HomeGlas islamaAnalizeNegativne karakterne i mentalne osobine 12. Juna 2016. Analize, Glas islama 24574 BOŠNJACI SANDŽAKA SA OSVRTOM NA ROŽAJSKI KRAJ (VI) Bošnjaci Rožaja, kao i svi Bošnjaci i pripadnici islama, odnosno pripadnici muslimanskog kulturnog kruga, kroz cijeli svoj život vodili su borbu protiv nepoželjnih i negativnih osobina, jer su znali da samo tako mogu računati na svoj dalji uspješan razvoj kako u Rožajama tako i na drugim prostorima gdje žive. Znali su i znaju da njihov civilizacijski uspjeh zavisi i od očuvanja njihove historijske i kulturne baštine, daljeg razvoja svoje duhovnosti, od uspješnog ukupnog nacionalnog i kulturnog razvoja te od stepena naobrazovanja i uključenosti u svijet nauke i tehnike, pronalazaštva, stepena ovladavanja savremenom naukom i tehnologijom, jednom riječi od stepena uključenosti tog stvaralaštva i davanja doprinosa savremenoj evropskoj i svjetskoj nauci, kulturi i civilizaciji. Svakako da ni Bošnjaci Rožaja, isto kao i svi ostali ljudi, kao Allahova dž.š. stvorenja, nisu imuni na razne negativnosti koje se mogu susresti kod pojedinaca. Međutim, ono što je bitno napomenuti u ovom radu jeste činjenica da su se oni uvijek borili protiv svih negativnosti u svojim porodicama, u svom selu, ulici, gradu. I u ovom domenu najviše pouke su uzimali iz svoje vjere islama. To je činjeno na način što su uvijek, barem za vrijeme mjeseca muslimanskog posta – Ramazana, uzimali hodžu koji im je držao dersove, vazove, vjerske pouke, savjete, nasihate u skladu sa islamskom vjerom i islamskim načinom ponašanja, života i rada. Na primjer, protiv licemjerstva (munafikluka) borili su se upozoravanjem i vaspitavanjem svoje djece, ukazujući im na hadise i ajete koji o tome govore. Jedan ajet kaže: „Zaista će licemjeri biti u najnižem katu Džehennema…“ U jednom hadisu se kaže da je licemjer[1] onaj koji jedno misli, drugo govori, a treće radi. Licemjer se poznaje po tome kada govori laže, kada obeća iznevjeri, kada je u prilici krade. Islam se bori protiv ove negativne osobine i u licemjerima je imao najveće neprijatelje.[2] Zavidljivost su Bošnjaci uvijek tretirali kao prvi znak slabosti čovjeka.[3] Islamsko učenje ovu negativnu osobinu veoma osuđuje i nalaže borbu protiv nje. Sebičnost je, također, suprotna osnovnim normama islamskog učenja. Bošnjaci su bili toga vrlo svjesni, što smo donekle pokazali i kroz gore navedene njihove pozitivne osobine. Sebičnost prati škrtost, nehumanost i nesolidarnost. Po islamskom učenju, čovjek mora biti darežljiv, jer je život kratak, a treba se pripremiti za budući svijet na kome će se polagati računi za loša djela, a biti nagrađen za dobra. Život postaje slučajnost, a umiranjem od njega ništa na onom svijetu ne ostaje, a za budući život ostaju samo loša djela.[4] Surovost – protiv ove negativne osobine Bošnjaci su se borili razvijanjem pozitivnih osobina kao što su: gaziluk, merhamet, dobročinstvo, humanost i druge.[5] I protiv pohlepe Bošnjaci su se borili na osnovu islamskog učenja. Pohlepnost se zasniva na nepoštenju, neiskrenosti, neplemenitosti i nesolidarnosti.[6] Tvrdičluk je nedostatak darežljivosti, humanosti, solidarnosti… Bošnjaci su o ovoj osobini najviše naučili iz svoje vjere. Naime, islamsko učenje kaže da tvrdičluk posjeduju samo osobe koje se malo pridržavaju islamskih normi ponašanja.[7] Kleveta – intrigiranje je jedna od najnegativnijih osobina koju čovjek može posjedovati.[8] Ovu negativnu osobinu islam osuđuje i oštro se bori protiv nje.