NEĆE MOĆI

“Uklanjanjem montažnih objekata oko parka i spomenika otpora fašizmu bjelopoljska općina vrši posljednje pripreme da napadne mezarje u haremu nekadašnje Čaršijske džamije kako bi izgradili poslovni centar čiji su većinski vlasnici članovi i koalicioni partneri DPS. Lupeži, ovoga puta računajte na otpor antifašista i slobodoumnih građana. Neće moći!”

Ovako piše na svom Facebook profilu ovih dana Ibrahim Čikić, jedna od žrtava policijske akcije “Lim” koji je svoju golgotu opisao u knjizi “Gdje sunce ne grije”. Kako saznajemo, u Bijelom Polju osnovan je Inicijativni odbor sa ciljem pokretanja široke akcije suprotstavljanja planiranom izmještanju Spomenika revolucije i izgradnji kompleksa novog gradskog trga. Interesantno je da su u ovom Inicijativnom odboru pretežno građani crnogorsko-srpske nacionalnosti, pa se postavlja pitanje šta je sa Bošnjacima/Muslimanima Bijelog Polja, pogotovo ako se ima u vidu da se na većem dijelu centralnog parka i trga još uvijek nalaze posmrtni ostaci bjelopoljskih muslimana sahranjenih u haremu nekadašnje Čaršijske džamije?

Hadžidanuša – Čaršijska džamija  nalazila se u tzv. Ašik mahali. Izgrađena je krajem XVII vijeka i bila je najljepša džamija u gradu. Srušena je u toku Drugog svjetskog rata bombardovanjem “savezničkih snaga”. U njenom haremu nalazilo se mezarje u kome je pokopan poznati alhamijado pjesnik i književnik hafiz Salih Gašević. Posmrtni ostaci hafiza Gaševića, koji je, inače, prepjevao prvi Mevlud na bosanskom jeziku, prebačeni su na staro mezarje u prigradskom naselju Lješnica. Džamija je sravnjena sa zemljom, kao i okolno mezarje, na čijem prostoru je nikao park sa monumentalnim spomenikom posvećenim borcima Narodnooslobodilačkog rata. Stariji Bjelopoljci se prisjećaju da su se dugo, u sumrak, bjelasale kosti koje su izvirivale iz porušenih i oskrnavljenih mezara.

Vrijeme je prolazilo, a Bjelopoljci su iz svog sjećanja gotovo u cjelosti izbrisali Čaršijsku džamiju, koja se ne pominje čak ni na informativnom turističkom panou postavljenom upravo na mjestu gdje se ona nalazila.

Nema pomena ove džamije ni u prvonagrađenom projektu bjelopoljskog centralnog gradskog trga projektantske kuće “Arhing”.

Uglavnom, činjenica je da se bjelopoljski trg i spomenik palim borcima NOR-a nalaze na vakufskoj imovini koja je, generalno, neotuđiva. Niko nema pravo da se pomiri sa činjeničnim stanjem, niti skrštenih ruku da čeka još jedno prekopavanje mezaristana koji se, istina, ne vidi, ali je tu!

Nadati se je da će Bjelopoljci zajedno, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, ustati u odbranu ovog prostora i poduzeti odlučujuće korake da se isti vrati svom pravom vlasniku – Islamskoj zajednici.