HomeGlas islamaAnalizeZEMLJA IMA SFERIČAN OBLIK 18. Juna 2016. Analize, Glas islama 13632 NAUČNI DOKAZI DA JE KU'RAN BOŽIJA RIJEČ (II dio) Muslimani vjeruju da je Kur’an, osnovni izvor islama, u potpunosti božanskog porijekla. Muslimani, također, vjeruju da Kur’an sadrži upute cijelom čovječanstvu. Pošto se za kur’ansku poruku drži da je za sva vremena, ona mora biti uvijek svježa. Da li je Kur’an položio test vremena? U ovom odgovoru ću se potruditi pružiti kompletnu analizu islamskog ubjeđenja da je Kur’an u potpunosti božanskog porijekla s posebnim osvrtom na najnovija naučna otkrića. Nekada su ljudi vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Vjekovima su se bojali putovati predaleko iz straha da ne padnu sa ivice. Francis Drake je prvi čovjek koji je dokazao da je Zemlja okrugla, nakon što je proputovao Zemlju 1597. godine. Razmislite o sljedećem kur’anskom ajetu: َلَمْ تَرَ أَنَّ اللهَ يُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّهَارِ وَيُولِجُ النَّهَارَ فِي اللَّيْلِ وَسَخَّرَ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ يَجْرِي إِلَى أَجَلٍ مُّسَمًّى وَأَنَّ اللهَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je podčinio Sunce i Mjesec – svako se kreće do roka određenog – i da Allah dobro zna ono što radite? (Lukman, 29) Riječ uvodi koja se spominje u ajetu, označava spor i postepen prelazak noći u dan. Ovaj fenomen se može dogoditi jedino ako Zemlja ima oblik lopte! Da je Zemlja u obliku ploče, smjene dana i noći bi bile jako brze, a ne postepene. Sljedeći ajet, također, ukazuje na Zemljin loptasti oblik: خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ بِالْحَقِّ يُكَوِّرُ اللَّيْلَ عَلَى النَّهَارِ وَيُكَوِّرُ النَّهَارَ عَلَى اللَّيْلِ وَسَخَّرَ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ يَجْرِي لِأَجَلٍ مُسَمًّى أَلاَ هُوَ الْعَزِيزُ الْغَفَّارُ Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec podčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta! (Ez-Zumer, 3) Arapska riječ, koja se koristi u ajetu, kevere znači obavijati, namotati, kao što se obmotava turban na glavi. Međusobno obavijanje dana i noći moguće je samo ako Zemlja ima oblik lopte. Planeta Zemlja nema čisto loptast oblik, već geosferičan – malo je spljoštena na polovima, a izdužena na ekvatoru. Sljedeći kur’anski ajet nam daje opis Zemljinog oblika: وَالأَرْضَ بَعْدَ ذَلِكَ دَحَاهَا Poslije toga je Zemlji dao oblik jajeta. (En-Nazi’at, 30) Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je dehaha, koja znači nojevo jaje.[1] Oblik nojevog jajeta precizno upućuje na oblik Zemljine lopte. Kur’an je došao sa opisom geosferične Zemlje još onda kad se vjerovalo da je Zemlja ravna ploča. MJESEČEVA SVJETLOST JE REFLEKTIRANA Nekada se vjerovalo da Mjesec emitira sopstvenu svjetlost. Danas nam nauka kaže da je Mjesečeva svjetlost samo refleksija sunčeve svjetlosti. Kur’an je ovu činjenicu spomenuo još prije više od 1400 godina: تَبَارَكَ الَّذِي جَعَلَ فِي السَّمَاء بُرُوجًا وَجَعَلَ فِيهَا سِرَاجًا وَقَمَرًا مُّنِيرًا Neka je uzvišen Onaj Koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja. (El-Furkan, 61) Arapski izraz za Sunce je Šems. Osim tog izraza, u Kur’anu