[9] Bošnjaci su se borili protiv ove negativne osobine i nasuprot nje razvijali druge pozitivne vrline: iskrenost, poštenje, radinost, učenost i dr.[10] Azginluk – Bošnjaci su azginluk (ili veličanje, odnosno ćibarluk, oholost) suzbijali na taj način što su svoju djecu vaspitavali i druge ljude sa ovim osobinama upućivali u norme islamskog učenja, na skrušenost i skromnost koje krase svakog pripadnika islama i svakog mudrog čovjeka.[11] Lijenost je vrlo loša karakterna osobina koju je islamsko učenje pokušalo odstraniti iz života ljudi i nju zamijeniti stvaralaštvom i radinošću. Lijenost je haram. Ona se kod Bošnjaka Rožaja naziva i dembelstvo, koje može da vodi u debilstvo. Lijenost vodi čovjeka u siromaštvo, nepismenost, neukost.[12] Bošnjaci uvijek govore da je haram – stroga vjerska zabrana ako zdrav čovjek ljenčari i ništa ne radi. Svaki čovjek je dužan da na dozvoljen način zarađuje i izdržava svoju porodicu. Podrugljivost – ogovaranje slično je munafikluku, primitivizmu i prostakluku.[13] Podrugljivost je, kao i ostale lože osobine, grijeh. Protiv ove osobine naši preci su se vrlo umjesno borili, razvijajući pozitivne osobine kod ličnosti.[14] Inferiornost – Ova osobina, koja znači nezainteresiranost, indiferentnost, povučenost, držanje po strani u odnosu na životna pitanja, po islamskom učenju ne spada u red velikih negativnosti pod uslovom da postoje drugi ljudi – članovi zajednice koji mogu obavljati poslove za potrebe zajednice, ali ona može da bude razlog za nerazvijanje i gubljenje pozitivnih osobina ličnosti, koje omogućavaju uspješan ukupan razvoj zajednice.[15] Možda se ovdje može dati značajna zamjerka Bošnjacima Rožaja, jer su u nekim bitnim političkim trenucima ostali po strani i nisu dali svoj doprinos sopstvenom angažmanu. Dakle, pokazalo se da je inferiornost prepuštanje svoje sudbine drugome. Autor Kalač s pravom ističe da je „postojanje ove nepoželjne osobine, tokom historije, koštala Bošnjake mnogo. U zavisnosti od toga koliko su je eliminisali, postizali su uspjehe i pobjede kroz svoju historiju“.[16] Arogantnost je slična azginluku i one jedna drugu pothranjuju i prate. Dakle, azginluk se uvijek ispoljava kroz jaču ili slabiju arogantnost. Bošnjaci su nastojali da nađu mjeru između arogantnosti, inferiornosti i skromnosti, pa su pokušavali da sve to zaodjenu u mudrost. Naravno, vodeći računa o činjenici da mudrost uz azginluk nije prava mudrost. Bošnjaci su se držali islamske devize da „arogantan čovjek neće ući u Džennet“, pa su se borili protiv ove negativne osobine na taj način što su razvijali pozitivne osobine kod ličnosti. Indiferentnost se ne može u potpunosti poistovjetiti sa inferiornošću, mada imaju sličnosti. Indiferentnost vodi u tvrdičluk i azginluk. Protiv ove osobine, kako Kalač navodi, Bošnjaci su se borili tako što su razvijali pozitivne osobine kao što su: solidarnost, humanost i druge pozitivnosti.[17] Nehigijena – prljavština je islamom strogo pokuđena. Neosporno islamsko pravilo glasi da je čistoća pola vjere. Ovo je bilo od ogromnog značaja za odgoj i vaspitanje bošnjačkih generacija kao pripadnika islama. Nehigijenu prate druge najnegativnije osobine: nepismenost, neukost, nebogobojaznost, primitivizam. Zato je nečistoća osuđena u islamskom učenju i osoba koja ne drži do higijene nije pripadnik islama. Bošnjaci su držali ličnu, kućnu, avlijsku i čaršijsku higijenu na vrlo visokom nivou. [18] Ova negativnost je suzbijana i kulturom stanovanja, kulturom odijevanja. Suzbijana je podizanjem javnih kupatila – hamama, javnih česama, pranjem ruku prije jela, vjerskim pranjem prije molitve pet puta na dan te obaveznim kupanjem barem jednom sedmično. Nepismenost je, može se reći, najpokuđenije svojstvo koje se može naći kod svakog čovjeka. Islam kaže da nisu jednaki oni koji znaju i koji ne znaju te da se najviše Allaha dž.