HomeGlas islamaAnalizeBOŠNJACI SANDŽAKA SA OSVRTOM NA ROŽAJSKI KRAJ (III) 10. Februara 2016. Analize, Glas islama 1577 Humanost Solidarnost Bošnjaka Rožaja se manifestovala u moralnoj, materijalnoj, duhovnoj i drugim oblicima pomoći. Poznat je slučaj za vrijeme Prvog svjetskog rata da su pružili pomoć srpskoj vojsci koja se ispred Austrijanaca povlačila preko Prokletija za Albaniju i dalje Krf, te kada se potom jedan dio vraćao za Srbiju, a prolazili su kroz Rožaje, Bošnjaci Rožaja su klali volove i nahranili tu vojsku onoliko koliko su bili u mogućnosti. U znak zahvalnosti za ovaj gest, jednoj ulici u Beogradu, koja se nalazi na Savskom vencu, dat je naziv Rožajska ulica, koja i dan-danas postoji. Slično su Bošnjaci Rožaja postupali i u vrijeme Bosanskog rata, kao i rata na Kosovu, kada su primili i zbrinuli veliki broj izbjeglica. Bošnjaci Rožaja naročito su poznati po humanosti, solidarnosti i dobročinstvu. Za to je sigurno najzaslužnija vjera islam u kojoj su odgajani i vaspitavani od strane svojih roditelja. Poznata je činjenica da su u vrijeme rata u BiH 90-tih godina prošloga vijeka Bošnjaci Rožaja primili veliki broj izbjeglica i smjestili ih u svoje porodične kuće skupa sa svojim familijama. Ista situacija se dogodila 1999. godine, kada su također primili ogroman broj izbjeglica sa Kosova i smjestili ih u svoje domove, tako da je u to vrijeme u Rožajama više bilo izbjeglica nego domaćeg stanovništva. Čak je na ulici, u gradu, u kahvečajnicama i sl. preovladavao albanski jezik, u gradu gdje živi oko 15.000 stanovnika čiji je jezik nealbanski. Putujući po terenu, po kućama, po mevludima, džamijama, bajramima i sl. ustanovio sam da su Bošnjaci Rožaja stekli te svoje humane i ljudske osobine i vrline kroz kućno vaspitanje i kroz slušanje vjerskih poučnih govora, dersova i slično, gdje su naučili da se za učinjeno dobro dobija nagrada još na ovom, ali i na drugom svijetu – Džennet, a što se zasniva na mnogim kur'anskim ajetima, od kojih navodim: „Za sve što podijelite i što zavjetujete – Allah, sigurno, za to zna! – A nevaljalcima neće niko moći pomoći.“[1] Ili hadis: „Kada čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajnu sadaku, ako ostavi znanje kojim se drugi koriste i ako ostavi dobro dijete koje će za njega dovu činiti.“[2] Marhamet, kao osobina prisutna je i kod drugih naroda, ne samo kod Bošnjaka (Muslimana), a od prisutnosti ove osobine i njene razvijenosti, kako smatra i autor Kalač, umnogome je zavisio i civilizacijski nivo koji se dostizao u historijskom razvoju. Dakle, kod bošnjačkog naroda, humanost je osobina koja prati merhamet i druge pozitivne osobine bošnjačkog čovjeka. Humanost je vezana za sve sfere života, sva životna doba svakog pojedinca. Ona ima različite oblike ispoljavanja, kako u materijalnoj tako i duhovnoj sferi, kod svih naroda. Iz humanosti i drugih pozitivnih osobenosti nastale su brojne humane institucije. Islamsko učenje vrlo potencira humanost kao pozitivnu osobenost. Humanost je osnova za posjedovanje i razvijanje mnogih drugih pozitivnih osobina čovjeka. Druge pozitivne osobine koje prate humanost su: plemenitost, darežljivost, solidarnost. Postojanje vakufa, hajrata, imareta i drugih sličnih institucija kroz historiju ovog naroda govori o konkretnim oblicima humanitarnih institucija. Ova osobina, u materijalnom smislu, po islamskom učenju, pored ostalih oblika, ispoljavala se i u obliku sadekatu-l-fitra i sadake. Po islamskom učenju, samo kod humanog čovjeka mogu da se razviju i manifestuju druge pozitivne osobenosti. Bez humanog pristupa životu, čovjekov pogled na svijet vrlo je skučen i bez nje se ne može čovjekova ličnost ostvariti, da se čovjek približi Bogu, uspostavi ravnotežu sa svojim okruženjem, sa univerzumom.