Pojava računara i korist uvođenja kompjuterski orjentiranog učenja

Znanje u svijetu bez kraja

 Međusobno zbližavanje nove tehnologije i prakse modernog učenja dovodi do redefinicije odnosa učenik – nastavnik. Nastavnici se pretvaraju od „sveznajućih“ predvodnika u voditelje i savjetnike za korištenje informatičke tehnologije u sve prostranijoj riznici znanja čovječanstva.

U vrijeme opće krize, duhovne letargije i pesimizma, znanjem se najlakše doprinosti razvoju i napratku okruženja u kojem živimo. Znanjem se mijenjaju ljudske sudbine, znanjem se promoviše naša vjera i vjerske vrijednosti. Znanjem se oblikuje vlastita svijest, kao i svijest drugih o nama.

Prve kur'anske riječi objavljene posljednjem Poslaniku a.s. odnosile su se na čitanje, razmišljanje, razumijevanje i spoznaju. Nabrojane mogućnosti sticanja znanja odlike su kojima je jedino čovjek uzdignut iznad svih stvorenja. Znati čitati i prepoznavati znakove iz prirode, dokučiti svojim čulima, razumom i srcem može se samo pomoću adekvatnog obrazovanja. Ono što je karakteristično danas je da znanje ljudi jako često traže u svijetu koji „nema“ kraja – internetu. Pojavom računara olakšan je pristup informacijama iz svih oblasti u kojima je čovjek sebe ugradio. Danas je nezamislivo da obrazovne ustanove nemaju računarske kabinete koje koriste za većinu predmeta kako bi slušaocima približili stvari kojima ih podučavaju.

Brz tehnološki napredak ljudske civilizacije uzrokuje potrebe za promjenama u obrazovnom konceptu. U svijetu su prihvaćeni novi standardi u oblasti obrazovanja koji su u znatnoj mjeri pomjerili tradicionalna shvatanja i koncepte nastave. Modernizacija tehnologija koje se koriste u obrazovanju kao sastavni dio nastavnog procesa neminovna je u ovom trenutku življenja. Mijenja se pojam znanja. Savremeno obrazovanje zahtijeva transformaciju tradicionalnog modela reprodukcije znanja u model aktivne izgradnje znanja, gdje su nastavnici i učenici partneri u zajedničkom djelovanju na izgradnji baze znanja koju treba usvojiti. Šta ovo znači?

Ono što novo doba obrazovanja nameće samo po sebi je to da je aktivni pojedinac prinuđen da individualno transformiše prikupljene informacije u znanje. Tome ga treba naučiti, i to ne samo da samostalno nalazi informacije, nego i da upravlja njima, analizira ih i pretvara u korisno znanje. Samim tim predavač više ne predstavlja centar dešavanja u prostoriji već postaje saradnik koji pomaže slušaocima da usvoje neki svoj način učenja i uspješno koriste informacije za popunjavanje formirane baze znanja. Dakle, osnovni zadatak predavača je da slušaoca nauči kako da uči. Uvođenjem računara u nastavi pojavio se novi pojam „nastava pomoću računara“. Prvi nastavni projekt pomoću digitalnih računala razvijen je na Univerzitetu Illinois (SAD) 1959. godine. Taj je projekt nazvan PLATO I (Programed Logic for Automatic Teaching Operations). Uporedo s razvojem PLATO I, američka firma SDC (System Development Corporation) razvija eksperimentalni sistem koji je namijenjen istraživanjima na području programirane nastave. Taj se sistem kasnije razvija u automatski školski sistem CLASS (Computed Based Laboratory for Automated School System).

Model po kojem je funkcionirao PLATO 1

Informatika je jedna od najmlađih naučnih disciplina razvijena tek šesdesetih godina prošlog vijeka. Interdisciplinarna je s logikom, matematikom, teorijom informacija te elektronikom. Naziv informatika uveo je kao pojam Francuz Filip Dreyfus 1962. godine, a potiče od slogana dviju riječi: information i automatique. Znanje i sposobnost rada i upotrebe računara za neke osnovne primjene naziva se osnovnom informatičkom pismenošću.

