Džihad- veliko pitanje

 Terorizam i džihad (I dio)

„Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

A ako te budu nagovarali (džahedake) da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća.“ (Lukman, 14-15)

Pored pitanja terorizma, na vrhu liste svih zabluda o islamu nalazi zabluda o džihadu. Ne samo da nemuslimani nemaju ispravne informacije o džihadu, već ih nemaju čak ni mnogi muslimani. Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga. To je velika zabluda u koju su upali i mnogi muslimani. Nije svaka borba džihad.

Riječ džihad potiče od arapskog glagola džehede – truditi se, ulagati napor. U islamskoj terminologiji, džihad znači: borba protiv sopstvenog zla, borba za popravljanje društva. To, na kraju, može obuhvatiti i oružanu borbu protiv zla i diktature. Arapi za studenta koji ima naporne pripreme za ispit kažu da je u džihadu, tj. trudi se i ulaže ogroman napor. Isto se kaže i za radnika koji naporno radi i trudi se zaraditi povjerenje poslodavca, ili za političara koji se trudi zaraditi što veći broj glasova birača.

DOBAR I LOŠ DŽIHAD

Druga velika zabluda u vezi džihada je ta da je vezan samo za muslimane. Časni Kur’an spominje čak i nemuslimane koji čine džihad:

„Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

A ako te budu nagovarali (džahedake) da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća.“ (Lukman, 14-15)

Tj. ako te tvoji roditelji nemuslimani budu nagovarali, trudili se (činili džihad) da te odvedu sa Pravoga puta, nemoj ih poslušati.

Ista poruka se spominje na još nekoliko mjesta u Kur’anu:

„Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali (džahedake) da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.“ (El-Ankebut, 8)

„Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (En-Nisa, 76)

Čak i nemuslimani imaju svoj džihad. Dakle, džihad u prijevodu znači trud, zalaganje, borba. U islamskom kontekstu, borba muslimana se zove džihad fi sebilillah – borba na Allahovom putu, a džihad nevjernika je džihad fi sebiliš-šejtan – džihad na šejtanovom putu. To znači da postoje dobar i loš džihad, tj. borba za dobro i borba za zlo. U osnovi, kad se kaže džihad, u islamskoj terminologiji se misli na borbu u dobre svrhe i ulaganje truda na Allahovom putu.

“SVETI RAT”

Mnogi muslimani i nemuslimani pogrešno prevode riječ džihad kao sveti rat. Ni u Časnom Kur’anu, niti u vjerodostojnim hadisima ne spominje se izraz sveti rat. Sveti rat se na arapskom kaže harbun mukaddese i ne spominje se ni u jednom vjerodostojnom islamskom izvoru. Ovaj izraz su izmislili orijentalisti kada su počeli pisati knjige protiv islama. Nažalost, čak su i neki islamski učenjaci počeli prevoditi riječ džihad kao sveti rat. To nije jedini slučaj da podvala orijentalista toliko uspije da je čak i mnogi islamski učenjaci ne primijete.

U Kur’anu se spominje i riječ kital – borba, ubijanje, bitka. Postoje različite vrste bitki. Neke se vode u dobre svrhe, a neke u loše. Uzvišeni Allah kaže:

„Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (En-Nisa, 76)

DŽIHAD U KUR’ANU

Džihad se često spominje u Časnome Kur'anu. Spominje ga i Vjerovjesnik s.a.v.s. u velikom broju vjerodostojnih hadisa.

Časni Kur'an kaže:

„…i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti!“ (El-Hadž, 78)

„U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje – oni će postići šta žele.“ (Et-Tevba, 20)

„A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.“ (El-Ankebut, 6)

Dakle, ako se borite i činite dobro na Božijem putu, to je samo za vaše dobro, jer to Allahu nije ni od kakve koristi. On je neovisan, ne treba Mu ničija pomoć niti bilo čije dobro djelo.

Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. – A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Et-Tevba, 24)

Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:

„Mudžahid (onaj koji se bori na Allahovom putu), a Allah najbolje zna ko se radi Njega iskreno bori, poput je čovjeka koji neprestano posti i klanja. Ako pogine, ide pravo u Džennet. Ako preživi, stekao je veliku nagradu i postat će gazija.“ (El-Buhari)

Aiša r.a. je upitala Poslanika s.a.v.s.: „Zar žene ne bi trebale ići u džihad“ – a on joj odgovori: „Najbolji džihad za žene je da obave potpuni hadž.“ (El-Buhari)

