Šta je činiti vjerniku nakon što postane od praktikanata islama

 

abdurahman kujevic - pomocnih sandzackog muftije za juzni sandzak Ljepote islama

 Ciklus u kome se govori sa različitih aspekata o uzvišenosti naše vjere i savršenosti propisa koje je Uzvišeni Allah dž.š. objavio u Kur'anu i sunnetu Poslanika s.a.v.s.

 

Jedno od često postavljanih pitanja jeste kako se vjernik treba ponašati nakon što postane jedan od redovnih izvršilaca islamskih propisa, od namaza pa redom.

Ovo se pitanje, prije svega, odnosi na ljude koji su živjeli bez islama i prakticiranja propisa, nakon čega ih je Uzvišeni Allah dž.š. uputio na pravi put, pa je potrebno tim kategorijama ljudi napraviti program na koji način se organizirati nakon što su započeli novi način života. Ova priča se odnosi i na one koji su se uvijek trudili da očuvaju svoju fitru i nisu skretali sa puta čistoće svoje vjere u kojoj su rođeni.

Uzvišeni Allah dž.š. uvijek poziva ljude da se kaju. Naravno, ima više vrsta tevbe, a najveća i najobaveznija je tevba iz nevjerstava u islam i iman. Ima drugih vrsta i kategorija tevbe, a to je kajanje i vraćanje od grijeha na stazu ostavljanja tog grijeha. Postoji tevba od propusta u ibadetu koje vrlo često svaki čovjek pravi. Onaj koji se pokajao i odlučio da čvrsto korača putem Kur'ana i sunneta Muhammeda s.a.v.s. on se vratio osnovi i svom prirodnom stanju u kojem ga je Uzvišeni Allah stvorio i u kojem je došao na ovaj svijet.

Svaki čovjek se rađa u fitri. To je Allahova dž.š odredba. Fitra je islam.

Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „Okreni svoje lice prema ispravnoj vjeri, pravoj čistoj. To je Allahova fitra u kojoj je Uzvišeni Allah dž.š. stvorio svakoga čovjeka.“

Allah dž.š. daje svakom tu fitru u srcu, a obaveza nam je da je sačuvamo i unaprijedimo sa pozitivnom energijom koju crpi iz Kur'ana i sunneta Poslanika s.a.v.s.

Događa se da ljudi skrenu sa te staze, uprljaju je ili odustanu od nje, a to su, prije svega, nevjernici ili grješnici koji dozvole sebi to jako loše iskustvo.

Uzvišeni Allah dž.š. u hadisi kudsiju, koji je u Sahihu, kaže: „Ja sam stvorio Svoje robove u čistoj i ispravnoj vjeri, pa su im došli šejtani koji su ih odvratili od istine, od spominjanja Allaha dž.š i obožavanja. Onda su počeli da im zabranjuju ono što sam im Ja dozvolio.“

Resulullah s.a.v.s. kaže u jednom hadisu: „Svako novorođenče se rađa u fitri – islamu i prirodnoj vjeri, pa ga onda njegovi roditelji odgoje ili kao Jevreja, ili kršćanina, ili vatropoklonika.“

Dolazi sa čovjekom na ovaj svijet naklonost i sklonost da obožava Allaha dž.š. To nije teško zaključiti, jer Allah dž.š. je toliko jasna Istina. Jedino On zaslužuje na osnovu Svojih imena, djela i uzvišenih svojstava da bude obožavan.

Mi koji smo na pravom putu u prirodnom smo stanju i nijedno stanje ne priliči čovjeku sem stanja fitre i islama. Pokoravanjem Allahu dž.š. mi se uklapamo u harmoniju cijeloga svemira koji se nalazi oko nas. Zemlja kojom hodamo, brda oko nas, životinje u našoj blizini, nebesa, Sunce, Mjesec, zvijezde pokoravanju se Allahu dž.š. i nalaze se u prirodnoj vjeri, fitru i islamu.

