Čovjek samo srcem dobro vidi – suština se očima ne da sagledati

Bol. Teškoća. Beznađe. Korak naprijed praćen stopom unazad. Tišina. Oči zatvorene. Otvorimo um i sebi postavimo krucijalno pitanje: Jesmo li doista zahvalni? Tišina. Kratko razmišljanje, a onda nastaje racionalan odgovor: Ne! Da li istinski cijenimo veličinu onoga čime smo nagrađeni. Sigurna sam da ne. Ako okrenemo glavu, ili pak malim oškritom vrata pogledamo, vidjet ćemo svijet kakav zapravo jeste. Haos. Galama. Buka. Neprestana ljutnja i stalno traženje nečega višeg, nečega boljeg, poput aksioma nedokazivog. Zatvorimo oči na trenutak, duboko udahnimo i pogledajmo svijet očima duše, očima srca i nadanja. Ljepota. Mir. Sreća.

Galama djece pretvorena u najljepšu melodiju. Ali, stani malo! Tamo u daljini kao da čujem neki vrisak koji protkan najdubljim emocijama traži pomoć. Jezivim glasom uzvikuje: „Hej ljudi! I ja sam stvoren od parčeta zemlja kao i vi! I ja sam iznikao poput biljke i ni po čemu se ne razlikujemo!“ Da. Tu su oni. Tu su oni kojima je pomoć potrebna. Tu su oni sirotani koji vapajem mole majčin zagrljaj. Tu su oni koji u lokvi krvi gledaju svoje očeve. Tu su oni koji nemaju koru hljeba. I tu smo mi. Mi koji smo blagodatima obdareni, a njihovu vrijednost ne znamo. Nismo svjesni da uzdignutom glavom ne možemo vidjeti šta nam je za činiti. A čovjek samo srcem dobro vidi. Zato, nemojmo oči širom otvarati, a šapat srca praviti se da ne čujemo. Allah dž.š. u Kur'anu kaže: „Ako biste vi Allahove blagodati brojali, ne biste ih mogli nabrojati.“

Pa počnimo. Krenimo od blagodati vida dok drugi svijet vide crnom bojom.

Krenimo od blagodati sluha dok drugi zamišljaju melodiju cvrkuta ptica.

Krenimo od toga da se svakog jutra probudimo u kući, a neki žive na ulici. I stanimo. Dovoljne su neke stvari da čovjeku u potpunosti preokupiraju um, ali i onaj važniji dio koji srcem se zove.

Budimo od onih koje će emocije dovesti do pročišćenja uma i poboljšanja odnosa prema drugima. Nikada, ali baš nikada ne dozvolimo da druge gledamo očima ništavila, jer čovjek samo srcem dobro vidi.

(Glas islama 272, strana 28, Rubrika: Sehara, Autor: Džemila Dudić)