posljednjih dana smo započeli sa posebnom vrstom savjetovanja, rada sa omladinom kroz mektebe i džamije, rada sa imamima na području čitave Islamske zajednice u Srbiji. Želimo na način kakav je bio kroz povijest na ovim prostorima, od Poslanika s.a.v.s. do danas, da tumačimo islam kojeg se ne stidimo, kojim se ponosimo. Živimo na ovim prostorima i želimo tako da nastavimo. Nećemo prihvatiti ni dozvoliti, niti ćemo primjenjivati u okviru naše zajednice da se ljudi napajaju sa internet portala. Mi isključivo prihvatamo odgovornost za one koji se napajaju sa izvora vjere kroz institucionalan način. Imamo vrlo zdrave imame, dobre predavače i muderise u medresama, imamo dobru omladinu. Ako država želi stabilnost u ovom regionu mora se odreći dvojnih standarda. To ističem iz prostog razloga jer sve dotle dok možete da kontrolišete svoju omladinu, vjernike, jer oko 250 džamija djeluje u okviru našeg sistema, možete da im budete i autoritet.

DIJALOGOM DO RJEŠAVANJA PROBLEMA

Onog momenta kada režimi ne budu marili za vaše zahtjeve i ne budu se interesirali za probleme sa kojima se suočavate, onda vam mogu i vjernici otkazati poslušnost i nećete biti autoritet. Ovo je upozorenje, poziv i molba da ne dozvolimo da događaji krenu u nekom pogrešnom pravcu. Sve dok se stvari mogu ispraviti nije kasno, a onog momenta kada se otmu kontroli ne možete ni vi kao vjerski velikodostojnici ništa uraditi. Kada se vaša riječ ne čuje onda je tada kasno. Bez obzira koje nam se nepravde činile i primjena dvojnih standarda, loše ekonomsko stanje i veliki broj onih koji su primorani da odlaze sa ovih prostora, mi smo ustrajni u činjenju dobra i pozivanju na činjenje dobra. Smatram da svi zajedno na ovim prostorima – Bošnjaci i Srbi i Srbi i Bošnjaci i svi koji žive u ovoj državi pozvani smo, prozvani smo da budemo naslonjeni jedni na druge. Tako je bilo kroz povijest i tako treba ostati dok je svijeta i vijeka.

(Glas islama 271, strana 12, Intervju, Agencije )