Zato Uzvišeni Allah kaže: „Zar ne vidiš da Allahu čini sedždu sve što je na nebesima i na Zemlji; Sunce, Mjesec, zvijezde, sva drveća, sva živa bića i veliki broj ljudi.“

Ako smo pokorni idemo pravom ulicom i pravim putem, ne idemo u suprotnom smjeru. Onaj ko oponira Allahu dž.š. suprotstavlja se svemiru koji se nalazi oko njega i niko se njemu ne raduje. Čak i nerazumna bića se ne raduju čovjeku koji remeti Allahov red na Zemlji. To je Allahov red i da bismo ga uspostavljali Allah dž.š. nas je dao da živimo na ovom svijetu.

„Nemojte praviti nered na Zemlji nakon što je red na njoj uspostavljen.“

Uzvišeni Allah dž.š. nas u Kur'anu obavještava da naša sjenka i hlad, koji ima svaki predmet, čini sedždu Allahu dž.š. lijevo i desno. Tvoja sjenka ujutru, koja je duža od tebe, čini sedždu. Taj hlad tvoj koji se nalazi na jednoj strani, a u toku drugog dijela dana na drugoj strani, čini sedždu. Da li priliči čovjeku – razumnom biću da njegova sjenka bude pametnija od njega?

Vjerujte da je sjenka onih koji nisu pokorni pametnija od njih, jer se ona pokorava dok njen vlasnik odbija da to uradi. Ustrajavanjem na pravom, putu vjerniče i vjernice, ti nastavljaš dugu tradiciju i historiju tvojih prethodnika na čijem čelu se nalaze Allahovi poslanici. Ti nastavljaš onaj put koji je započeo Adem a.s. koji je trajao do Nuha s.a.v.s., dvadeset stoljeća kada nije bilo širka na Zemlji, pa nastavljaš put Nuha, Ibrahima, Isaa, Muhammeda s.a.v.s., zato pazi u čiji tabor se svrstavaš. To je najljepši i najbolji tabor, pa makar bili sami, a čovjek ako je pokoran nije manjina i nije gubitnik, jer njegov tabor je mnogo brojniji od onih koji nisu na toj stazi.

Kome pripada najveća zahvalnost i zasluga što smo na pravom putu? Neko će reći: „Mojim razumskim sposobnostima, zbog toga što sam pametan.“ Ne! Naravno da su razlozi i uzroci veoma bitni, ali na početku i na kraju, zasluga i zahvalnost što smo na pravom putu pripada Allahu dž.š. i Njegovoj dobroti.

Ibrahim a.s. je rekao: „Ako me moj Gospodar ne uputi ja ću biti od zabludjelih i skrenut ću s pravoga puta.“

Čovjek svojim radom i naporima pokazuje Allahu dž.š. smjernice da želi da ide i korača pravim putem i, naravno, da mu se Allah dž.š. odazove i uputi ga.

Resulullah s.a.v.s. je govorio: „Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Allaha dž.š. Milostivog. On ih okreće kako hoće.“

On okreće ona srca koja su u zabludi, pa budu na pravom putu. Ti vidiš neke ljude za koje bi se zakleo da neće nikada biti na pravom putu, ali kada ga sretneš vidiš da to nije isti čovjek. To nije lice čovjeka koje si znao, to nije priča čovjeka sa kojim si razgovarao i to nisu postupanja i djela onog čovjeka kojeg si poznavao – to je novi čovjek. To je novi čovjek koji se ofarbao bojom upute, Allahovom dž.š. bojom, a to je boja islama i upute.

Uzvišeni Allaha dž.š. kaže: „Allahova boja, a ima li ljepše boje od Allahove boje? Sigurno da nema, a mi smo Allahu dž.š. pokorni i samo Njega obožavamo.“

Jako je bitno da se stalno zahvaljujemo Allahu dž.š. na svim blagodatima koje nam je dao, a najveća blagodat je uputa koju smo shvatili i na čijem putu ustrajavamo. Kada se čovjek pokaje nakon što mu Allah dž.š. otvori srce i on vidi istinu na pravi način – to je novi život.

