Preko 60.000 knjiga protiv islama

Terorizam i džihad (III dio)

Na vrhu liste svih zabluda o islamu nalazi zabluda o džihadu. Ne samo da nemuslimani nemaju ispravne informacije o džihadu, već ih nemaju čak ni mnogi muslimani. Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga. To je velika zabluda u koju su upali i mnogi muslimani. Nije svaka borba džihad.

Islam se nalazi na liniji vatre, na meti napada svih vrsta medija. Čak se i na internetu vodi organizovana propaganda protiv islama.

Slažem se sa izjavama da američki narod nije protiv islama. Boravio sam u Americi nekoliko puta. Američki narod, u cjelini, nije protiv islama. Isto govorim u Indiji svojoj braći muslimanima – Hindusi nisu naši neprijatelji, sa većinom nemamo nikakvih problema. Postoji samo mala grupa ljudi koji, zarad ličnih interesa, napadaju islam. Poznato je da se glasovi na izborima najlakše dobijaju ako stvorite vještačku krizu između dvije zajednice. Također, da bi skrenuli pažnju sa svojih grešaka, fabrikuju drugi scenario koji odvlači pažnju masa.

Prema časopisu Time, jednom od najpoznatijih sedmičnih novina, u broju iz 17. aprila 1979. godine stoji da je protiv islama napisano čak preko 60.000 knjiga u rasponu od 150 godina. To znači da je svakoga dana tokom 150 godina napisano više od jedne knjige protiv islama.

Za to stanje krivim medije i političare. Oni su korijen problema. Nemam namjeru bilo koga direktno uvrijediti i žao mi je ako sam povrijedio bilo čija osjećanja. Samo iznosim svoje mišljenje na osnovu svih podataka. Poštujem novinare. Većina ih časno radi svoj posao. Međutim, ne rade svi časno. Jedna grupa medija namjerno targetira islam. Medijski napadaju, ljagaju i optužuju pokrivene muslimanke, dok su u isto vrijeme časne sestre poštovane i zaštićene od svih uvreda, iako su pokrivene kao i muslimanke. Zašto? Čemu dvostruki standardi?

Muslimani na meti medija

Ako musliman nosi bradu to je znak da je potencijalni terorista. Ko god drugi nosi dugu bradu nije problematičan. Musliman koji nosi bijelu kapu je „fundamentalista“, ali Hindus i Sik koji nose turbane nisu. Nedavno je jedan Sik koji živi u Kanadi pokrenuo tužbu protiv kanadske vojske koja mu nije dozvolila da služi vojni rok sa turbanom na glavi. Dobio je slučaj. Drugi je u Britaniji pokrenuo tužbu protiv koledža koji mu nije dozvoljavao da nosi turban tokom nastave. I on je dobio slučaj.

Kada musliman nosi bradu i bijelu kapu ljudi ga se plaše! Zar je brada toliko opasna? U Madras sam došao juče sa mojim kolegama. Odsjeli smo u hotelu. Jutros smo izašli malo da prošetamo. Pošto imamo brade i bijele kape policajci su nas neko vrijeme pratili, zatim su nas zaustavili i ispitivali. Šta loše može brada uraditi!? Ne može povrijediti čak ni muhu! Zašto je bijela kapa tako opasna!? Ako neko nosi oružje, u redu – neka bude sumnjiv. Ali zašto mora biti sumnjiv musliman koji nosi bradu i bijelu kapu? Zar nisu svi sveti ljudi u svim religijama imali bradu!? Isus/Isa a.s. je imao bradu. Svi hinduistički sveci su imali brade. Skoro svi velikodostojnici u svim religijama puštaju brade. U čemu je onda problem!?

Radi se o medijskoj hajci i selektivnom targetiranju. O islamu se zbog toga rađaju razne zablude. Ne krivim samo medije, već i muslimane. Mi muslimani ne dostavljamo poruku istine kako bismo trebali. Ne radimo svoj posao.

Izigravanje sa Kur'anom

Najčešća metoda islamofoba je vađenje kur'anskih ajeta iz konteksta. Njihov omiljeni ajet je: „Ubijajte ih (nevjernike) gdje god ih nađete.“ Najpoznatiji islamofob u Indiji, Arun Shourie, u knjizi Svijet fetvi citira 5. ajet sure Et-Tevbe, pogrešno ga prevodeći i dodajući svoje interpretacije, pa kaže: “Ubijajte ih (nevjernike – Hinduse) gdje god ih nađete.“ Zamislite reakciju običnog Hindusa kada pročita ovako izvrnuti i iz konteksta izvučeni tekst! Povećat će mu se neprijateljstvo protiv islama. Problem je u tome što se Shourie koristio istom metodom poput brojnih orijentalista prije njega: pogrešno bi citirali ajet, a zatim bi navodili njegovu referencu (tačan položaju u Kur'anu). Odmah nakon 5. ajeta skaču na 7. ajet sure Et-Tevbe, preskačući 6. ajet. Zašto preskaču 6. ajet? Zato što je u njemu ključ odgovora na ovu njihovu podvalu.

