PLEMENITOST I SAOSJEĆANJE

  BOŠNJACI SANDŽAKA SA OSVRTOM NA ROŽAJSKI KRAJ (IV)

 Ova osobina je vrlo poželjna i cijenjena kod Bošnjaka Rožaja. Božiji Poslanik a.s. kaže: “Doista je Allah Dobar i voli dobrotu; Čist i voli čistoću, Plemenit i voli plemenitost.” (Hadis bilježi Tirmizi)

Kod ovog naroda plemenitost je bliska merhametu – samilosti, a ove dvije osobine su, kroz njihovu historiju, pratile jedna drugu. Plemenitost se isto tako temelji na moralnosti i iskrenosti, a iskazuje se uz solidarnost, darežljivost, humanost i druge pozitivne karakterne osobine. Islam kao vjera kojoj pripadaju i Bošnjaci Rožaja insistira na ovom čovjekovom svojstvu. Plemenitost se može ispoljavati neograničeno u svim sferama života.

Darežljivost

Darežljivost kao pozitivna karakterna osobina čovjeka suprotna je negativnim osobinama, tvrdičluku i sebičnosti. Allah dž.š. kaže: “Ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav.”^[1] Ovu osobinu neminovno prate solidarnost i humanost. Allahov Poslanik a.s. kaže: “Čuvajte se vatre, pa makar i polovinom hurme.”^[2] Ona je kod Bošnjaka ukorijenjena također posredstvom islamskog učenja koje je potencira i želi da je čovjek što više posjeduje, kako bi njegov život bio usklađen po uzvišenim principima ovog učenja. Bošnjaci Rožaja su je razvijali kroz svoju historiju, nastojeći da na taj način njome suzbiju negativne karakterne osobine.^[3]

Bogobojaznost

Osnovni i primarni princip u islamu je bogobojaznost. Vjerovanje u Allaha dž.š. je  osnov pripadanja islamu i bez njega život na principima i normama islama nije moguć. To se manifestuje u poštovaju osnovnih principa (šarta) islama, kao i drugih islamskih normi proklamovanih u Kur’anu, hadisima i Sunnetu. I Bošnjaci Rožaja, kao i svi ostali Bošnjaci i pripadnici islama, ovaj princip su prihvatili i njega se pridržavali sa prihvatanjem islama kao vjere.^[4] Ovaj princip nameću i sva ostala monoteistička vjerska učenja.

Čistoća (duše i tijela)

Higijena je naročito poštovana i čuvana kao princip i kao način života kod Bošnjaka Rožaja. Svaka kuća ili na selu ili u gradu imala je hamam – kupatilo još od davnina. Islam kao vjera uči osnovnim i uzvišenim ciljevima života koji se postižu primjenom islamskih normi. Poznato je umivanje ruku prije i poslije jela, kao i redovno kupanje petkom te vjersko pranje pet puta dnevno kod Bošnjaka Rožaja kao pripadnika vjere islama.

Bošnjaci Rožaja su, kako to za sve Bošnjake i ističe autor Kalač, “svojim načinom života nastojali da stalno uvećavaju nivo duhovnosti koja je vodila uzvišenosti, stvaralaštvu i uspješnosti pojedinca, porodice i zajednice. Jedan od puteva ka uzvišenosti i uspjehu u životu jeste čistoća duše i tijela. Čistoću duše i tijela muslimani postižu pridržavanjem normi islama, a prioritetno klanjanjem namaza i postom mjeseca Ramazana. Da bi se postigla čistoća tijela neophodno je redovno kupanje (obavezno jednom sedmično),^[5] podrezivanje kose i obrezivanje – sunećenje (kod muškaraca), podrezivanje noktiju, kupanje poslije polnog odnosa i dr. Danas Bošnjaci životnu udobnost postižu primjenom naučnih i tehnoloških saznanja, a duhovnost pridržavajući se normi islamskog učenja u kulturi stanovanja, kulturi higijene, kulturi ishrane, kulturi odijevanja i načinom života u drugim sferama“.^[6]

Ambicioznost

Islamsko učenje veoma potencira ambiciozan prilaz životu koji se ogleda u činjenju dobrih djela koja vode u Džennet i vječnost.^[7]  Znajući za ovakve vjerske stavove „Bošnjaci su bili vrlo svjesni da se razvojem ove važne pozitivne karakterne osobine mogu ostvariti ciljevi ovog naroda kroz njegovu historiju. Ambicioznost ovog naroda dala je rezultate u mnogim sferama njihovog života, prvenstveno u stvaralaštvu, koje znači njegov historijski i duhovni identitet.

