Čudo nad čudima

 Naučni dokazi da je Kur'an Božija riječ (I dio)

 Muslimani vjeruju da je Kur’an, osnovni izvor islama, u potpunosti božanskog porijekla. Muslimani, također, vjeruju da Kur’an sadrži upute cijelom čovječanstvu. Pošto se za kur’ansku poruku drži da je za sva vremena, ona mora biti uvijek svježa. Da li je Kur’an položio test vremena? U ovom odgovoru ću se potruditi pružiti kompletnu analizu islamskog ubjeđenja da je Kur’an u potpunosti božanskog porijekla s posebnim osvrtom na najnovija naučna otkrića.

Čovjek je oduvijek težio razumjeti prirodu, način na koji se on uklapa u shemu stvaranja, kao i samu svrhu života na ovoj planeti. Kroz vijekove i različite civilizacije, organizirana religija je uobličavala ljudski život i u velikoj mjeri mijenjala tok historije. Dok su se neke religije bazirale na pisanom tekstu, za kog su sljedbenici tih religija tvrdili da su božansko nadahnuće, neke druge religije su se bazirale samo na ljudskom iskustvu.

Tokom ljudske historije bilo je perioda kada su čudesa, ili ono što se smatralo čudesima, imala presudan uticaj na ljudska shvatanja i logiku. Naravno, najkraća definicija čuda bila bi da je to svaki događaj koji se desi izvan zakona prirode i za koji ljudi nemaju objašnjenje. Međutim, moramo biti jako oprezni kod prihvatanja nekih “natprirodnih djela”. Godine 1993. Times of India iz Mumbaja objavio je priču o “svetom čovjeku” Baba Pilotu, koji je tvrdio da je u velikom rezervoaru vode proveo tri dana i tri noći, bez prestanka. Međutim, kada su reporteri htjeli analizirati dno rezervoara u kome je ovaj, navodno, izveo svoj “natprirodni” poduhvat, bilo im je zabranjeno provjeravati. On se branio kontrapitanjima: „A kako ćete provjeriti utrobu majke dok nosi dijete devet mjeseci?“ Očigledno, ovaj “sveti čovjek” je nešto krio! Njegova tvrdnja je najobičnija prevara koja ima za cilj privući pažnju javnosti. Naravno, savremeni čovjek, koji bar malo teži racionalnom razmišljanju, nikada neće prihvatiti ovo “čudo”. Kada bi ovakva lažna čuda bila dokaz božanskog porijekla, mogli bismo sve poznate svjetske mađioničare i iluzioniste svrstati u “Božije glasnike” ili im dodijeliti neko božansko svojstvo.

Ako se za neku knjigu tvrdi da je božanskog porijekla, ona svojim sadržajem to mora potvrditi. Zbog takvog stava ta knjiga uvijek mora biti spremna odgovoriti na zahtjeve ljudi u bilo kom vremenu, u bilo kom mjestu. Muslimani vjeruju da je Časni Kur’an Allahova posljednja Objava, čudo nad čudima, objavljena cijelom čovječanstvu. Hajdemo zajedno potvrditi istinitost ovog vjerovanja.

Kur’anski izazov

Pisanje knjiga i pjesama u svim civilizacijama bilo je sredstvo izražavanja ljudskih osjećanja, razmišljanja i kreativnosti. Ljudska civilizacija pamti doba kad je poezija zauzimala prvo mjesto u interesovanjima ljudi, isto kao što danas nauka i tehnologija zauzimaju primarno mjesto u interesovanjima i zanimanjima ljudi.

Čak se i nemuslimanski mislioci slažu da je Kur’an uspostavio najsavršenije standarde književnog izražavanja – Kur’an je najbolje arapsko literarno djelo. Kur’an izaziva ljude da napišu nešto slično:

„A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.

Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Bekare, 23-24)

Kur’anski izazov ljudima je da naprave barem jednu suru sličnu kur’anskoj. Ovaj izazov se ponavlja na nekoliko mjesta u Kur’anu. Izazov da se napravi sura koja ljepotom, skladnošću i dubinom značenja podsjeća na kur’ansku ostao je važeći, ali i neprevaziđen do današnjih dana.

Savremeni čovjek nikada ne bi prihvatio knjigu koja, makar i na literarno savršen način, kaže da je svijet ravna ploča. To je zbog toga što mi živimo u vremenu kada su ljudska logika, razum i nauka mjerilo svega. Malo ljudi bi prihvatilo Kur’an kao Božiju objavu samo na osnovu njegovog nenadmašnog stila. Svaka knjiga za koju se tvrdi da je božanskog porijekla mora položiti test potvrđenih činjenica iz nauke i logike. Poznati fizičar i dobitnik Nobelove nagrade Albert Ajnštajn je rekao: “Nauka bez vjere je ništavna, a vjera bez nauke je slijepa.” Hajdemo sada zajedno odgovoriti na pitanje kompatibilnosti Kur’ana i savremene nauke.

Kur’an nije naučna knjiga, on je knjiga znakova, ajeta. U Kur’anu ima preko šest hiljada ajeta, od čega njih preko hiljadu govori o čistoj nauci. Poznato je da se često dešava da nauka promijeni kurs. U ovom odgovoru ću koristiti samo one činjenice koje su nedvosmisleno dokazane u nauci, a ne hipoteze i pretpostavke koje još nisu potvrđene naučnim dokazima.

Astronomija: Stvaranje kosmosa (Teorija velikog praska)

Nastanak kosmosa astrofizičari objašnjavaju općeprihvaćenom teorijom, poznatom kao Big bang teorija, odnosno Teorija velikog praska. Ova teorija se temelji na višedecenijskim posmatranjima i eksperimentalnim dokazima koje su zajedno izvodili astronomi i astrofizičari. Prema Teoriji velikog praska, čitav kosmos je u početku bio jedna jedinstvena masa, tzv. primarna nebula. Zatim je nastupio Veliki prasak, koji je rezultirao formiranjem galaksija. Galaksije su se kasnije podijelile na zvijezde, planete itd.

Porijeklo kosmosa je jedinstveno, a vjerovatnoća da se sve ovo desilo slučajno jednaka je nuli. Kur’an nam saopćava sljedeće u vezi nastanka kosmosa:

„Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?“ (El-Enbija, 30)

Podudarnost između ovog kur’anskog ajeta i Teorije velikog praska nevjerovatno je uočljiva. Kako je moguće da knjiga koja se pojavila prije 1400 godina usred arapske pustinje sadrži ovako veliku naučnu istinu!?

Početna gasovita masa prije stvaranja galaksija

Naučnici se slažu da je nebeska masa, prije stvaranja kosmosa, bila u obliku gasovite materije. Drugim riječima, prije kosmosa su postojali samo ogromni oblaci gasovite materije. Da bismo objasnili tu prvobitnu masu, riječ dim je podobnija od riječi gas ili magla. Kur’an u jednom ajetu ovo stanje kosmosa opisuje riječju duhan što znači dim:

„Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još dim bilo, pa njemu i Zemlji rekao: ‘Pojavite se milom ili silom!’ –  ‘Pojavljujemo se drage volje!’ – odgovorili su.“ (Fussilet, 11)

Ovo stanje prethodilo je Velikom prasku. Za tu činjenicu nije znao niko prije poslanstva Muhammeda s.a.v.s. Šta je izvor ovih informacija?

Nastavit će se…

(Glas islama 274, strana 23, Rubrika: Islamijet (Akaid), Autor: Dr. Zakir Naik / Preveo: Senad Redžepović)