Početak dvadesetog vijeka svakako je obilježen eksponencijalnim rastom primjene računara u svim segmentima računarskog djelovanja. Mobilni telefoni, internet komunikacija, različiti vidovi elektronske zabave, dostupnost informacija neodvojiv je dio života današnjeg čovjeka. Edukacija koja ne uključuje prethodno spomenute elemente u današnje vrijeme mladom čovjeku je strana, nemotivirajuća, nezanimljiva i ne može dati dobre efekte. Oblikovanje svijesti kod onih koji se podučavaju usmjereno je u pravcu multimedijalne percepcije i stalne potrage za novim. Uloga obrazovnih institucija u ovom trenutku nije dovoljno inkorporirana u oblikovanje ovakve svijesti, odnosno ne iskorištavaju se dragocjeni resursi u vidu IT tehnologija. Korištenje računara u slobodno vrijeme je potpuno nekontrolisano, uglavnom beskorisno i proizvodi krajnje negativne efekte. Softveri kreirani za primjenu u obrazovnim ustanovama uglavnom su dostupni i van njih, međutim, svijest većine ljudi nije dovoljno kvalitetno razvijena da afirmišu sebe u pravcu primjene istih kad im se ne nameću. Autori obrazovnog softvera mogu biti pojedinci ili timovi stručnjaka. Tim ljudi koji razvijaju softver, obavezno, pored programera sačinjavaju pedagozi, psiholozi te predavači iz dotičnih oblasti. U nekim zemljama softvere izrađuju isključivo predavači, dok su u drugim angažovani stručnjaci u okviru državnih institucija koji samostalno ili u saradnji s predavačima razvijaju softvere za učenje. Cilj razvoja programa za učenje je vizuelizacija sadržaja kojeg nastavnik želi da učenik savlada. Argumenti čija je validnost dokazana kroz niz naučnih istraživanja za primjenu računara u obrazovanju svakako najviše leže u činjenici da je to jedino sredstvo koje može doprinijeti vizuelizaciji i simulaciji procesa u prirodi. Također, osim tehničkih mogućnosti, veoma značajan argument jeste i visok nivo motivacije koju računar sam po sebi postiže kod mladih. Kada kažemo računar u obrazovanju svakako mislimo na obrazovni softver namjenski projektovan i naravno licenciran.

Iz svega ovoga vidimo da je od same pojave računara čovjek počeo da razvija strategiju kojom će drastično uticati na kreiranje ljudske percepcije u pravcu sticanja znanja.

Međusobno zbližavanje nove tehnologije i prakse modernog učenja dovodi do redefinicije odnosa učenik – nastavnik. Nastavnici se pretvaraju od „sveznajućih“ predvodnika u voditelje i savjetnike za korištenje informatičke tehnologije u sve prostranijoj riznici znanja čovječanstva.

Dakle, vidimo da uvođenje računara u obrazovni proces u velikoj mjeri olakšava rad predavača jer predstavlja podršku za mnoge stilove učenja, među kojima su najznačajni vizuelni i auditivni. Oni također omogućavaju lakše korištenje multimedijalnih sadržaja i pri tome podešavanje brzine pregleda vlastitom sposobnošću praćenja i razumijevanja određenog sadržaja. Aktivnost slušaoca u nastavnom procesu podstiče i činjenica da računari omogućavaju lakše kreiranje prezentacije usvojenog znanja. Jedna od glavnih prednosti primjene kompjuterski orjentiranog učenja je da učenici bivaju oslobođeni brojnih knjiga koje je potrebno nositi i prelistavati i za najmanju stvar koje se ne mogu sjetiti.

______________________

1. Anderson J., Communication Research: Issues and Methods (Mcgraw-Hill Series in Mass Communication), Mcgraw-Hill College, 1986.
2. Dragana Glušac, Elektronsko učenje, Univerzitet u Novom Sadu, Zrenjanin, 2012.
3. Kinzer, C.K., Sherwood, R.D., and Bransford, J.D. (1986).Computer strategies for education. Columbus, OH: Merrill Publishing Co.

(Glas islama 272, strana 32, Rubrika: Islam u vremenu, Autor: Muhedin Hadžić)