Allah dž.š. kaže u suri: „Zar onaj koji je bio mrtav, pa smo ga mi oživjeli…“

Allah dž.š. smatra mrtvima one koji nisu bili u islamu, duhovno mrtvim. Srce im je bilo mrtvo, pa ih je Allah dž.š. oživio. Istinski živi onaj čovjek koji je u islamu i imanu, on ima svjetlo kojim obasjava put sebi i onima koji se nalaze oko njega.

Uzvišeni Allah kaže: „Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih, a njegove žene su majke vjernika.“

Kada je u pitanju ovaj ajet, imam Ibn Kajim kaže da stoji da je u jednom kiraetu rečeno da je vjerovjesnik otac vjernika. Kako otac i kako su njegove žene majke?

On je objasnio da čovjek ili ljudi koji su živjeli bez islama, pa su našli uputu, imaju priliku da se dva puta rode. Prvo je fizičko, a drugo je u svjetlu upute kada prihvate islam. U tom smislu je Resullulah naš otac, jer je on donio svjetlo za naše duše. Čovjek koji krene pravim putem definitivno se ponovo rodio. Čovjek koji krene tim putem mora da uskladi svoje ponašanje shvatanjima vjere, svoje razmišljanje, planove, raspored, izgled i govor sve shodno smjernicama uzvišene vjere. Naš islam uči da čovjek mora da živi kao musliman gdje god da se nađe. To je potpuna ličnost koja se ponaša uvijek svuda isto. On predstavlja islam i muslimane. Svaki musliman predstavlja svoju vjeru i jako je bitno da nemuslimani kada hoće da upoznaju islam gledaju muslimane i njihovo ponašanje i tako dođu do pogrešne slike i definicije islama. Islam je jedno, a muslimani su nešto drugo, što je neprirodno. Muslimani treba svoju vjeru da predstavljaju u originalnom stanju, da budu oličje svoje vjere.

Resulullah s.a.v.s. nije štampao mushafe na papiru već je proizveo nekoliko hiljada živih mushava koji su hodali zemljom, a to su bili ashabi, koji su se identificirali sa Kur'anom i sunnetom Poslanika s.a.v.s. Oni ljudi koji su sreli ashabe sreli su živi islam od koji su mogli mnogo toga da nauče.

Nakon shvatanja istine potreban je odgoj duše i tjela, ali stalno, a to se zove terbijet. Čovjek mora da iščisti srce i tijelo od neispravnih uvjerenja, ubjeđenja i ponašanja i treba ga ukrasiti islamskim terbijetom i načinom ponašanja. U tom smislu je Resulullah s.a.v.s. klanjao noćni namaz i podsticao i pozivao svoje ashabe da to rade. On je koristio i razne druge metode, odgajao ih je svojim riječima i djelima da bi dobio generaciju koja je stala i bila uz njega u borbi. To je primjer odgojenog ummeta i generacije.

Šta da radimo sa negativnim stvarima koje su bile iza nas? Jako je bitno da se priča o tome. Poslanik a.s. je zabranio da se ljudi hvale svojim grijesima. On kaže: „Svima članovima moga ummeta bit će oprošteno, osim jednoj kategoriji ljudi koji svoje grijehove javno govore.“

Neki kažu: „Ako Allah zna neka znaju i ljudi.“ To je pogrešno shvatanje. Može se čuti da je svaka stara izreka sveta, ali nije tako. Izreke mogu biti ispravne i neispravne, ne mogu da budu svete. Jedna od tih izreka je: „Kad zna Allah neka znaju svi.“ To se kosi i zabranjuje citatima Poslanika Muhammeda s.a.v.s. jer on zabranjuje da se priča o ružnim stvarima koje je neko radio u prošlosti. Bolje je uvijek sakriti svoju sramotu. Put koji nam je propisala vjera je da krijemo svoju sramotu i kajemo se Allahu dž.š. Zabranjeno je pričati o grijesima, jer kada govorimo o njima to sadrži dozu hvaljenja i žaljenja za njima. Ujedno, to podstiče društvo da čini grijehe. Također, umanjujemo gnusnost i prezrenost prema tom grijehu u srcima ljudi. Zlo treba prezirati i mrziti u svom srcu, ali ako se o njemu priča to postane nešto normalno. Zlo ne treba da se širi i promovira među ljudima.