Vrhunski dometi u arhitekturi, kako u sakralnoj, tako i u drugim sferama, porodičnoj kući, urbanim naseljima – varošima, javnim objektima, to potvrđuju. Dometi stvaralaštva u oblasti usmene književnosti, muzike i drugim oblastima govore o ambicioznosti ovog naroda. Kultura ishrane, stanovanja, odijevanja, higijene, kao i stvaralaštvo u drugim sferama života govore nam kolike su domete kroz historiju Bošnjaci postigli u svom razvoju, ambicioznim pristupom i ambicioznim načinom života“^[8].

Učenost (pismenost) – borba protiv neznanja

Prvi imperativ vjere islama je sticanje znanja, odnosno učenost (obrazovanje). Objava Kur’ana počela je imperativom Ikre!^[9] (Uči, Čitaj). To su prve Allahove dž.š. riječi objavljene Muhammedu a.s.

„Islamsko učenje je, na temelju ovog zahtjeva, postalo izvor, a islamski način života ambijent za razvoj brojnih naučnih disciplina, tehnike i tehnologije, od njegove pojave do danas. Na osnovu prilaza iz islamskog učenja razvile su se i dostigle visok nivo nauke: matematika, astronomija, geometrija, medicina, fizika, geografija i druge.

Tačna je tvrdnja da je neznanje (nepismenost) majka svakog zla i nesreće. Borba protiv neznanja, nepismenosti, zaostalosti predstavlja ličnu obavezu svakog pojedinca i obavezu svake zajednice kao cjeline.^[10] Obrazovanje je jedini način za iskorjenjivanje neznanja i nepismenosti. Pošto su Bošnjaci veliki dio svoje historije proveli u državama koje nisu oni organizovali, obrazovanje kod njih je, dugo vremena, bilo zapostavljeno. Oni su se borili da svojim duhom ostvare vrlo visoke domete u narodnom stvaralaštvu. Primjera radi, ostvarenja u usmenoj narodnoj književnosti, muzici, arhitekturi i drugim oblastima stvaralaštva takvog su dometa da se sa takvim stvaralaštvom ne mogu pohvaliti ni narodi koji su, u tim vremenima, imali prve univerzitete u Evropi“^[11].

Strpljivost

Kod Bošnjaka Rožaja važi maksima „strpljen – spašen“, ili kako oni to još kažu „sabur – selamet“^[12]. Ova osobina je jedna od njihovih temeljnih karakternih osobina. „Ona je propisana normama islamskog učenja i predstavlja jedan od osnovnih stubova uspješne ličnosti. Po ovom učenju, strpljivost, iskrenost i bogobojaznost čine skupinu osobenosti koje omogućavaju uspješan život svakog čovjeka. Na dobitku je svaka osoba koja se ovih osobina (bogobojaznost, strpljivost i iskrenost) pridržava i razvija ih i sa njima usklađuje svoje životne norme. To se danas postiže i sa normama savremene nauke, tehnike i tehnologije usklađenim sa normama islama“.^[13]

Duhovitost

Kao jedna vrsta ukrasa nekim pozitivnim osobinama ličnosti jeste mudrost koja se izražava kroz duhovitost. Ova osobina je također uvijek bila prisutna kod Bošnjaka Rožaja. Ona je služila kao lijek i relaksacija u mnogim situacijama kada druge vrijednosti zataje. Vodeće ličnosti Bošnjaka su kroz duhovite odgovore davali mnoge mudre savjete ili mlađim generacijama ostavili mudre izreke. Posebno su se u tome isticali pojedinci koji su učeći od starijih ljudi bili ovladali ovom vještinom da bi se njima služili kada bi se to od njih tražilo. Ostala je, na primjer, upamćena jedna anegdota koja se i dan-danas prepričava u Balotićima. Naime, kada su upitali hadži Sadriju^[14] Hadžića na koju se stranu više liče djeca  – na očevu ili na majčinu, on je odgovorio: „Vala sine, Allahu alem, na onu koja je gora.“^[15]

Samilost – saosjećanje

Samilost je osobina koja je vrlo visoko vrjednovana u etici Bošnjaka Rožaja. Bošnjaci znaju da je saosjećanje sa svima onima koji su u neprilikama i teškoćama vjerska obaveza svakog čovjeka. Ova osobina je kod Bošnjaka uvijek imala vrlo značajno mjesto i svrstavana je u rang pozitivnih ljudskih osobina.^[16]  Samilost je, u islamskom učenju, potencirana ne samo prema ljudima, nego i prema svim ostalim živim bićima.^[17] Već smo naveli i primjere prihvata izbjeglica iz Bosne i sa Kosova, koje su Bošnjaci Rožaja primili na smještaj i do godinu dana, čak i duže, sve dok nisu našli rješenje za svoj trajni smještaj ili povratak kućama. Također, zaslužuje pažnju i primjer r. Jusufa Fazlića, poznatog brice iz Rožaja, koji je još 1992. godine usvojio dvoje djece izbjeglica iz Bosne, koja su ostala siročad jer su im roditelji ubijeni za vrijeme rata u BiH. Ta djeca su ostala da žive sa porodicom Fazlić i nakon Jusufove smrti, ali nažalost, jedan od njih je prije par godina poginuo u saobraćaju blizu Sarajeva.