š. boje učeni ljudi. Nepismenost vodi čovjeka u neukost, neznanje, primitivizam.[19] Nepismenost i neukost su najveći neprijatelji čovjeku.[20] Bošnjaci su bili svjesni ove opasnosti, pa su opismenjavanju pridavali dužnu pažnju, o čemu smo pisali u ovoj disertaciji. Napominjemo da je među njima bilo i ima poznatih književnika, profesora, doktora, ljekara, arhitekata, muzičara, sudija, vojskovođa, pjesnika, guslara i dr.[21] Bogohuljenje – Vjera islam zabranjuje bogohuljenje, negiranje Boga i osoba koja Boga huli ne može se smatrati pripadnikom islama. Bošnjaci Rožaja su uvijek bili poznati po svojoj pobožnosti, pa su se protiv ove negativnosti borili pravilnim odgojem i razvojem ličnosti.[22] Nemoralnost – I ovu osobinu ličnosti Bošnjaci su uvijek svrstavali u red najvećih negativnosti. Ona je, po islamskom učenju, uzrok poniženja čovjeka i na ovom i na budućem svijetu. Takva ličnost ima nizak tretman i kod Boga i kod ljudi. Bošnjaci su se borili na taj način što su uzdizali i razvijali moral i druge pozitivne osobine kod svoje djece i od njih nastojali da odgoje čovjeka sa pravim moralnim vrijednostima.[23] O karakternim osobinama Bošnjaci Rožaja, kao i svi Bošnjaci i pripadnici islama, odnosno pripadnici muslimanskog kulturnog kruga, kroz cijeli svoj život vodili su borbu protiv nepoželjnih i negativnih osobina, jer su znali da samo tako mogu računati na svoj dalji uspješan razvoj kako u Rožajama tako i na drugim prostorima gdje žive. Znali su i znaju da njihov civilizacijski uspjeh zavisi i od očuvanja njihove historijske i kulturne baštine, daljeg razvoja svoje duhovnosti, od uspješnog ukupnog nacionalnog i kulturnog razvoja te od stepena obrazovanja i uključenosti u svijet nauke i tehnike, pronalazaštva, stepena ovladavanja savremenom naukom i tehnologijom, jednom riječi, od stepena uključenosti tog stvaralaštva i davanja doprinosa savremenoj evropskoj i svjetskoj nauci, kulturi i civilizaciji. O vjeri, moralu i drugim karakternim osobinama Nedvosmisleno se može ustvrditi da su sandžački Bošnjaci veoma moralan i religiozan narod. Porodice Bošnjaka su veoma patrijarhalne, poštuju se običaji, gaje se rodbinske veze, poštuju se stariji i učeniji, poštuju se roditelji, braća i sestre, komšije, rođaci. Poštuje se krvna veza i rodbinstvo po mlijeku. A naravno, uvijek ima izuzetaka i loših primjera. Ono što smo zapazili provodeći istraživanje za potrebe ovog rada jeste činjenica da je, kad se govori o rožajskim Bošnjacima, više prisutna plemenska, porodična i lokalistička svijest, dok šira nacionalna svijest nije na zavidnom nivou. Ovo se naročito dalo zapaziti kroz skoro stoprocentno izjašnjavanje Bošnjaka Rožaja za osamostaljenje Crne Gore na referendumu održanom 2006. godine, nakon čega je Crna Gora stekla nezavisnost uz presudnu pomoć bošnjačkih glasova, čime su, s druge strane, Bošnjaci pocijepali Sandžak i svoje nacionalno biće na dva dijela. Smatra se da su ovim činom rožajski Bošnjaci značajno negativno uticali na svoju budućnost u smislu njihovog opstanka i zajedništva sa Bošnjacima srbijanskog dijela Sandžaka. [1] O licemjerstvu u Kur’ani-kerimu se kaže:. „Licemjeri i licemjerke su slični jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha dž.š., pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.“ (Et-Tewbe, 67) „Licemjerima, licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom; vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah dž.š. ih je prokleo i njih čeka patnja neprekidna.“ (Et-Tewbe, 68) [2] Dr. Kalač H. u svom radu kaže: „Licemjerstvo je u islamskom učenju definisano i kažnjivo. Najteže i najdrskije licemjerstvo koje je zbog svoje težine posebno oštro osuđeno je iskazivati prema nekome prijateljstvo, a u srcu gajiti neprijateljstvo. Najopasnije je licemjerstvo u ibadetu. To je haram. Kada neko klanja zato da ga drugi vide, a ne klanja kada je sam, on čini zaista nešto teško. Takvo licemjerstvo se kažnjava.“ [3] U Kur'ani-kerimu se ukazuje na opasnost koja može proisteći iz ovog negativnog svojstva. Pretposljednja kur'anska sura El-Felek završava se molbom upućenom Allahu dž.š. da On „zaštiti od zavidnika kada zavidi“. Evo i nekoliko hadisa o svojstvu zavidljivosti: „Zavidnost kvari iman kao što otrov kvari med.“ (Binbir hadis, br. 399) „Mržnja i zavidnost proždiru dobra djela kao što vatra proždire drvo.“ (Binbir hadis, br. 573) [4] Na ovu temu navodimo nekoliko kur'anskih ajeta i nekoliko hadisa. „Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u budući svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, i koji od imetka – iako im je drag – daju rođacima i siromasima, putnicima namjernicima, prosjacima, za otkup iz ropstva, i (čestiti su oni) koji obavljaju molitvu i daju zekat, i koji preuzetu obavezu ispunjavaju, i naročito oni koji su izdržljivi u nemaštini i u bolesti. To su iskreni vjernici. Oni se boje Allaha dž.š. i klone se ružnih postupaka.“ (El-Bekare, 177) „Kada se vrši dioba u prisustvu rođaka, siročadi i siromaha, i njima nešto darujte i recite im koju lijepu riječ.“ (En-Nisa, 8) „Obožavajte samo Allaha i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! Činite dobročinstvo roditeljima, rođacima, siročadima, siromasima, bližim i daljim komšijama, drugovima, putnicima namjernicima, onima koji su u vašem posjedu. Allah ne štiti one koji su oholi i koji se hvališu.“ (En-Nisa, 36) „Allah zaista naređuje pravednost, dobročinstvo, pomaganje rodbine, a zabranjuje bestidnost, odvratna djela i nasilje. On vas savjetuje da primite pouku.“ (En-Nahl, 90) Hadisi: „Dvije vrste ljudi Allah neće gledati blagonaklono na Sudnjem danu: one koji prekidaju rodbinske veze i one koji su nekorektni prema susjedima.“ (Muhammed Arif; Binbir hadis, br. 26, str. 28) „Neće u Džennet onaj ko kida rodbinske veze.“ (Sahihu-l-Buhari, Sv. IV, hadis br. 1456, str. 200) [5] Surovost se često ispoljava i kao zluradost. Sva pozitivna učenja zabranjuju zluradost kao nisko i nečovječno svojstvo koje može da ponizi, nanese bol, dovede do težih posljedica. I islam je strogo osudio ovo svojstvo. Od svojih sljedbenika mnogo više traži saosjećanje u bolu i nesreći, a zluradost osuđuje. Muhammed a.s. je rekao: „Ne budi zlurad prema svome bratu (Ne veseli se nesreći svoga brata), jer ako tako postupaš Allah će biti Milostiv prema njemu, a tebe će zadesiti nesreća.“ (Muhammed Arif: Binbir hadis, br. 437) [6] O ovom svojstvu u hadisima se kaže: „Nemoj se uzdati u ono što je u tuđim rukama! Čuvaj se pohlepe, jer pohlepa je već prisutno siromaštvo! Klanjaj svoj namaz ne misleći ni na šta ovosvjetsko! Ne čini ništa zbog čega bi se morao izvinjavati.“ „Pohlepa uništava mudrost u srcu učenih ljudi.“ (Isto, hadis br. 543) „Koja je to boljka i sramota veća od pohlepe i škrtosti?