Jedna preporuka je da čovjek ne razmišlja i opterećuje sebe onim što je bilo u prošlosti. Ovo je vjera budućnosti, a vjernici se okreću budućnosti. Ovo je vjera optimizma, a ne vjera plakanja, kukanja, lelekanja itd. Vjernici kao pojedinci i zajednica okrenuti su prema budućnosti i gledaju kako da obezbijede sebi i pokoljenjima svijetlu budućnosti i da Allah dž.š. bude sa njima zadovoljan. Poslanik a.s. je uvijek okretao pažnju i poglede muslimana prema budućnosti.

Jedna od metoda koja je jako bitna i koja nam garantira uspjeh je da stalno tražimo oprost od Allaha dž.š., a to je bila praksa našeg Poslanika s.a.v.s. koji je na stotine puta tražio oprost od Gospodara. Zato je mnogo bitno da svoje minute, dane i godine ispunimo traženjem oprosta od Allaha dž.š.

Bitno je da čovjek sebi izabere fino društvo. Društvo je faktor koji utiče na čovjeka. Čovjek je društveno biće i na njega imaju uticaj čak i životinje, ako se druži sa njima. Resulluah nam je rekao da su čuvari ovaca mirni i tihi jer su i ovce takve, a čuvari deva i kamila su grubi jer su one takve. Čovjek može ima sposobnost uticajnog govora, podsticanja i različite metode da utiče na onoga ko se nalazi pored njega i ko se sa njim druži. Resulullah je dao primjer da je lijep i dobar drug isto kao prodavac mirisa. Čim uđeš kod njega, pazario ili ne, ti si se okoristio jer on će te namirisati. A primjer lošeg druga je kao primjer kovača koji je čađav, mrčan i raspiruje vatru i ako ti ne nanese štetu makar će ti omrčiti odjeću.

Jako je bitno da se družiš sa ljudima koji klanjaju i ispravno razmišljaju, koji će te dovesti na predavanje i ders, koji će te povesti na halku Kur'ana, koji ne govore vulgarnosti već lijepo pričaju. Sve to je bitan faktor koji će ti pomoći da ustraješ na pravome putu.

Čovjek mora da se pazi i čuva da ne skrene s pravoga puta, jer je hidajet najveća blagodat, veća od blagodeti porodice, pa i tvoga života. Uputa i istina ti garantiraju sreću na vječnom svijetu, a onaj ko živi ovaj život bez upute – to traje veoma kratko, jer poslije slijedi nešto što ne želimo nikom i utječemo se Allahu dž.š. od toga.

Resulullah s.a.v.s. je ujutru i navečer učio dovu koja govori o našem stanju: „O Živi, Vječni i Ti koji sve održavaš, koji održavaš nebesa i Zemlju. Ja Te molim za Tvoju milost, popravi moje stanje i nemoj me prepustiti samome sebi ni koliko jedan treptaj oka.“

Ne daj Bože da nas Allah dž.š. ostavi i prepusti sebi koliko jedan treptaj oka – to je dovoljno za našu propast. Što više izrazimo poniznost i zahvalnost Allahu dž.š. On nas uzdiže kod Njegovih stvorenja. Što je čovjek ponizniji pred Allahom sve je viši pred očima ljudi. Onaj koji je ohol pred Allahom dž.š. sve će biti poniženiji pred ljudima.

Stalno treba Allahu dž.š. zahvaljivati na blagodatima i najvećoj blagodati upute te imati svoj korisni i pozitivni program po kojem korača. Pored pet dnevnih namaza da ima  svoj termin gdje uči znanje, Kur'an, gdje stiče korisne informacije iz različitih islamskih disciplina i uvijek ide naprijed, a nikako da se vraća unazad.

(R: Islamijet, A: Hfz. Abdurrahman Kujević, Glas islama 275-276, strana 32-33)