se koriste još neki izrazi za Sunce, poput: Siradž – Svjetiljka, Vehhadž – Lampa užarena, Dijā – Izvor svjetlosti. Sva tri izraza su u skladu sa Sunčevom prirodom, pošto je ono izvor svjetlosti koja se generira kroz hemijske procese unutar sebe. Arapska riječ za Mjesec je Kamer. Osim te riječi, Mjesec se u Kur’anu opisuje i drugim riječima, poput: Munir – Tijelo koje svijetli (reflektiranom svjetlošću). Naravno, kur’anski nazivi za Mjesec se perfektno uklapaju u njegovu prirodu, pošto Mjesec nema svoju svjetlost, već samo reflektira Sunčevu. Nijednom se u Kur’anu Mjesec ne naziva Siradž, Vehhadž ili Dija, niti se Sunce naziva Nur ili Munir. Sve ovo znači da Kur’an prepoznaje jasnu razliku između Sunčeve i Mjesečeve svjetlosti. Sljedeći ajeti ukazuju na prirodu svjetlosti sa Sunca i Mjeseca: هُوَ الَّذِي جَعَلَ الشَّمْسَ ضِيَاء وَالْقَمَرَ نُورًا وَقَدَّرَهُ مَنَازِلَ لِتَعْلَمُواْ عَدَدَ السِّنِينَ وَالْحِسَابَ مَا خَلَقَ اللهُ ذَلِكَ إِلاَّ بِالْحَقِّ يُفَصِّلُ الآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju. (Junus, 5) أَلَمْ تَرَوْا كَيْفَ خَلَقَ اللهُ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا وَجَعَلَ الْقَمَرَ فِيهِنَّ نُورًا وَجَعَلَ الشَّمْسَ سِرَاجً Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio? (Nuh, 15-16) Časni Kur’an i savremena nauka se u potpunosti slažu u vezi razlike između Sunčeve i Mjesečeve svjetlosti. SUNCE SE OKREĆE OKO SVOJE OSE Vjekovima su evropski naučnici i mislioci smatrali da se Zemlja nalazi u centru univerzuma i da svako nebesko tijelo, uključujući i Sunce, kruži oko Zemlje. Na Zapadu je ovaj koncept preovladavao od vremena Ptolomeja, od II vijeka prije nove ere. Godine 1512. Nikolas Kopernikus je objavio Heliocentričnu teoriju o planetarnom kretanju po kojoj je Sunce nepomično, nalazi se u centru kosmosa, a ostala nebeska tijela kruže oko njega. Godine 1609. njemački naučnik Johan Kepler objavio je knjigu Astronomia Nova. On je zaključio da se planete ne samo okreću oko Sunca nego se istovremeno okreću i oko svoje ose. Pomoću ovog saznanja, evropskim naučnicima je bilo mnogo lakše objasniti određene mehanizme u solarnom sistemu, uključujući i smjenu dana i noći. Nakon ovog otkrića je, ipak, ostalo vjerovanje da se Sunce ne okreće oko svoje ose, poput planeta. Dobro se sjećam da sam takve teorije nalazio u školskim udžbenicima, dok sam bio učenik. A sada, razmislite o sljedećem kur’anskom ajetu: وَهُوَ الَّذِي خَلَقَ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ فِي فَلَكٍ يَسْبَحُونَ I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. (El-Enbija, 33) Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je jesbehun, koja je izvedena od riječi sebeha. Ona se odnosi na posebno kretanje i stanje tijela koje je već u pokretu. Ako ovaj izraz upotrijebimo za čovjeka koji je na kopnu, to će značiti da on hoda ili trči po zemlji. Ako isti izraz upotrijebimo za čovjeka koji je u vodi, to neće značiti da on pluta, već da pliva. Međutim, kada izraz jesbeha koristimo za nebesko tijelo, poput Sunca, to neće značiti da se ono samo kreće kroz kosmos, već da se rotira dok se kreće kroz kosmos. Danas ćete u svim školskim knjigama naći da se Sunce okreće