[3] MUDROST Bošnjaci su mudrost, kroz svoju historiju, razvijali vrlo pažljivo i suptilno, jer je mudrost često bila vrlo presudna za njihov opstanak i postojanje. Mudrost je sticana kroz životne probleme i razne neizvjesnosti koje su pratile Bošnjake kroz njihovu burnu historiju. Važilo je iskonsko pravilo da čovjek može biti obrazovan, ali ne smije postupati brzopleto i na način koji nije promišljen i mudar. U Rožajama važi pravilo, naučeno još od malih nogu, najprije u porodici, a zatim u mektebu i u školi, da „mudar može biti čovjek koji ne posjeduje visoko obrazovanje, ali se ističe kao, narodski rečeno, pametar, mudrac“.[4] Mudrost su morale posjedovati vodeće ličnosti Bošnjaka Rožaja, muslihuni, narodni prvaci, seoski i gradski imami, te očevi porodica, nezavisno od stepena obrazovanja. Kod tih osoba mudrost je bila osobina koja ih je tokom života od drugih ljudi razlikovala i činila preporučljivim za visok položaj. Prema toj sposobnosti, ljudi su odabirani da im se povjere važna i odgovorna zaduženja. Autor Kalač ističe da „mudrost su morali posjedovati svi oni koji su htjeli biti prvaci ovog naroda, vojne ličnosti, vladari. Od toga koliko su prvaci imali mudrosti zavisila je ne samo njihova sudbina, već i sudbina ovog naroda. Ovu osobinu islamsko učenje ističe u svojim osnovnim izvorima: Kur’anu i Sunnetu. Islamske mudrosti sadržane u ovim izvorima velika su riznica koja je neiscrpan izvor mudrosti.[5] Mudrostima obiluju i brojna djela, koja su stvaralaštvo ovog naroda na ovim prostorima“. MORALNOST Jedna od najvažnijih pozitivnih karakternih osobina svakog čovjeka jeste moralnost. Bošnjaci su uvijek cijenili ovu osobinu kod ljudi i moralnog i plemenitog čovjeka poštovali kao jaku i odabranu ličnost. Ovo poštovanje morala kao životnog principa ima svoje uporište u islamskom učenju, čiji su Bošnjaci pripadnici.[6] Dakle, moralnost je eksplicitno potencirana i naglašena u islamskom učenju, u svim njegovim izvorima. Zato je moral „temelj islama, temelj uspješnog života čovjeka, temelj svih uzvišenih vrijednosti čovjeka. Bez morala teško je razvijati druge pozitivne osobine čovjeka. Ova karakterna osobina čovjeka i naroda važan je oslonac historijskog postojanja i civilizacijskog dometa svakog naroda“.[7] Bošnjaci Rožaja, kao i svi humani i pošteni ljudi, znaju da „onaj ko ne posjeduje moral, istinski ne može biti pozitivna i uspješna ličnost. Moralnost mora biti prisutna u osnovama porodice, koja je temelj društva, a brak se na toj osobini provjerava i osigurava mu se opstanak. Čvrstina (pozitivnost) karaktera čovjeka počiva, prvenstveno, na ovoj osobini. Svi društveni odnosi i sistemi koji su zasnivani na odsustvu morala bili su neuspješni i nisu mogli dati očekivane civilizacijske rezultate“.[8] SOLIDARNOST Kod Bošnjaka Rožaja solidarnost je naročito povezana s humanošću i drugim sličnim pozitivnim karakternim osobinama. Ona se manifestvuje na taj način što se pruža pomoć drugome kada mu je ta pomoć potrebna, a što su Bošnjaci dokazali i u daljoj i u bližoj prošlosti. Solidarnost Bošnjaka Rožaja manifestovala se u moralnoj, materijalnoj, duhovnoj i drugim oblicima pomoći. Poznat je slučaj za vrijeme Prvog svjetskog rata da su pružili pomoć srpskoj vojsci koja se ispred Austrijanaca povlačila preko Prokletija za Albaniju i dalje Krf i kada se potom jedan dio vraćao za Srbiju, a prolazili su kroz Rožaje, Bošnjaci Rožaja su klali volove i nahranili tu vojsku onoliko koliko su bili u mogućnosti. U znak zahvalnosti za ovaj gest, jednoj ulici u Beogradu, koja se nalazi na Savskom vencu, dat je naziv Rožajska ulica, koja i dan-danas postoji. Slično su Bošnjaci Rožaja postupali i u vrijeme Bosanskog rata, kao i rata na Kosovu, kada su primili i zbrinuli veliki broj izbjeglica. Ova osobina Bošnjaka Rožaja, kako i autor Kalač ističe, „razvijana je kroz historiju i bila je jedan od oslonaca opstanka ovog naroda u mnogim presudnim trenucima njegovog postojanja“. Naravno da i ova osobina Bošnjaka ima uporište u islamskom učenju, koje ovu osobenost vrlo potencira i uči kako da se ona razvija i njeguje[9]. ISKRENOST U običajnom pravu Bošnjaka Rožaja, koje je nastalo na osnovama islamskog učenja, jedan od najvažnijih kriterija vrjednovanja čovjeka je, upravo, iskrenost.