HomeGlas islamaAnalizeHADŽET I BOŠNJACI NEKAD I SAD (1945. i 2016.) 1. Septembra 2016. Analize, Glas islama 1310 Bošnjaci su odlučni u namjeri da uče vlastitu historiju iz autentičnih, nepristrasnih izvora, lišenih obmana i predrasuda, da saznaju istinu o svojoj prošlosti ma koliko ona bila bolna, ne da bi se nekom svetili, već da poruče i sebi i onima oko sebe da više nikada neće dozvoliti da budu jeftine žrtve tuđih projekata i sopstvenog izbora, čineći dovu da ovim prostorom trajno zavlada mir i tolerancija, te da niko i nikada ne doživi Hadžet zbog vlastitog opredjeljenja. (Strijeljanje Bošnjaka na Hadžetu) „Ne znam da li treba iznova tugovati tugu koja je neopisivo velika, ljutiti se zbog šutnje o zlu koja je bila neoprostivo duga, ili pak imati prava na tračak osmjeha zbog toga što je došao dan kada se može otvoreno govoriti i pisati o genocidu na Hadžetu. Imamo pravo i na bol i na ljutnju, no treba biti zahvalan Bogu dragom, našim institucijama, Islamskoj zajednici, BKZ-u, ljudima koji ih predvode što su imali svijesti i hrabrosti da budu prvi koji će, poslije 66 godina, progovoriti na ovu temu, na ovaj način.“ Ovako počinje brošura, poštovani čitaoci, koju Vam Glas islama u ovom broju donosi, a što je i glavna tema ovoga broja i glavna tema naših života svakog septembra. Brošura koja nosi jasan naziv „Strijeljanje Bošnjaka na Hadžetu“ autora dr. Admira Muratovića. U Novom Pazaru na Hadžetu svakog 4. septembra šehidskom dovom Bošnjaci se sjećaju strijeljanja na Hadžetu, gdje su od 28.11.1944. do 21.01.1945. godine komunističke vlasti likvidirale preko 2000 najuglednijih Bošnjaka novopazarskog, sjeničkog i tutinskog kraja i pokopale ih na vakufskom dobru „Mearif“ na Hadžetu. Baš 4. septembra gdje su se Bošnjaci, predvođeni čelnicima Islamske zajednice, 2010. godine, da bi odbranili vakuf i stratište svojih predaka, sukobili sa pripadnicima specijalnih jedinica srbijanske policije. Zato je ovaj datum proglašen danom sjećanja i dove za nevino stradale velikane Sandžaka na Hadžetu i zato Glas islama svojim čitaocima poklanja brošuru koja nosi ovaj naslov. *** Druga tema koja okupira ovaj broj jeste hadž, te drugi dodatak uz ovaj broj Glasa islama jesu panoi ovogodišnjih hadžija koji će u tradicionalno dobroj organizaciji i uz dobre vodiče obaviti petu dužnost islama, koračati stopama Poslanika i njegovih ashaba, uzduž i poprijeko dva sveta harema Meke i Medine. *** Glas islama i u ovom broju donosi niz tekstova u rubrikama Analitika, Nacija, Avlija, Kulturna baština, Islamijet, Hutba, Prijevodi, Pouke, Hajrat, Pitanja i odgovori, te Službeni retrovizor i Svijet islama. „Postoje ostaci džamije, kompletni zidovi obrušeni iznad prozora i vrata, a u unutrašnjem dijelu potpuno sačuvan mihrab koji se polukružno svodi na gornjem dijelu sa izvedenim ukrasnim kamenom izbačenim ili uvučenim“ – dio je teksta „Fatihova džamija u Žabljaku Crnojevića“ autora Mirsada Kurgaša. „Sandžak (Novopazarski sandžak) naziv je pokrajine u Srbiji i Crnoj Gori koja je nekada bila u sastavu Bosanskog pašaluka ili je bila zasebna upravna jedinica i graničila se sa Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom. Kao posebna administrativno-teritorijalna jedinica Sandžak se prvi put spominje 1578. godine, kao jedna od sedam oblasti koje su ulazile u sastav Bosanskog sandžaka“ – segment je historijata Sandžaka koji nam je u ovom broju tekstom „Iz sandžačke povijesti“ predstavila dr. Nurudina Agović, koji će se nastaviti u narednim brojevima. „Postoje tri najveće bolesti glasačke i neglasačke populacije – partijski lojalnih ili ideološki ustremljenih. Prva bolest je odsustvo sistema vrijednosti (amnestija političara). Druga je slijepo veličanje i slijeđenje (glorifikacija). Treća je put u autodestrukciju (prepuštanje i potpuno robovanje)“ – tekst je mladog autora Dženisa Šaćirovića o pogledu na politiku i anomalijama društva u tom kontekstu. Ne preostaje nam ništa drugo nego da Vam toplo preporučimo da od prve do zadnje stranice prelistate i ovaj Glas islama, čime ćete zasigurno Vaš um obogatiti korisnim podacima i novim saznanjima. (Glas islama 278Rubrika: Naše viđenje, strana 3)