oko svoje ose. Sunčeve rotacije se mogu dokazati savremenom opremom koje na radnom stolu projektiraju sliku Sunca, tako da onaj koji ispituje njegovo kretanje ne može biti zaslijepljen jakom Sunčevom svjetlošću. Proračunato je da Sunce napravi punu rotaciju za 25 dana, tj. okrene se oko svoje ose svakih 25 dana. Sunce se kreće kroz kosmos brzinom od 240 km u sekundi. Da bi napravilo jedan krug oko Mliječnog puta treba mu 200 miliona godina. Pogledajte šta kaže sljedeći kur’anski ajet: لاَ الشَّمْسُ يَنبَغِي لَهَا أَن تُدْرِكَ الْقَمَرَ وَلاَ اللَّيْلُ سَابِقُ النَّهَارِ وَكُلٌّ فِي فَلَكٍ يَسْبَحُونَ Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove. (Ja-Sin, 40) Ovaj ajet nam otkriva činjenicu koju je nauka tek nedavno potvrdila – postojanje posebnih putanja za Sunce i Mjesec, kao i njihovo posebno, specifično kretanje kroz svemir. U savremenoj atronomiji došlo se do preciznih podataka o fiksnoj Sunčevoj putanji, o kojoj Kur’an govori. Ta putanja je kod naučnika poznata kao Solar Apex. Sunce se sa svojim sistemom kreće prema sazviježđu Herkules (Alpha Lyrae), čija je lokacija tačno poznata. Mjesec se okrene oko svoje ose u istom vremenskom periodu u kojem napravi krug oko Zemlje, tj. oko 29,5 dana. Ne možete ostati ravnodušni prema ovolikoj naučnoj preciznosti Časnog Kur’ana. Pitanje koje se javlja poslije svega navedenog je: Odakle potječu sve ove informacije kojima Kur’an raspolaže? SUNCE ĆE SE UGASITI Sunčeva svjetlost nastaje kao posljedica hemijskih reakcija na njegovoj površini, koje traju već pet milijardi godina. To će jednog dana prestati. Kada se Sunce bude potpuno ugasilo, to će značiti kraj života na Zemlji. Ukazujući na ograničen životni vijek Sunca, Kur’an kaže: وَالشَّمْسُ تَجْرِي لِمُسْتَقَرٍّ لَّهَا ذَلِكَ تَقْدِيرُ الْعَزِيزِ الْعَلِيمِ I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (Ja-Sin, 38) Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je mustekarr, što znači tačno određeno vrijeme ili mjesto. Pošto Kur’an govori da se Sunce kreće u određenim granicama, do određenog roka – znači da će mu doći kraj i da će se ugasiti. MEĐUZVJEZDANA MATERIJA Nekad se smatralo da se između organiziranih astronomskih sistema nalazi vakum. Kasnije su astrofizičari otkrili tragove materije u prostoru između zvijezda. Ta materija se zove plazma i sastavljena je od potpuno joniziranog gasa koji sadrži isti broj slobodnih elektrona i pozitivnih jona. Plazma se ponekada naziva četvrto stanje materije (pored poznatih – gasovito, tečno i čvrsto stanje). Kur’an upućuje na postojanje međuzvjezdane mase sljedećim ajetom: الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَى عَلَى الْعَرْشِ الرَّحْمَنُ فَاسْأَلْ بِهِ خَبِيرًا Koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna. (Furkan, 59) Bilo bi smiješno tvrditi da je bilo koji čovjek prije 1400 godina znao da postoji međuzvjezdana masa! Nastavit će se… (Preveo: Senad RedžepovićRubrika: Islamijet (Akaid), Autor: Dr. Zakir Naik, strana 35) [1] U većini prijevoda značenja Kur’ana, citirani ajet je preveden „Poslije toga je Zemlju poravnao”, što je, također, tačan prijevod. Ipak, navedena arapska riječ ima još i značenje nojevo jaje.