[10] Iskrenost se ispoljava u odnosu prema drugom čovjeku, u radu i drugim vrijednostima, u činjenju dobrih djela. Allahov Poslanik a.s. kaže: “Doista, iskrenost vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek će govoriti istinu sve dok se ne upiše u iskrene. A doista laž odvodi u grijeh, a grijeh vodi u vatru. Čovjek će govoriti neistinu sve dok se kod Allaha dž.š. ne upiše u lašce.”[11] Kod Bošnjaka Rožaja, također, iskrenost se ispoljava kroz nijjet, kroz iskrenu namjeru da se učini neko dobro djelo, da se nikome ne učini zlo, da se svakom pomogne koliko se može, posebno komšiji bilo koje vjere da je, a naravno i prema rodbini, supružniku, prijateljima, porodici i sl.[12] PRAVEDNOST Pravednost je osobina koju su Bošnjaci tokom svoje historije razvijali i gajili. Oni su ovu osobinu razvijali na osnovu normi islamskog učenja.[13] Allah dž.š. kaže: “Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite.”[14] Također, poznat je hadis Muhammeda a.s. koji kaže: „Zaista će pravedni biti na minberima od svjetla na desnoj strani Premilostivog, a Njegove obje ruke su desnica. To su oni koji su pravedno sudili u vlasti, svojim porodicama i u onome zašta su bili zaduženi.“[15] Ova osobina pomogla je Bošnjacima da uspostve dobre odnose, povjerenje i suživot sa svojim komšijama drugih vjera i nacija kroz svoju dugu historiju. Pravednost i nepogrješiv odnos prema ugroženim, nejakim i nemoćnim predstavlja temelj za moralnost, iskrenost i druge pozitivne osobine. (Glas islama 272, strana 13,Rubrika: Kultura (Običaji), Autor: Hfz. dr. Haris Hadžić) [1] El-Beqara, 270. [2] Hadis prenosi Muslim. [3] Šire: Kalač, H., Ibidem, str. 89. [4]Hadis Muhameda a.s.: „Mudrost je izgubljena stvar vjernika, dužan je da je uzme gdje je god nađe“, Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god., br. 787. [5]Hadis Muhameda a.s.: “Srce u kojem nema znanja ni mudrosti izgleda kao dotrajala kuća; zato učite, druge poučavajte i usavršavajte se u nauci. Nemojte dozvoliti da umrete kao neznalice, jer Svemogući Allah neće zbog neznanja primiti ničiju ispriku”, Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god. br. 1150. [6] “Ti si Muhammede na najvišem stupnju morala”, Sura Nun, 5., I hadis Muhammeda a.s.: „Ko nema stida (morala) nema vjere.“ [7]Kalač, H. Ibidem. [8]Ibidem. [9]Hadis Muhammeda a.s. glasi: „Najbolji je onaj čovjek koji koristi drugim ljudima, a najgori je onaj koji šteti ljudima.“ [10]„Iskrenost (nijjet) proizilazi iz srca i ona ima veliki značaj. Kao što su djela vezana za iman, tako su vezana i za nijjet. Muhammed a. s. je rekao: „Svi poslovi ovise o nijjetu. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio.” (Evo jednog primjera: Čovjek koji obavi hadž radi hadžijske časti, ugleda ili turizma, on je hadžija kod naroda, ali ne i kod Allaha dž.š., a čovjek koji ima čist nijjet, ali ga nešto omete pa ne obavi hadž, on je hadžija kod Allaha dž.š., inšaAllah, bez obzira na to što ga svijet ne smatra hadžijom. Ovo pravilo važi i za sve ostale poslove) Vidi: Hadži-Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogbojaznosti, Sarajevo, 1988. god., str. 35. [11] Muslim. [12]„Djela se cijene prema namjeri (nijjetu)“, Hadis, Muhammed a.s.: Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god. [13]Ovu cijenjenu ljudsku osobinu Kur'ani-kerim spominje na mnogo mjesta. Evo nekoliko citata iz kojih se vidi da pravednost Allah dž.š. naređuje: „A kada govorite budite pravedni, pa makar to bilo i protiv rođaka“ (El-En’am, 152.). „A kada budete sudili među ljudima (naređuje vam se) da sudite pravedno“ (En-Nisa, 58) “Naređeno mi je da budem pravedan među vama, Allah je naš i vaš Gospodar“ (Sura 15) [14]El-Maida, 8. [15] Hadis bilježi Muslim.