“ (Isto, hadis br. 934) „Ne slijedite prohtjeve da ne biste bili nepravedni.“ (En-Nisa, 135) „A zar je iko gore zalutao od onoga ko slijedi svoju strast, a ne Allahovu uputu?“ (El-Kasas, 50) [7] Allahov poslanik Muhammed a.s. je o tvrdičluku rekao: „Neće ući u Džennet prevarant, škrtica i onaj ko ogovara.“ (Džamius-sagir, str. 177) Drugom prilikom je rekao: „Škrtost i pravi iman ne mogu biti zajedno u čovječijem srcu.“ [8] Kur'ani-kerim govori o munaficima: „Obavijesti munafike da ih čeka bolna kazna.“ (En-Nisa, 138) „Munafici će biti na samom dnu Džehenema.“ (En-Nisa, 145) „Allah će sigurno u Džehennemu staviti zajedno munafike i nevjernike.“ (En-Nisa, 140) [9] Kur'ani-kerim klevetu na mnogo mjesta najoštrije osuđuje. Ajet 23. iz sure En-Nur glasi: „Oni koji obijede čestite, nevine vjernike neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu. Njih čeka patnja nesnosna.“ [10] Ovdje ćemo navesti osnovna svojstva po kojima se munafici izdvajaju među ljudima, svojstva koja nam otkrivaju munafika: kada mu se šta povjeri on pronevjeri i povjerenje izigra; kada govori laže; kada obeća ne održi obećanje i kada se parniči ne zastupa pravdu. [11] Navodimo citat iz rada Halila Kalača: „Činiti nasilje bilo kome po islamskom učenju strogo je zabranjeno. Čineći nasilje i sam nasilnik je izložen veoma teškim posljedicama. Posebno je teško nasilje i strogo osuđeno nad nemoćnim, nezaštićenim, sirotinjom i nejakim, koji se ne mogu braniti, koji su odsutni ili na bilo koji način uskraćeni da se brane. Isto tako osuđeno je svako nasilje prema životinjama. I prema njima treba postupiti čovječno. Jedna od čestih posljedica nasilja jeste kletva oštećenog, kletva nemoćnog. U islamskom učenju ova kletva se naziva kletvom mazluma (mazlum je onaj nad kim je izvršena nepravda i nasilje, onaj ko ne može da se brani). Muhammed a.s. je rekao: „Čuvajte se kletve onoga kome ste nasilje učinili. Njegovu kletvu, tj. dovu, Allah dž.š. prima.“ [12] Po islamskom učenju zdrav čovjek ne bi smio do bude siromašan. Islam naređuje svojim pripadnicima da se čuvaju siromaštva, jer je ono blizu nevjerstva. Islam strogo osuđuje lijenost i ukazuje da je baš ona čest uzrok siromaštva i zaostalosti. Jedna dova u prijevodu glasi: „Allahu, sačuvaj me od brige i tuge, sačuvaj me od nemoći i ljenosti, sačuvaj me od kukavičluka i škrtosti, sačuvaj me od brige i poniženja.“ Ako pažljivo analiziramo ovu dovu, uočit ćemo da se od lijenosti, kao i ostalih stanja i negativnih osobina, koja se pomnju u ovoj dovi, traži zaštita Allaha dž.š. i traži Njegova pomoć. One ugrožavaju tijelo i dušu čovjeka i veoma se negativno odražavaju na čitavo ljudsko biće. [13] O ovoj ružnoj osobini navest ćemo samo jedan ajet i jedan hadis. „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. Ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso svoga umrlog brata, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah zaista prima pokajanje i Samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12) „Čuvajte se ružnog mišljenja! To je najlažljiviji govor koji šejtan unosi u srce čovjeka. Ne istražujte tuđe mahane i ne klevećite jedni druge! Ne podržavajte međusobno mržnju i ne napuštajte jedan drugoga! Budite pravi Allahovi vjernici i budite braća, kao što nam je naređeno.“ [14] Muhammed a.s. je rekao: „Kada neko ogovara, a ti se nalaziš u tom skupu, stavi se u odbranu njegovu i ljude spriječi u ogovaranju. U protivnom, ustani i napusti taj skup.