Naklanjavanje namaza i sehvi-sedžda

 Islamski propisi vezani za namaz

Kada imam, greškom, umjesto da ostane na posljednje sjedenje, ustane na peti rekat, neko od džematlija, ko je siguran, dužan je imama upozoriti na prethodni način, a imam je dužan, ukoliko je pošao na peti rekat, zaustaviti se i vratiti na sjedenje, to jest završiti namaz.

PITANJE: Da li i kako treba naklanjati rekate suneta koji se klanjaju prije farza, ukoliko osoba bude opravdano spriječena da ih obavi u njihovom propisanom vremenu?

ODGOVOR: Kada se spomene naklanjavanje namaza ili kada, uglavnom se misli na naklanjavanje propuštenih farz namaza. Međutim, i kada je riječ o sunetima postoje određeni suneti nafile, koje  ne treba propuštati već ih je bolje obaviti, bilo da se radi o njihovom pravom vremenu ili vremenu nakon toga.

U pomenutu vrstu suneta spada sabahski, a takođe, podnevski i akšamski sunet, to su takozvani suneti muekkede, to jest pritvrđeni suneti, koje je Poslanik a.s. redovno obavljao kada god bi za to imao mogućnost.

Ukoliko osoba prispije u džemat, a imam je već otpočeo sa farzom, ako se radi o sabahskom namazu, a osoba zna da je u pitanju prvi rekat i da imam uči duže na farzu sabah namaza, to jest da može stići da obavi sunete i da se priključi džematu, tako će i učiniti, to jest klanjat će sunet, pa tek onda pristupiti farzu sa imamom.

Ako se osoba boji da ukoliko bude klanjala sunete neće stići imama na farzu, to jest da će imam završiti prije nego što ona obavi sunet, onda neće dozvoliti da se to dogodi, već će pristupiti i klanjati sa imamom, to jest ostavit će sunet.

Postavlja se pitanje šta sa propuštenim sunetom, da li ga naklanjati odmah poslije farza ili sačekati, pa ga naklanjati poslije izlaska sunca, pošto je poznato pravilo da je klanjati nafila sunete poslije sabahskog farza mekruh.

Ulema hanefijskog mezheba se razilazi, tako imam Ebu Hanife smatra da se naklanjavaju samo propušteni farzovi, što znači da se sabahski sunet neće naklanjavati po izlasku sunca, a može se obaviti odmah poslije farza, ali uz kerahet – pokuđenost.

Za razliku od svog učitelja, imama Ebu Hanife, imam Muhamed (jedan od dvojice najpoznatijih učenika Ebu Hanifinih) smatra da će se propušteni sabahski sunet klanjati tek nakon izlaska sunca, to jest naklanjat će se, jer je njegovo klanjanje odmah poslije farza, prije izlaska sunca, mekruh.

Imam Ebu Hanife se slaže da će se sabahski sunet naklanjati poslije izlaska sunca samo ukoliko bude ispušten i sabahski farz, pa se namaz naklanjava u cjelosti.

Ukoliko osoba ispusti neki drugi sunet, npr. četiri rekata podnevskog suneta, pa prispije na farz, pomenute rekate može, ali ne mora, klanjati poslije farza, jer Poslanik a.s. daje posebnu važnost ovim rekatima. Kada ih obavlja nakon farza, odložit će ih i nakon nafile koja slijedi nakon farza, to jest dva rekata suneta, te neće remetiti redosljed nafila poslije farza.

Prilikom naklanjavanja farz namaza potrebno je voditi računa o redosljedu, to jest, prvo će se klanjati propušteni namaz, pa tek onda namaz čije je vrijeme nastupilo. Na redosljed se, po hanefijama, mora voditi računa sve dok broj propuštenih namaza ne bude veći od pet. Ako se propusti više od pet dnevnih namaza, onda se ne mora voditi računa o redosljedu, već se može naklanjavati onako kako osoba želi, npr. može prilikom obavljanja redovnog namaza naklanjati i propušteni i slično.

PITANJE: Kako postupiti u situaciji kada imam na četvororekatnom farzu, umjesto da ostane na sjedenje i završi namaz, u zaboravu ili greškom, ustane na peti rekat?

ODGOVOR: Nije rijetkost da osoba prilikom obavljanja namaza, bilo da namaz obavlja samostalno ili kao imam u džematu, u zaboravu, pogriješi i nije sigurna koliki je broj rekata obavila.

Kada se dogodi ovakva situacija, to jest dvoumljenje u namazu, osoba će uzeti siguran broj rekata, to jest onoliko koliko je sigurna da je obavila, pa ako je to manje nego što je potrebno, upotpunit će potrebni broj rekata i ako je potrebno, na kraju, obaviti sehvi sedždu, npr. ukoliko je htjela završiti namaz i ostala na zadnjem sjedenju i nakon dijela učenja, koje je obavezno na sjedenju, sjetila se da je izostavila rekat, tada će ustati, klanjati još jedan rekat, potom ostati na sjedenju, učiti ono što je propisano, obaviti sehvi sedždu, jer je umjesto dva obavila tri sjedenja i nakon svega toga predati selam, to jest završiti namaz.

Kada osoba dođe u ovakvu situaciju, a predvodi džemat, neko od džematlija je dužan da imama upozori, na način kako je to poznato, to jest izgovaranjem riječi „subhanallah“, koje treba da imamu skrenu pažnju da je pogriješio, kako bi se ispravio ili učinio ono što je potrebno.