(Glas islama 274, strana 20Rubrika: Kultura (Običaji), Autor: Dr. hfz. Haris Hadžić)

[1]El-Bekara, 272.

[2]Hadis bilježi Buhari.

[3]Sve postojeće religije preporučuju darežljivost, a osuđuju tvrdičluk i škrtost. Islam to posebno podvlači. On ide tako daleko da je određena davanja učinio obaveznim za svakog svog pripadnika; neka davanja su, opet, obavezna samo za bogate vjernike. Kako je, međutim, svako od ovih davanja u svojoj biti ipak i darežljivost, onda nije teško uočiti kako islamsko učenje gleda na ovo humano svojstvo, kako ga preporučuje, kako ga njeguje i vrednuje. I ovom prilikom ćemo se poslužiti hadisima, jer su u njima sadržane ocjena, vrijednost i posljedice ovog svojstva. Evo nekoliko takvih hadisa: »Darežljiv čovjek je blizak Allahu dž. š., blizak narodu i blizak Džennetu, a daleko od Džehennema. A škrtac je daleko od Allaha dž.š., daleko od naroda i daleko od Dženneta, a blizak Džehennemu.« – »Sadaka poništava brojne grijehe kao što vatru poništava voda.« – »Sadaka štiti i čuva čovjeka od sedamdeset nesreća.« – »Nije pravi vjernik ko ode spavati sit, a zna da mu je komšija zanoćio gladan.« – »Darežljivost je džennetsko stablo čije grane dostižu na ovaj svijet i ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u Džennet. Škrtost je, pak, džehennemsko stablo čije grane dopiru na ovaj svijet, pa ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u Džehennem.» (Binbir hadis, br. 488). Iz ovih hadisa vidimo da islam izričito naređuje i upućuje na dobro, a sprječava zlo. Onome ko ispunjava Božije naređenje obećane su velike nagrade u vječnom

životu (Ahiretu).

[4] »Ovo divno čovjekovo svojstvo, koje čini temelj islamskog vjerovanja, bezuslovno se mora naći u srcu i imanu svakog pravog muslimana i muslimanke, jer ga čuva od svih negativnih postupaka i u svakom trenutku ga upozorava da Allah dž.š. sve vidi.«

Kako je Kur'ani-Kerim okvalifikovao bogobojaznost (vjera u Allaha dž.š.): »A za one koji se budu bojali mjesta (na koje će doći) pred svoga Gospodara (i zbog toga se budu čuvali grijeha) postoji Džennet.« (Er-Rahman, 46)

»A onome koji bude strahovao od stajanja pred svojim Gospodarom i sebe sprečavao od pohIepe, tome je zaista Džennet sklonište.« (En-Naziat, 40), »Da li je onaj što zna da je čista istina ono što je tebi objavljeno od tvoga Gospodara (isti) kao onaj što je slijep? Samo pametni razmišljaju (primaju pouku) i oni koji izvršavaju obaveze prema Allahu dž.š. i ne krše ugovore, i oni koji čuvaju (poštuju, cijene) ono što je Allah naredio da se čuva i koji se boje svoga Gospodara i strepe pred teškim obračunom.« (Er-Rad, 19-21) »Allahu pada na seždu sve što je živo, na Nebesima i na Zemlji, i meleki (seždu čine) i oni koji se ne ohole, boje se svoga Gospodara (koji je sa Svojom moći) nadanjima i rade ono što im se naređuje. « (En-Nahl, 49-50) »Božje hramove popravlja i podiže samo onaj ko vjeruje u Allaha, Sudnji dan, klanja namaz, daje zekat i ne boji se nikoga osim Allaha.« (Et-Tewbe, 18)

Postoji i dobar broj hadisa koji govore o vjerovanju u Allaha dž. š. Evo samo nekoliko:

»Kada vjernikovo srce zastrepi od ljubavi prema Allahu dž.š. spadaju s njega grijesi kao lišće s drveća.« (Ihjau-I-ulum, sv. 4, str. 165)

[5]Hadis Muhammeda a.s.: ,,Svaki je musliman dužan da se bar jednom sedmično okupa, da dobro opere glavu i cijelo tijelo.”, Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. godine, br. 780.