“ (Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god., br. 359) [15] Inferiornost kao i beznadežnost i gubljenje nade u islamskom učenju je pokuđeno i zabranjeno. O tome se u Kur'ani-kerimu kaže: „O robovi moji koji ste se ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i On je Milostiv.“ (Ez-Zumer, 53) [16] Kalač, H. Ibidem str. 105. [17] O indiferentnosti: „Ko nije strpljiv na iskušenjima, nije zahvalan na Mojim blagodatima i nije zadovoljan Mojom odredbom, neka uzme sebi drugog gospodara.“ (Ihjau-l-ulum, str. 348) Ovo nam kazuje da se Allah dž.š. odriče onih koji su nezadovoljni Njegovom odredbom, da se odriče onih koji u nevolji ne pokažu strpljivost i koji su indiferentni. Pravi vjernik čvrsto vjeruje i zna da sve što je iznad njegovih snaga dolazi voljom i odredbom Uzvišenog Allaha dž.š. i zato sve shvata i prima kao Božji dar i poklon i uvijek je zadovoljan. Allah dž.š. u Kur'ani-kerimu kaže: „Zaista, ako vi budete zahvalni sigurno ću vam povećati (nagrade), a ako budete nezahvalni zaista je Moja kazna žestoka.“ (Ibrahim, 7) [18] Hadis Muhameda a.s.: „Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti! U Džennet može ući samo onaj ko je čist.“ (Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god., br. 384) [19] „Tražiti znanje dužnost je svakog muslimana. Za onoga koji traži znanje i nastoji da nešto nauči, moli se i traži oprosta svako, pa čak i ribe u vodi.“ (Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo 1985. god., br. 1011) [20] Hadis Muhammeda a.s.: „Ako mi prođe jedan dan u kojem nisam proširio svoje znanje koje me približava Uzvišenom Allahu, tada mi taj dan nije blagoslovljen.“ (Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god., br. 235) [21] „Položaj onoga koji traži nauku, a živi među neznalicama, isti je kao i položaj živoga među mrtvima.“ (Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo,1985. god., br. 1004) [22] Bogohuljenje vodi u nevjerstvo, koje se tokom historije ovog naroda smatralo negativnošću. U plemenita svojstva spada iman – vjerovanje, jer bez imana nema vječne sreće na Ahiretu. Onaj čije srce osvjetljava iman, mora se pridržavati i islamskih dužnosti. Drugim riječima, ko čvrsto vjeruje da za prekršaj zaslužuje kaznu, on ga neće ni učiniti, osim u krajnjoj nevolji. Ljudska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu postoji iman ili ga nema. U Kur’ani-kerimu se kaže: „Reci (Muhammede) ako su vam vaši očevi, vaši sinovi, vaša braća, vaše žene, vaši imeci koje ste stekli, vaša roba za čiju prođu strahujete i stanovi u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha, Njegova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda očekujte Allahovu kaznu. Allah neće uputiti pokvareni narod na pravi put.“ (Et-Tewbe, 24) „Da li misle ljudi kada kažu: ‘Mi vjerujemo’ da će (s tim riječima) biti oslobođeni kušnje (kazne)? Mi smo u iskušenje stavili (kaznili) one prije njih (koji su se služili praznim riječima). Zaista Allah zna one koji pravo govore, a zaista zna i one koji lažu.“ (El-Ankebut, 2-3) „Teško svakom lašcu (grješniku), koji sluša Allahove riječi (ajete) koji mu se uče, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da ih nije ni čuo.“ (El-Džasije, 7-8) „Da li misle oni koji rade ružna djela da će Nam izbjeći (od kazne)? Ružno li je njihovo prosuđivanje.“ (El-Ankebut, 4) [23] Hadis Muhameda a.s.: ,,Poslan sam da usavršim lijep moral.“ (Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. god., 566) (Glas islama 275-276, Rubrika: Kultura (Običaji), Autor: Dr. Haris Hadžić, strana26-27)
