HRANA ZA SVA STANJA

 Duša, razum i tijelo – ako nahranimo jedno od ovo troje nećemo biti potpuni i korisni, ako nahranimo svo troje onda ćemo biti potpuni i ići tamo gdje nam je naređeno i Onom koji nam je to odredio

„Traženje nauke je obaveza svakog muslimana i muslimanke.“ (Ibn Ma'dže)

Kako se tijelo troši tako se troši i intelekt. Insan zaboravlja. Ako ne bude učio onda će zaboraviti i ono što je znao i samo će nanositi štete i sebi i drugima. Zbog toga nam je Allah Uzvišeni dao hranu za sva stanja, svaku na svoji način i svaku u svoje vrijeme.

Uzvišeni Allah je svakog čovjeka stvorio sa određenim razlogom. Dao mu je sluh, vid, jezik, pamet… Dao mu je tijelo koje mora njegovati i održavati, ali isto tako mu je dao i dušu koju mora hraniti, a i pamet koja se troši, pa se mora puniti. Allah dž.š. kaže: “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.” (Tīn, 4-6), “i On vam obličje daje, najljepše oblike…” (Mu’min, 64) Tijelo i duša imaju svoju hranu koja potiče iz izvora. Dakle, i duša i tijelo se moraju hraniti ako žele opstati. Hrana tijela potiče iz zemlje, koju je Uzvišeni dao, a hrana za dušu su dva rekata u zadnjoj trećini noći, post u mjesecu Ramazanu, stjecanje znanja, povećanje imana.

Ne smiješ nahraniti jedno, a da zapostavljaš drugo. Ako ostaviš sebe bez hrane određeni vremenski period, neminovno nakon toga ti dolazi smrt. Isto tako ne smiješ zapostaviti svoju dušu, a jedina hrana za dušu je kod Gospodara. A po isteku našeg života tijelo se spušta u zemlju, a duša se vraća Gospodaru. Da bi imali zdravo i funkcionalno tijelo moramo ga njegovati i hraniti, moramo unositi dovoljno hrane da bi živjeli. Ako kojim slučajem ne unosimo dovoljno vode može doći do dehidracije tijela i ne možemo na pravi način funkcionisati. Isto je i sa hranom – ako se ne budemo dovoljno hranili nećemo dugo izdržati. Dnevno je potrebno tri obroka, a vremenska razlika treba biti šest sati. Rijetko ko od nas zapostavlja ove obaveze što se tiče hrane ili vode.

Svi ih izvršavamo, a nekada i više nego što nam je potrebno. O tome nalazimo i dokaze u Kur'anu: „O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!“ Allah nam je isto tako dao dušu koju moramo pet puta dnevno hraniti, koja ako se izostavi koji obrok polako počinje da slabi, da se gubi. Počinje da boluje, a nakon određene bolesti postaje imuna na svoju hranu tako da nakon izgladnjelosti i ne mora više jesti. Poslije toga nam služi samo kao sredstvo za dalji ostanak u životu. Nakada je hrana za dušu dovoljna da se nahrani tijelo, ali hrana za tijelo nikada neće biti dovoljna da se nahrani duša. Ibn Omer r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom poslao vojsku u kojoj je bio čovjek koji se zvao Hudejr. Bila je godina teškoće i hrane je bilo jako malo, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svakom čovjeku dao njegovu opskrbu za put, ali je zaboravio dati Hudejru. Hudejr je bio strpljiv i izašao je sa zadnjim odredom tražeći nagradu i očekujući dobro od Allaha, govoreći: “La ilahe illAllah, Allahu ekber, Elhamdulillah, SubhanaAllah i La hawle we la kuwete ill billah.” I govorio bi: “Ovo je najbolja opskrba, Gospodaru moj.” Stalno je ovo ponavljao dok je bio u svojoj grupi. Džibril, alejhi selam, došao je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Doista me moj Gospodar poslao da te obavijestim kako si opskrbio neke tvoje drugove, ali si zaboravio da opskrbiš Hudejra, a on je u posljednjem odredu i govori: ‘La ilahe illAllah, Allahu ekber, Elhamdulillah, SubhanaAllah i La hawle we la kuwete ill billah, ovo je najbolja opskrba Gospodaru moj.’ Ova njegova izjava bit će mu svjetlo na Sudnjem danu i ispunit će ono što je između nebesa i zemlje, pa mu pošalji njegovu opskrbu.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah je pozvao čovjeka, dao mu opskrbu za Hudejra i naredio mu da sluša i zapamti ono što će mu Hudejr reći kada ga sretne i da mu opskrbu te da mu kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ti šalje pozdrav mira i milosti Allahove i želi da te obavijesti da je zaboravio da te opskrbi, ali Njegov Gospodar, Hvaljeni i Uzvišeni, poslao je Džibrila da ga podsjeti na tebe i obavijestio ga je o tvom stanju (u odredu).” Čovjek je otišao i susreo Hudejra dok je on i dalje ponavljao “La ilahe illAllah, Allahu ekber, Elhamdulillah, SubhanaAllah i La hawle we la kuwete ill billah, ovo je najbolja opskrba Gospodaru moj.” Približio mu se i rekao: “Uistinu ti Allahov Poslanik šalje pozdrav mira i milosti Allahove i poslao me sa tvojom opskrbom rekavši: – Doista sam ja zaboravio na tebe, pa mi je poslat Džibril sa nebesa kako bi me podsjetio.” Hudejr je tada slavio i zahvaljivao Allahu, donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim rekao: “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Gospodar moj me se sjetio iznad sedam nebesa i iznad Svoga prijestolja i On se smilovao meni na mojoj gladi i slabosti. O Gospodaru moj, kao što Ti nisi zaboravio mene, ne dozvoli da Hudejr zaboravi Tebe.” Čovjek je zapamtio ono što je rekao i vratio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obavještavajući ga o onome što je čuo od Hudejra kada ga je stigao i prenio mu vijesti. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potom reče: “Kada bi mogao da podigneš svoju glavu na nebo, zasigurno bi vidio svjetlo kako se širi i obasjava sve što je između nebesa i zemlje zbog tih njegovih riječi.”

Briga o intelektu nije ništa manje značajna od brige o tijelu. Muslimanu je obaveza, kao i muslimanki, da traži znanje jer nalazimo potvrdu u Kur’anu Časnom i hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Uči u ime tvoga Gospodara koji stvara.“ (Alek, 1) „I reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.“ (Taha) „Traženje nauke je obaveza svakog muslimana i muslimanke.“ (Ibn Ma'dže) Kako se tijelo troši tako se i intelekt troši. Insan zaboravlja. Ako ne bude učio onda će zaboraviti i ono što je znao i samo će nanositi štete sebi i drugima. Zbog toga nam je Allah Uzvišeni dao hranu za sva stanja, svaku na svoji način i svaku u svoje vrijeme. Ako nahranimo jedno od ovo troje nećemo biti potpuni i korisni, ako nahranimo sve troje onda ćemo biti potpuni i ići tamo gdje nam je naređeno i Onom koji nam je to odredio.

(Glas islama 272, strana 25, R: Islamijet, A: Fatima Fajzović)