Muslimani u fokusu ili sjeni

  Stanje u vaktu i zemanu

Muslimani su stoljećima njegovali nauku, čemu svjedoče neoborivi argumenti iz svijeta matematike, astonomije, hemije, alhemije, muzike i medicine

Moderna istraživanja su ustanovila da je ljudska rasa izgradila svoju civilizaciju na obalama Šat el Araba i Nila, odakle se postepeno širila različitim kanalima širom svijeta.

Islamski terorizam su dvije najslušanije riječi u posljednje dvije godine. Fraza, iako svim novinarima poznata, a koji se ne ustručavaju pokazati da ništa ne znaju o svojoj profesiji, o čemu govori ranije spomenuta fraza, upotrebom oksimorona, tj. riječi suprotnog značenja, čega imamo primjer islam=mir i terorizam=zastrašivanje.

TV kuće imaju monopol nad gledateljima – ono što čuju od njih, to aminuju. Čuju samo jednu stranu priče i po tome se vode. Žao mi je zbog trenutnih dešavanja u svijetu, ali ono što ne možemo promijeniti i uraditi, to ni od Allaha dužni nismo, ali se trebamo zapitati koliko smo uradili!

Muslimani su stoljećima njegovali nauku, čemu svjedoče neoborivi argumenti iz svijeta matematike, astonomije, hemije, alhemije, muzike i medicine.

Kada govorimo o matematici, nezaobilazni su arapski brojevi koje je Zapad preuzeo od Arapa, trigonometrije, geometrije, nastavivši odande dokle su stigli grčki matematički geometri i unaprijedili tu oblast. Sljedeća je algebra, gdje su muslimani dali značajan doprinos svojim zalaganjem, kada se ta nauka proširila u svijet – Španiju, Englesku itd. (Predlažem pročitajte tekst Dostignuća muslimana u matematici autora prof. Muhedina Hadžića, Glasa Islama, 29. izdanje, 21. strana).

Ebu Ali el Hasan ibn el Hasan ibn el Hajam je rođen u Basri oko 965., a umro u Kairu oko 1039. godine. On je bio najveći muslimanski fizičar i jedan od najvećih istraživača optike svih vremena. Bio je također i astronom, matematičar i liječnik, pišući komentare Aristotela.

Arapi su imali prirodnu sklonost za historiju ulažući neprekidan trud u prikupljanju historijskih podataka, čiju su tačnost provjeravali pomoću određenih standarda koji su izvanredno funkcionisali kada bi se primijenili na vlastite izvore.

Najveći historičar svog vremena je bio Ebu Džafer Muhammed ibn Džabir et Taberi, čije je monumentalno djelo Ahbari Resul vel muluk pravi rudnik detaljnih i tačnih informacija. On je putovao  širom svijeta i 40 godina je pisao po 40 stranica dnevno.

Svakako, nezaobilazna ličnost kada govorimo o gramatici arapskog jezika jeste i čuveni mufesir, poznatiji od predhodna dva gore spometuta imena, Ebu el Kasim Muhammed ibn Omer el Zamahšeri, nazvan Džarullah, jer je dugo vremena proveo blizu Kabe u Mekki. Njegova gramatika Kitabul Muffesal i njegov leksikon Kitabul Mukaddimat još uvijek se smatraju standardnim djelima.

Sve do sada navedeno navodi nas da vjerujemo u činjenice koje su iznesene i da već jednom stanemo na kraj sataniziranju muslimana i svim nakaradnim i apsurdnim komentarima na račun muslimana.

Muslimane proglašavaju prljavim, iako su ti isti muslimani donijeli kupatila (hamame) na tlo Evrope sa dolaskom imperije Osmanlija. Javna kupatila – hamami dio su islamske civilizacije. Najprije su bila prisutna u onim dijelovima Evrope kojim su vladali muslimani, znači: Španija, Sicilija, kasnije Balkan, Mađarska i drugi dijelovi Evrope. Tek krajem 17. i u 18. stoljeću javljaju se u Zapadnoj Evropi. Prema svjedočenju samih Evropljana, oni su svijest o redovnoj ličnoj higijeni dobili tek krajem 19. i u 20. stoljeću. To piše komandant britanskih snaga u bici na Čanakkalama 1915. u svom dnevniku.

Ali stanovništvo Evrope je kao revolt na to odgovorilo nekupanjem i smatranjem osobe što uzvišenijom u vjeri ako se ne okupa, pa otuda imamo i činjenicu da bi se neki ljudi svega nekoliko puta okupali u životu.