Jedan čovjek je prišao Vjerovjesniku s.a.v.s. i upitao: „Trebam li i ja ići u džihad?“ Vjerovjesnik ga upita: „Imaš li roditelje?“ „Imam“ – odgovori čovjek. Vjerovjesnik s.a.v.s. mu reče: „Tvoj najbolji džihad je da budeš na usluzi roditeljima.“ (El-Buhari)

Kad je jedan čovjek upitao Poslanika s.a.v.s.: „Koji je najbolji džihad“, odgovorio mu je: „Najbolji džihad je da kažeš istinu u lice nepravednom vladaru.“ (En-Nesai)

Iz ovih hadisa vidimo da se najbolji vid džihada razlikuje od situacije do situacije. Nekada je najbolji džihad potpuno obavljen hadž, nekada je to pokornost roditeljima, a nekada da kažete istinu u lice nepravednom vladaru.

U predanju koje bilježi Ibn Hiban, Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: „Mudžahid, borac na Allahovom putu, je onaj ko se bori protiv sebe (svojih mahana), a muhadžir je onaj ko se preseli iz zla ka dobru.“

ŠEJTANOVE STOPE

Dakle, zavisno od vremena, prostora i situacije, definicija najboljeg džihada se mijenja. Da bismo razumjeli koncept džihada, moramo se obratiti vjerodostojnim izvorima islama: Časnom Kur'anu i Sunnetu – praksi Muhammeda s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže:

„O vjernici, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim. On vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.“ (El-Bekare, 208)

U mnogim ajetima Uzvišeni Allah nam zabranjuje da slijedimo šejtana. Međutim, ovdje je formulacija proširena: ne idite stopama šejtanovim. Zašto se sada navode šejtanove stope? Šta su šejtanove stope? Evo kako: ako nemoralna djevojka priđe nekome ko ima bar malo imana u srcu i kaže mu: „Hajde da provedemo noć zajedno u hotelu“, odgovorit će: „Ne! Nikako! To je haram!“ Međutim, ukoliko ga takva djevojka samo nazove na telefon, čovjek će pomisliti: „Dobro, mislim da nema ništa loše u tome da razgovaram preko telefona.“ Nakon nekoliko opuštenih telefonskih razgovora, jedno od njih dvoje će predložiti da izađu negdje na sok. Izaći će na sok. Nakon toga jedno od njih će predložiti da odu u McDonalds, pa će otići u McDonalds. Nekoliko dana kasnije predložit će jedno drugom da izađu u restoran na večeru, pa će otići u restoran na večeru. Neće proći dugo, a oboje će se naći u istoj hotelskoj sobi cijelu noć.

Eto, to su stope šejtanove. Ako šejtan ne može direktno ostvariti svoj cilj, jer ga vjernik neće takvog slijediti, on postavlja svoje tragove i zamke, govori čovjeku da nije ništa strašno ako razgovara preko telefona, ako popije sok sa djevojkom, ako izađu na večeru i, na kraju, kaže mu da nije ništa strašno da prespavaju jednu noć zajedno. Zato nam Allah naređuje da islam prihvatimo u potpunosti i da ne slijedimo šejtanove stope.

Jedan od najvećih vidova džihada, borbe i truda na Allahovom putu jeste širenje poruke islama onima koji je nisu svjesni. Da'va je jedan od najboljih oblika džihada. Uzvišeni Allah kaže:

„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“ (Ali Imran, 110)

Allah za muslimane kaže da su najbolji narod. Velika počast i pohvala! Međutim, počast uvijek ide sa odgovornošću. Koja je odgovornost najboljeg naroda? Da naređuju dobro, a zabranjuju zlo. Onima koji ne podstiču činjenje dobra i ne zabranjuju činjenje zla ne priliči da ih zovemo najboljim narodom.

Ovo predavanje sam započeo 81. ajetom sure El-Isra:

I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži – laž, zaista, nestaje!”

Svaka osoba koja posjeduje Istinu mora njenu poruku dostaviti onima koji je nisu svjesni. Časni Kur'an u suri El-Asr navodi četiri kriterijuma da bi se postiglo spasenje:

„Tako Mi vremena –

čovjek, doista, gubi,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (El-Asr, 1-3)

Puko vjerovanje vas neće odvesti u Džennet. Osim vjerovanja, morate činiti dobra djela, morate ljude pozivati u Istinu i morate im preporučivati strpljenje. Prema ovim kur'anskim ajetima, ako samo jedan od ovih kriterijuma fali, čovjek ne može ući u Džennet.

Preveo: Senad Redžepović

(Glas islama 271, strana 19, Rubrika: TRAGOM UMMETA, Autor: Dr. Zakir Naik)