Sura Et-Tevbe od početka govori o mirovnom sporazumu između muslimana i mušrika. Sporazum je jednostrano prekršen od strane mušrika. Pošto prekid primirja automatski znači objavu rata, Uzvišeni Allah naređuje muslimanima da gdje god na bojnom polju naiđu na nevjernika da ga ubiju. Izvlačiti ovo iz konteksta je apsurd! Prije nekoliko decenija u Vijetnamu je bjesnio rat između Amerike i Vijetnama. Ako je komandant američkih snaga govorio svojim vojnicima na bojnom polju ohrabrujući ih: „Ne bojte se! Gdje god naiđete na Vijetnamca ubijte ga“, u današnjem vremenu bi to zvučalo katastrofalno, jer je izvučeno iz konteksta. Dok traje bitka sasvim je normalno da zapovjednik ohrabruje svoju vojsku. Isto tako, Uzvišeni Allah zapovijeda muslimanima da se na bojnom polju ne boje nevjernika, već da ih ubijaju. U 6. ajetu sure Et-Tevbe Uzvišeni kaže:

„Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.“

Kur’an ne kaže: “Ako zatraže mir, pustite ih neka idu”, nego naređuje: „…ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.“

Najvelikodušniji vojni zapovjednik danas bi, u krajnjem slučaju, rekao svojim vojnicima: “One koji traže mir pustite neka idu. Slobodni su.” Koji zapovjednik bi dodao: “Otpremite ih na bezbjedno mjesto.” Upravo to Kur’an kaže. Samo kada čitate cijeli kontekst, shvatit ćete pravu poruku Kur’ana.

Rat u drugim knjigama

Proučavam komparativne religije. Pročitao sam Ramajanu, Mahabharatu, Vede, Stari Zavjet, Novi Zavjet, Toru itd. Sve ove knjige, na jedan ili drugi način, spominju borbu i ubijanje. Biblija u Knjizi izlaska, 20:19-20 i 32:27-28, govori o ubijanju, u Knjizi brojeva, 31:17-18, također. Luka u svom Evanđelju, 19:27, naređuje ubijanje. Poznata je priča o Isusu kad je postavio naoružane čuvare ispred bašče.

Hindu knjige obiluju opisima bitki. Mahabharata je u cjelini ratna knjiga. Bagvad Gita u drugom poglavlju govori o Erdžunu. On se dvoumio da li da se bori, jer u neprijateljskoj vojsci ima njegovih rođaka. Tada mu Krišna zapovijeda da, kada je u pitanju istina, ne treba gledati ko je na suprotnoj strani. Trebate se boriti protiv nevjernika, makar vam bili rodbina. To je sasvim u redu. Istina je preča od svih drugih relacija. Isto govori i Časni Kur’an:

„O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima!“ (En-Nisa, 135)

Svete knjige svih religija, na jedan ili drugi način, spominju borbu. To ne znači da treba izvlačiti ove stihove iz konteksta i reći, na primjer, da Bagvad Gita podstiče ubijanje rodbine. Zbog toga kod ovako osjetljivih pitanja morate se obratiti izvorima tih religija i pročitati kontekst u kome je neka rečenica napisana. Časni Kur’an kaže:

„Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (El-Maide, 32)

Ako neko, bez obzira da li je musliman ili ne, ubije bilo koga, muslimana ili nemuslimana, kao da je sve ljude poubijao. Također, ako neko spasi život bilo kom čovjeku, muslimanu ili nemuslimanu, kao da je sve ljude spasio.

Što se tiče kitala/bitke, postoje jasna uputstva u Časnom Kur’anu i hadisima Božijeg Poslanika s.a.v.s. Borba oružjem je posljednje sredstvo. Kada se od zla nekih ljudi ne možete odbraniti nikako drugačije, borba oružjem je posljednja opcija. Uzvišeni Allah kaže:

„I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.“ (El-Bekare, 190)

„Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom.“ (El-Bekare, 194)

Načelno, pravila ratovanja, ukoliko baš mora doći do rata, jesu sljedeća: ne smiju se povređivati žene, djeca, starci koji su izostali iz borbe; ne smiju se rušiti crkve i bogomolje; ne smiju se ugrožavati svećenici; uništavati drveće i životinje… Postoji velika i precizna lista djela koja se ne smiju činiti u toku rata.

Prema knjizi koju je napisao Rama Krišnarao, u kojoj analizira neke crte iz života Muhammeda a.s. u toku 23 godine njegove poslaničke misije, u svim bitkama koje su se u tom periodu dogodile poginulo je 1.018 ljudi. To je ukupan broj poginulih u svim bitkama za vrijeme Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Koliko ljudi je ubijeno tokom Prvog svjetskog rata? Deset miliona vojnika i deset miliona civila! Dvadeset miliona ljudi je ubijeno tokom Prvog svjetskog rata! U Drugom svjetskom ratu preko trideset miliona je ubijeno, a isto toliko teško povrijeđeno. Uporedite ove podatke. Samo vraćanjem izvornom tumačenju možete razumjeti poruke kur'anskih ajeta koji govore o borbi.

Nastavit će se…

Preveo: Senad Redžepović

(Rubrika: Tragom ummeta,  Autor: Dr. Zakir Naik, Glas islama 272, strana 23)