Home

PRIMJER ISLAMSKOG DA'IJE

Analize, Glas islama
1700

Šejh muhaddis Šuajb b. Muharrem el-Arnaut, čuveni alim i istraživač islamskih knjiga i rukopisa, rođen je u Damasku – Sirija 1928. a umro u Ammanu – Jordan 27. oktobra 2016. godine.

 

Odrasta u krugu vjerničke porodice, albanskog porijekla, koja čini hidžru sa Balkana u blagoslovljenu zemlju Damaska i Šama, gdje se podučava osnovama islama i učenju Kur'ana. Želja za Kur'anom i značenjima kur'anskih ajeta navela ga je na to da se još od rane mladosti podrobnije pozabavi arapskim jezikom, gdje je desetak godina proveo u studiranju ovog jezika po džamijama i starim medresama Damaska, preko gramatike, književnosti i ostalih jezičkih nauka. Pred najpoznatijim stručnjacima za arapski jezik, učenicima Bedruddina el-Hasenija – šejh Salih el-Ferfurom i šejh Arif el-Dudžijem, prešao je najpoznatija djela iz arapskog jezika poput: Šerha Ibnu Akila, Kafije Ibnul-Hadžiba, Mufessala od imama Zamahšerija, Šezurul-Zeheb od Ibnu Hišama, Esrarul-Belaga i Delailul-Iidžaz od Džurdžanija. Među poznatijim šejhovima pred kojima je učio arapski jezik jeste i šejh Sulejman el-Gavodži.

Nakon brojnih godina provedenih u studiranju arapskog jezika, šejh Šuajb Arnaut prelazi na studiranje fikha i šerijatskog prava, posebno hanefijskog mezheba i najpoznatijih djela poput Merakijel-Felah od Šurunbulalija, El-Ihtijar od Mevsilija, El-Kitab od Kadurija i Hašiju od Ibni Abidina. Studiranje fikha i šeriajtskog prava je potrajalo sedam godina, gdje je usputno studirao Usuli-fikh, Tefsirul-Kur'an, Mustalahul-hadis, Ahlak itd., kada prelazi tridesete godine.

U toku studiranja šerijatskog prava osjetio je nasušnu potrebu, kako kod sebe tako i kod svojih šejhova, za dubljim i boljim poznavanjem Sunneta te raspoznavanjem samih hadisa koji su sahih i onih koji to nisu. Odlučuje preći na oblast dubljeg proučavanja knjiga hadisa zbog čega prestaje sa aktivnim predavanjem arapskog jezika, čime se bavio još od 1955. godine. Nakon toga se u potpunosti posvećuje studiranju i proučavanju knjiga i rukopisa iz islamskog naslijeđa i zaostavštine.

Svoje prve korake iz ove oblasti ima u Damasku, u knjižari Mekteb el-Islami, 1958. godine, gdje je postavljen za glavnog koordinatora sektora za tahkik – valorizaciju i proučavanje, te tashih – korekciju i vrjednovanje, gdje je ostao narednih 20 godina. Za vrijeme svoga upravljanja tim resorom obradio je 70 kapitalnih tomova iz raznih islamskih oblasti. Nakon toga prelazi raditi za knjižaru Mu'essesetul-Risaleh, 1982. godine, u Ammanu, gdje preuzima sektor za tahkik – valorizaciju i proučavanje rukopisnog naslijeđa, gdje je bio mnogo plodonosniji i dalekovidniji, čineći knjižaru El-Risaleh vodećom u oblasti proučavanja arapsko-islamskog naslijeđa.

Pored brojnih učenika koje je ostavio za sobom, njegova knjižna intelektualna ostavština prelazi brojku od 240 tomova iz oblasti Poslanikovog s.a.w.s. sunneta, fikha, tefsira, biografije, akide, hadisa, edeba – ahlaka i književnosti.

Djela koja je valorizirao u knjižari Mekteb el-Islami:

 

  1. Šerhul-Sunneh, Begavi, 16 tomova
  2. Revdatul-Talibin, Nevevi, 12 tomova, u saradnji sa šejhom Abdul-Kadir Arnautom
  3. Muhezzeb el-Egani, Ibnu Menzur, 12 tomova
  4. El-Mubdi’ fi Šerhil-Mukni’, Ibnul-Muflih el-Hanbeli, 10 tomova
  5. Zadul-Mesir fi Ilmil-Tefsir, Ibnul-Dževzi, 9 tomova, u saradnji sa šejhom Abdul-Kadir Arnautom
  6. El-Kafi, Ibnu Kudame, u saradnji sa šejhom Abdul-Kadir Arnautom

 

Djela koja je valorizirao u knjižari Mu'essesetul-Risaleh:

  1. Sijeru E'alamil-Nubela’, Zehebi, 25 tomova
  2. Sunen, el-Tirmizi, 16 tomova
  3. Sunen, el-Nesa'i, 12 tomova
  4. Sunen, el-Darekutni, 5 tomova
  5. Musned, Ahmed b. Hanbel, 50 tomova
  6. Tarihul-Islam, Zehebi, u saradnji sa Beššar Avvadom
  7. Šerhul-Akida el-Tahavija, Ibnu Ebil-‘Izz el-Hanefi, 2 toma, u saradnji sa dr.Abdullah Turkijem

 

KAKO POZIVATI LJUDE KOJI SU DALEKO OD VJERE

 

„Prvo se potrudi spoznati i naučiti istinu kako bi je mogli dostaviti drugima. Na drugom mjestu je načelo ljubaznosti preko kojeg ćemo davati do znanja ljudima da ih volimo, zbog čega će nas i voljeti. Ne poseži za žestinom i grubošću u radu sa ljudima! Ovo je Allahova vjera! Naše je da dostavljanjem vjere požanjemo sevape, a ko ne prihvati ostat će sa svojim grijehom. Ne koristi se načelom grubosti: „Na put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savjetom i sa njima se na najljepši način raspravljaj!“ Jednom alimu i učenoj osobi nije dozvoljeno da bude grub i osora srca, te da bude prgav u razgovoru sa ljudima poput doktora koji ne tuče narod dok ih pregledava i liječi već, nasuprot, biva ljubazan i blag prema njima, propisujući im odgovarajući lijek. Obaveza daija je da se ponašaju nalik njima!“

Glas islama 280, strana 27, RUBRIKA: ISLAMSKI VELIKANI, Autor: Sead-ef. Jasavić