[6]Kalač, H.u istom članku ističe: „Po islamskom učenju čovjek može zarađivati nagradu, odnosno kaznu i odnosom prema samom sebi. Islam je posvetio veliku pažnju i čovjeku kao jedinki društva. On mu je otkrio i ponudio sve ono elementarno i glavno, ukazujući mu pritom, sasvim jasno i realno, šta je dobro, a šta zlo, šta je pozitivno, a šta negativno, šta se nagrađuje, a šta kažnjava. »Biti koristan i drugima i sebi treba da bude stalna težnja svakog čovjeka, a da bi bio koristan i sebi i drugima on, prije svega, mora posjedovati dobru i plemenitu dušu i srce, mora svjesno i svim svojim snagama nastojati da svoje kompletno bićem okiti plemenitim i pozitivnim svojstvima. Na taj način on će, prije ili kasnije, steći dobro, ispravno i pozitivno vladanje i ponašanje. Ukratko, ako njegov stav prema sebi i svojoj okolini bude takav, on će biti i u skladu sa islamskim učenjem. Kako učenje islama zadire u sve pore, u sve vidove ljudskog života i djelovanja, ono se vremenom razvilo i posebnu nauku kojoj je cilj da čovjeka, u moralno-etičkom pogledu, što više usavrši, da od svakog pojedinca stvori samostalnu, svjesnu i zrelu ličnost koja će svojim osobinama, stremljenjima i djelovanjem, svojim načinom mišljenja i života, svjesno i u svakom trenutku, nastojati da bude korisna i pozitivna i sebi i drugima. Sažeto rečeno: zadatak ovog učenja je da čovjek bude čovjek.« Hadži Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Sarajevo 1988. god. str. 11.

Islam kao religija svim svojim učenjem stremi ka što savršenijem čovjeku, prvenstveno u moralno-etičkom smislu, a nipošto ne zanemaruje ni tijelo. Naređujući umjerenost u jelu i piću, propisujući obavezan post u trajanju od mjesec dana, proglašavajući čistoću sastavnim dijelom vjerovanja, obavezujući na kupanje, kategorički zabranjujući konzumiranje alkohola u bilo kom vidu, dajući upute o kvalitetnoj ishrani, zabranjujući prostituciju itd., posvećuje veliku pažnju našem fizičkom zdravlju. Koliko mudrosti sadrže samo ove Muhammedove a.s. misli: »Strahujem za ispravnost vjerovanja debelih osoba.«, »Prestanite jesti kad vam je zalogaj najslađi!« »Allahu je draži zdrav vjernik od bolesnog.«, »Sredina – to je ono najbolje.«

[7]Jednim hadisom o ambicioznosti se kaže: »Radi za ovaj svijet kao do ćeš živjeti vječno, a radi za budući svijet kao da ćeš umrijeti sutra.« Ništa bolje od ovog hadisa ne objašnjava kakav treba do bude odnos čovjeka prema životu i smrti. Ovaj hadis je istinska realnost, veličanstven u svojoj mudrosti i jednostavnosti.

[8]Kalač, H. Ibidem, str. 95.

[9] Sura El-Alek, 1.

[10]Islamsko učenje protkano je podsticanjem na znanje i ono svojim pripadnicima kategorički naređuje do razmišljaju, da promatraju i proučavaju oko sebe. Na mnogo mjesta u Kur'ani-Kerimu u tom smislu upotrijebljen je pravi zapovjedni način, mnogim ajetima se čovjek vrlo snažnim argumentima i prisiljava i poziva na razmišljanje.

Allah dž.š. Svoja stvorenja voli i hvali. O tome govore ovi kur'anski ajeti: »Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebo i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi razdvojili, a od vode smo stvorili sve živo. Zar oni ne vjeruju?« (El-Enbija, 30) – »… sve u Svemiru plovi.« (Jasin, 40) – »Allah je Onaj koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, a u Svemiru sve plovi.« (El-Enbija, 33) »U stvaranju nebesa i Zemlje, u izmjeni noći i dana ima znakova za razumne, koji Allaha spominju: stojeći, sjedeći i bočno (ležeći) i razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje. (Oni govore): »Gospodaru naš, Ti nisi ovo stvorio uzalud (bez svrhe). Neka si Ti slavljen! Sačuvaj nas kazne

Vatrom.« (Ali Imran, 190-191) – »Reci: Gledajte šta sve ima na nebesima i Zemlji« (Junus, 101)

[11]Kalač, H. ibidem, str. 96.