Kada imam, greškom, umjesto da ostane na posljednje sjedenje, ustane na peti rekat, neko od džematlija, ko je siguran, dužan je imama upozoriti na prethodni način, a imam je dužan, ukoliko je pošao na peti rekat, zaustaviti se i vratiti na sjedenje, to jest završiti namaz.

Međutim, ukoliko ne bude onih koji upozoravaju imama, ili niko ne bude siguran da li je četvrti ili peti rekat, imam će završiti namaz i namaz će, inšaAllah, biti ispravan.

Ukoliko neko od džematlija, ko je siguran, upozori imama da je pogriješio, a imam nastavi, to jest ne posluša upozorenje, jer sumnja da li je ispravno, onaj ko je siguran da imam griješi neće slijediti imama na petom rekatu, već će ostati na sjedenju i sam završiti namaz, a imam će sa onim koji ga slijede, koji nisu sigurni da je imam pogriješio, završiti namaz i on će im, inšaAllah, biti ispravan, jer su pogriješili nenamjerno, to jest u zaboravu.

Ako bi osoba namjerno, svjesna greške, umjesto propisana četiri rekata klanjala pet rekata, namaz joj ne bi bio ispravan, čak i ukoliko bi obavila sehvi sedždu, već bi se morao obnoviti, jer sehvi sedžda nadoknađuje one nedostake koji su rezultat zaborava ili greške.

PITANJE: Šta je dužna učiti u namazu osoba prilikom nadoknađivanja propuštenih rekata farza za imamom, to jest onaj ko prispije na namaz, a imam je otpočeo sa obavljanjem namaza?

ODGOVOR: Kada osoba zakasni i prispije na namaz, a imam je otpočeo sa obavljanjem namaza, priključit će se džematu i nastaviti slijediti imama sve do kraja namaza. Kada imam završi namaz, to jest preda selam, onaj ko je zakasnio i priključio se džematu, to jest propustio određeni broj rekata, neće predavati selam sa imamom, već će ustati kako bi nadoknadio propuštene rekate i upotpunio namaz.

Rekat se računa obavljenim ukoliko je osoba prispijela na bilo kojem dijelu prije nego što je imam ustao sa rukua. Ako se osoba priključi džematu nakon rukua, taj rekat se mora nadoknaditi.

Kada je riječ o učenju prilikom nadoknade propuštenih rekata, kod islamske uleme nema jedinstvenog mišljenja šta učiti.

Dio uleme je mišljenja da će prilikom nadoknade propuštenog osoba učiti ono što se uči po redosljedu rekata, a ne ono što je trebalo učiti na rekatu koji je propušten.

Na primjer, ako se osoba priključi na drugi rekat, prilikom nadoknade prvog rekata, koji je propušten, a koji je zadnji rekat u namazu po redosljedu obavljanja, na njemu će učiti samo bismilu i Fatihu, jer se to uči na četvrtom rekatu. Isto će biti ako propusti i dva prva rekata, gdje će prilikom nadoknade učiti samo bismilu i Fatihu, jer su oni treći i četvrti rekat namaza po redosljedu obavljanja.

Drugi dio uleme je mišljenja da se prilikom nadoknađivanja propuštenih rekata uči ono što je bilo potrebno učiti na tom rekatu, smatrajući da kao što rekati i sjedenja u namazu imaju svoj redosljed i učenje na rekatima ima redosljed, tako da kada se propusti nešto što je bilo potrebno učiti na određenom rekatu, potrebno je da se prilikom naklanjavanja tog rekata nadoknadi i ono što je bilo potrebno učiti na njemu. Po ovom mišljenju osoba će, ako ispusti prvi rekat, bez obzira što ga po redosljedu obavlja kao zadnji rekat namaza, učiti na njemu sve što se uči na njemu, to jest pored bismile i Fatihe obavezna je učiti i suru ili nekoliko ajeta.

Oba mišljenja kao dokaz uzimaju predaju, koju bilježe Buhari i Muslim, u kojoj stoji da je Poslanik a.s. rekao: „Ono našta prispijete od namaza obavite za imamom, a ono što je prošlo nadoknadite“, a u drugoj predaji, koju takođe bilježe Buhari i Muslim, stoji: „Ono našta prispijete od namaza obavite za imamom, a ono što je prošlo upotpunite.“ Razlika je u završetku hadisa, gdje se u prvoj predaji traži da onaj ko je propustio određene rekate iste nadoknadi, dok po drugoj predaji, osoba je dužna da namaz upotpuni.

Nadoknada propuštenog, kako kaže islamska ulema, znači uraditi ono što je bilo potrebno, onako kako je bilo potrebno, što je argument onih koji kažu da je potrebno učiti sve što je bilo potrebno na propuštenim rekatima.

Upotpunjenje znači da je onaj ko je propustio namaz učinio da mu nedostaju određi rekati te da je potrebno namaz upotpuniti, a to znači da mu se treba dodati određeni broj rekata i tom prilikom će oni biti zadnji rekati tog namaza, te će se na njima učiti ono što se inače uči na zadnjim rekatima, što je argument onih koji kažu da se treba voditi računa o redosljedu rekata u namazu.

Imajući u vidu da postoje dvije različite predaje, jednake po vjerodostojnosti i opravdana mogućnost različitog zaključivanja, smatram da neće biti pogrešno, te da će namaz biti ispravan, kako god da osoba postupi, to jest, bilo da primijeni prvo ili drugo mišljenje. A Allah najbolje zna.

(Glas islama 274, strana 22, Rubrika: Pitanja i odgovori, Autor: Resad-ef. Plojović)