Muslimane proglašavaju neukim, neobrazovanim i najblaže rečeno glupim, a isti ti muslimani su napravili najmoderniji vodovod u Kordobi koji do tada svijet nije vidio. Pored toga, porodica Abasija je izuzetno njegovala nauku, a o tome govore i podaci da je Bagdad tada bio centar intelektualne i umjetničke moći. Šta više, halifa je plaćao suhim zlatom svakom čovjeku koji bi napisao kakvo djelo u težini te knjige. Od dolaska Muhammeda a.s., pa do tada, muslimani tog doba ulagali sve što su imali u znanje i nauku da bi mrzitelji islama i muslimana nekoliko stoljeća kasnije bacili prašinu na zlato.  Prašina ne može umanjiti vrijednost zlatu, jer prašinu sklanja i najmanji povjetarac.

Muslimane nazivaju nemoralnim, radikalnim i retrogradnim, a ti isti muslimani bili su na ivici objavljivanja rata onome ko pokuša ukaljati čast sestri muslimanki. O tome govori i događaj kada je  Poslanik Muhammed s.a.v.s. napao jevrejsko pleme zbog jedne žene, jer je Jevrej zakačio njenu mahramu za stolicu i kada je ustala skinula joj se mahrama. Zbog toga je Muhammed s.a.v.s. pokrenuo rat.

Halifa Muatesim primio je poziv od jedne muslimanke koja je bila daleko: „Skinuli su hidžab muslimanki. Šta sve nevjernici rade s muslimankama, a gdje si ti o Muatesime!?“ Pa je halifa Muatesim rekao: „Poslat ću vam takvu vojsku da će prvi vojnik biti kod vas tamo, a moj zadnji ovdje još nije ni krenuo!“ SubhanAllah.

Gdje su oni koji govore da je žena u islamu unazađena?

Tadođer, Poslanik a.s. nam donosi zakon o ženi u vremenu kada su Arapi ubijali žensku djecu, jer su ih smatrali sramotom, pa su ih žive zakopavali. “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.” (Aš-Šura, 49-50)

Allah dž.š. pojašnjava da su djeca hedija data roditeljima, bez obzira na njihov pol. Čak se u ajetu spominje prvo žensko dijete. Dakle, islam u ovom kontekstu prednost daje ženskom djetetu. Predislamski Arapi su postupali suprotno. Za njih je muško dijete bilo ponos i čast, a rađanje ženskog djeteta poniženje i nesreća. Zbog toga su novorođenu žensku djecu ubijali, ili ih živu zakopavali.

Islam nas oslobađa tih predrasuda i pojašnjava da su sva djeca Allahova dž.š. hedija te da su roditelji dužni da se prema toj hediji odnose na posebno lijep način. Zato se u narodu kaže da su djeca svjetiljke koje osvjetljavaju dom.

Dakle, ne može niti jedan insan satanizirati muslimane dok prethodno nije pročešljao zvaničnu ehli-sunnetsku literaturu o islamu i muslimanima te stavove islamskih učenjaka o nekom događaju. A poslije toga ako bude imao ljudskosti u sebi neće iznijeti neistine o muslimanima i islamu generaliziravši ih u sve negativno.

Da bih nabrojao uspjehe muslimana u naučnim i umjetničkim poljima mogao bih, haman, nekoliko doktorata napisati i uspješno ih odbraniti, ali nije poenta u tome. O drugim stvarima se ovdje radi.

Naime, da li mislite da je ovo sve slučajno?

Svemu što danas imamo trebamo zahvaliti Allahu na uputi i prvom kur'anskom imperativu Iqre (Uči). Čovjek tek kada zna i kada je obrazovan može pravilno rasuđivati o onome što je u njegovom intelektualnom domenu.

Muslimane u Bosni, kao i u Srbiji, mediji odmah okarakteriziraju svim negativnim prije nego se i sam sud ili drugi državno-pravni organi o tome oglase i iznesu stav. Njih društvo etiketira i presudi im na osnovu glasina, što je u islamu zabranjeno, a pod sumnjom se ni u međunarodnom pravu ne može dati presuda na osnovu samo pretpostavke, ali ljudi bez ikakve diplome mogu reći “kriv je”.

Dragi moji i cijenjeni muslimani, prije osude sebe i svoga učite o sebi i svome iz provjerenih, zvaničnih izvora, a ne iz medija koji sve dadoše da zarad svojih finansijskih interesa oljagaju drugog.

A, gospodo nemuslimani, prije nego se upustite u osudu, ako već hoćete osuđivati, informirajte se o tome što više i nemojte biti pristrasni, da ne biste iz neznanja nekome nepravdu nanijeli.

(Glas islama 273, strana 14, R: Analitika,A: Benjamin Vejselović)