[12]Često mnogi Bošnjaci ovoga područja kažu „sabor“ umjesto „sabur“. (m. p.)

[13] Autor Kalač o strpljivosti još ističe: – O strpljivosti se govori na mnogo mjesta u Kur'ani-Kerimu: »Uistinu, onaj ko je strpljiv i oprašta čini velika djela.« (Sura, 43). »Zaista ćemo vas staviti na kušnju strahom, glađu, umanjivanjem imetka, života i plodova. Obraduj (Muhammede) strpljive koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!» (Bekare, 155-157.) O ovoj lijepoj osobini postoji i veliki broj hadisa: »U strpljivosti (saburu) je ovosvjetsko i ahiretsko dobro. Strpljivost je ključ spasa.« – »Strpljivost je u odnosu na iman kao glava u odnosu na tijelo. Nema pravog vjerovanja ko nema sabura.« – »Koga zadesi kakva materijalna nezgoda ili nešto slično, pa to podnese (osaburi) strpljivo i nikome se ne potuži, sigurno će mu Allah dž.š. oprostiti brojne grijehe.« – »Najveći je junak onaj ko sebe savlada kada se naljuti, a najbliži Allahu dž.š. je onaj ko oprosti, a ima mogućnost da kazni.«

[14]Hadži Sadrija Hadžić iz Balotića, preselio u Medini u Saudijskoj Arabiji za vrijeme obavljanja hadždža 1932. godine.

[15] Autor zabilježio ovu anegdotu od svog djeda, unuka hadži Sadrijina, hadži Huseina Hadžića iz Balotića, koji je preselio 2002. godine.

[16]Jedan hadis glasi: »Budi milostiv prema onima koji žive na Zemlji, pa će se tebi smilovati Onaj koji vlada vasionom.« Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. godine, str. 132.

[17]Ovdje ćemo, prema citatu Halila Kalača, čijim se radom služimo u ovom poglavlju, navesti jedan vrlo karakterističan primjer samilosti prema živom biću. U njemu se jasno vidi da islamsko učenje mnogo više cijeni suštinu nego formu, nakanu i podsticaj nego rezultate ili posljedice. Zbog velike vrijednosti preuzeli smo iz 336. stranice djela Muhammed a.s. od velikog poznavaoca islamskog učenja, Muhammeda Hamidullaha, u prijevodu i redakciji Nerkeza Smailagića, izdatog u Zagrebu 1977. godine: »Jednoga dana Muhammed a.s. je svojim sljedbenicima rekao da će na dan polaganja računa tri čovjeka doći pred Allaha dž.š. Jedan će od njih reći: »Bože, čitav sam život proveo u molitvi, postu, hodočašćima i vršenju svega što Si propisao.« Allah dž.š. će reći: »Ne, ti si sve to radio samo do bi stekao glas pobožna čovjeka i takav si glas uživao. Čuvari vatre, bacite ga u Džehennem.« Drugi će reći: »Bože, izučavao sam vjerske nauke i proveo život učeći druge toj nauci i šireći pravi smisao Tvoje vjere.« Allah dž.š. će reći: »Ne, to si uradio da bi stekao glas učenjaka, a postigao si to po svijetu. Čuvari vatre, bacite ga u Džehennem.« Treći će se osloniti na svoju veliku hrabrost u svetim ratovima i reći do je u njima proveo sav svoj život i umro kao mučenik. Njegov je cilj bio samo steći glas hrabrog i srčanog čovjeka na svijetu. To je i postigao, a na posljednjem sudu Allah dž.š. će zapovjediti da ga bace u Džehennem. Medutim, reče Muhammed a.s., toga dana doći će pred Allaha dž.š. i jedna prostitutka. Ona je provela cijeli život u grijehu i nikada nikom nije učinila dobra. Njezin će položaj izgledati beznadežan, ali će Allah dž.š. reći: »Nije tako, tog i tog vrućeg ljetnog dana bila si kod bunara kraj kojeg je jedan pas umirao od žeđi, jer nije mogao doći do vode. Ti si se sažalila, skinula cipelu, haljinu vezala u konopac i utolila žeđ tom psu. Čuvaru Dženneta, odvedi ovu ženu u Džennet.« Sa ovom pričom smo htjeli ukazati od kolike je vrijednosti i cijene, u islamskom učenju, svojstvo prave samilosti kod Allaha dž.š. Vidjeti šire: Hadži-Derviš Spahić, Pouke o moralu i bogobojaznosti, Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo,1988. god., str. 37, 38.