KUR'AN ISPRED NAUKE

 NAUČNI DOKAZI DA JE KU'RAN BOŽIJA RIJEČ (7)

 Pol djeteta uopće ne zavisi od majke

Pol djeteta zavisi od muške spolne ćelije, a ne od ženske. Pol djeteta, bez obzira da li je muško ili žensko, zavisi od toga da li će 23. par hromozoma biti XX ili XY. Pol se određuje na samom početku, prilikom spajanja muške i ženske spolne ćelije. Ako spermatozoid nosi hromozom X dijete će biti žensko, a ako nosi hromozom Y dijete će biti muško.

مِن نُّطْفَةٍ إِذَا تُمْنَى. وَأَنَّهُ خَلَقَ الزَّوْجَيْنِ الذَّكَرَ وَالأنثَى

I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci. (En-Nedžm, 45-46)

Arapska riječ nutfa znači najmanji sastavni element, a tumna – koja se izbacuje. Zato nutfa znači spermatozoid, jer se spermatozoidi izbacuju. Časni Kur’an kaže:

Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori. (El-Kijame, 37-39)

Ovdje se, opet, navodi da je onaj dio koji se izbaci (muška sjemena tečnost) odgovoran za pol djeteta.

Kod nas u Indiji svekrve krive snahe ako im rode žensko unuče, jer preferiraju mušku djecu. Kad bi one samo znale da je muškarac odgovoran za pol djeteta! Ako nekog hoće okriviti – neka okrive sinove, jer su Kur’an i savremena nauka na stanovištu da muška sjemena tečnost određuje spol djeteta.

Fetus je zaštićen u tri tmine

Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama majki vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?

Prema profesoru Kejtu Muru, ove tri tmine o kojima Kur’an govori su:

1) prednji abdomenski zid kod majke;

2) materična pregrada;

3) amnionska membrana.

Faze razvoja embriona

. . ثُمَّ جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً فِي قَرَارٍ مَّكِينٍ . وَلَقَدْ خَلَقْنَا الإِنْسَانَ مِن سُلاَلَةٍ مِّن طِينٍ

ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ فَتَبَارَكَ اللهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena zakvačkom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, – pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj! (El-Mu’minun, 12-14)

U ovom ajetu nam Allah saopćava da On stvara čovjeka od male količine tečnosti koja je postavljena na sigurno mjesto, dobro pričvršćena, kako stoji u izrazu kararin mekin. Materica je dobro zaštićena leđnim mišićima, a embrion je dodatno zaštićen vodenjakom koji sadrži amniotičku tečnost. Zato kažemo da je fetus pričvršćen za dobro čuvano mjesto.

Ova mala količina tečnosti, nutfa, kasnije prerasta u alek, tj. nešto što liči na pijavicu, nešto što se zakači. Oba značenja su potpuno prihvatljiva, zato što se fetus u ranom periodu razvoja zakači za matericu, ima oblik pijavice i uzima hranljive sastojke iz majčinog tijela, kroz placentu, poput pijavice koja se zakači za ljudsko tijelo.

Treće značenje riječi alek je ugrušak, gruda mesa. Tokom ovog stadijuma, u trećoj i četvrtoj nedjelji trudnoće, krv se zgruša, pa embrion ima oblik ugruška, ali i oblik pijavice. Uporedite sada ove informacije sa ljudskim pokušajima da saznaju istinu.

Ham i Leuvenhok su bili prvi naučnici koji su posmatrali spermatozoid pomoću mikroskopa 1677. godine. Zaključili su da je spermatozoid minijaturno ljudsko biće koje se dalje razvija u materici. Ovo mišljenje je poznato kao Teorija perforacije. Međutim, kada su neki naučnici, poput De Grafa i drugih, vidjeli da je ženska polna ćelija veća od muške, počeli su tvrditi da je ona, ustvari, minijaturno ljudsko biće. Kasnije, u 18. vijeku, Maupertius je došao sa teorijom koja objašnjava učešće i muškarca i žene u začeću djeteta.

Alek prelazi u mudgu, tj. nešto što može žvakati, ima naznake zuba, a može značiti i nešto malo što se može staviti u usta – poput žvakaće gume. Oba značenja su naučno potpuno ispravna. Prof. Keit Mur je uzeo žvakaću gumu, napravio je u obliku fetusa u ranom stadijumu razvoja, stavio u usta i počeo žvakati, da bi napravio mudgu. Dobijeni oblik je uporedio sa fotografijama fetusa u ranoj fazi. Otisci zuba su podsjećali na obilježja početnog razvoja kičmenog stuba.

Kasnije, mudga prelazi u izam – kosti. Nakon toga, kosti se oblažu mesom (lahm). Poslije toga, Allah od toga stvara novo biće.

Profesor Maršal Džonson, jedan od vodećih američkih naučnika, načelnik Odjeljenja za anatomiju i direktor Instituta „Danijel“ pri bolnici „Tomas Džeferson“ u Filadelfiji, bio je zamoljen prokomentirati kur’anske ajete koji govore o embriologiji. Prvo što je rekao jeste da ovo što Kur’an govori o fazama razvoja embriona nikako ne može biti slučajnost „već je vjerovatno Muhammed imao snažan mikroskop“. Kada su ga podsjetili da je Kur’an objavljen prije 14 vijekova, a da je mikroskop napravljen mnogo vijekova kasnije, prof. Džonson se glasno nasmijao i dodao da taj prvi napravljeni mikroskop nije mogao uvećati sliku ni 10 puta, a i slika koju je davao bila je nejasna. Kasnije je izjavio: “Ne vidim nikakav konflikt prema shvatanju da je božanska intervencija bila umiješana u Muhammedovo recitiranje Kur’ana.”

Nastavit će se…

GLAS ISLAMA 281, strana 12, Preveo: Senad Redžepović