EKSHUMACIJA

Poslanik a.s. kaže: “Slomiti kost umrloj osobi jeste isti grijeh kao slomiti kost živoj osobi” (Ibn Madže)

PITANJE: Da li je dozvoljeno izvršiti ekshumaciju osoba koje su preselile i ukopane negdje u inostranstvu i njihove posmrtne ostatke ukopati na nekom drugom mjestu, u nekoj drugoj državi?

ODGOVOR: Pitanje iskopavanja umrlih osoba ili njihovih posmrtnih ostataka, koji su ukopani u inostranstvu, gdje postoje posebna pravila i obaveze kojih su se dužni pridržavati oni čiji se članovi rodbine ukopavaju, a koja se prije ukopavanja predoče porodicama umrlih koje žele ukopati svoje umrle članove, jeste pitanje koje se nerijetko postavlja u našim džematima, jer je veliki broj muslimana sa naših prostora koji žive i rade daleko od svog rodnog kraja, gdje se u slučaju smrti njihove porodice vrlo često odluče da svoje umrle ukopaju u tim mjestima i državama.

Kada je u pitanju stav islama po pitanju iskopavanja umrlih i odnos prema tijelu umrle osobe, on je potpuno jasan i glasi da se ovaj postupak strogo zabranjuje, osim u nuždi, tj. izuzetnim situacijama i sve što je zabranjeno činiti prema tijelu živoga zabranjeno je i prema tijelu umrlog.

Poslanik a.s. kaže: “Slomiti kost umrloj osobi jeste isti grijeh kao slomiti kost živoj osobi” (Ibn Madže), iz čega se razumije da nije dozvoljeno neodgovorno se ponašati prema umrlim osobama ili prema njihovim posmrtnim ostacima.

Većina islamske uleme je mišljenja da je dozvoljeno otkopati umrlu osobu u sljedećim situacijama: ukoliko je prilikom njenog ukopa u grob zaboravljeno nešto od vrijednosti, ukoliko je ukopana bez opremanja po islamskim propisima, ukoliko je umrli okrenut u pravcu suprotno od kible, ili je osoba ukopana u džamijskom haremu, pa je zbog broja džematlija potrebno proširiti džamiju. Sve spomenuto se odnosi na sve umrle, bilo gdje da su ukopani.

Po pitanju ukopanih u inostranstvu može se dodati, obzirom na postojanje posebnih pravila, kao što je obaveza porodice da plaća godišnje ili mjesečne iznose u cilju održavanja i uređenja grobalja i grobnih mjesta, da se nakon određenog vremena vrši iskopavanje umrlih i njihovo prebacivanje na drugu lokaciju, zajedno sa ostacima drugih osoba koje nisu muslimani, ili se svi ti ostaci uništavaju putem spaljivanja ili na neki drugi način, da porodica umrlog ne smije dozvoliti da se prema tijelu njihovog umrlog člana rodbine postupa bez potrebne pažnje koju islam traži, već da svoje umrle moraju zaštititi u skladu sa propisima naše vjere, dini islama.

U slučaju kada porodica nije u stanju izmirivati sve materijalne obaveze prema onima koji upravljaju grobljima ili kada se mijenja namjena parcele na kojoj je groblje, pa se vrši iskopavanje umrlih, dozvoljeno je da porodica preuzme posmrtne ostatke svog člana rodbine, kako bi ih ukopala u muslimansko groblje koje je u toj ili nekoj drugoj državi.

Nije dozvoljeno iskopavanje umrlih i njihovo ukopavanje u neko drugo groblje koje je rezultat računice isplativosti porodici, tj. da iskopa umrlu osobu iz groblja u kojem je ukopana uz znanje porodice da će biti dužna periodično plaćati određenu sumu, te da ga premjesti u neko drugo – novo groblje, gdje je plaćanje manje ili trenutno besplatno, jer se u tom slučaju skrnavi svetost i nepovredivost umrlih osoba, što je po islamu strogo zabranjeno – haram. A Allah najbolje zna.

Glas islama 281, strana 9, PITANJA I ODGOVORI, Dr. Rešad-ef. Plojović