Tekbiri u namazu

PITANJE: Da li je obavezno podizati ruke prilikom izgovaranja tekbira tokom obavljanja namaza, ili je dovoljno to učiniti samo jednom, prilikom početnog tekbira?

ODGOVOR: Podizanje ruku prilikom izgovaranja tekbira u namazu je jedno od brojnih pitanja o kojima islamska ulema općenito, ali i ulema četiri mezheba, ima različita mišljenja.

Međutim, ovo kao i mnoga druga razilaženja jeste oko stvari koje nemaju suštinski značaj za namaz, tako da ne zaslužuje da bude pitanje sporenja, raspravljanja, podjela, netrpeljivosti ili neprijateljstva između sljedbenika različitih mišljenja, a posebno ne bi trebalo biti shvaćeno na način da su jedni u pravu, a svi drugi u zabludi, te da oni koji su „u pravu“ pokušavaju svim silama odvratiti ili spasiti one koji su „u zabludi“, kako bi se na njih ugledali po ovom ili nekom drugom pitanju.

Činjenica je da je razilaženje po ovom ili nekom drugom pitanju koje se tiče namaza posljedica ili različitog postupanja Allahovog Poslanika a.s. u različitim situacijama ili vremenima, ili različitog razumijevanja Sunneta od strane islamskih učenjaka.

Podizanje ruku prilikom izgovaranja tekbira u namazu kod većine islamske uleme spada u sunnete namaza, što znači da nije riječ o ruknovima (sastavnim dijelovima i strogim obavezama), niti vadžibima (radnje koje se smatraju obaveznim, ali na nižem stepenu od farza, koje ukoliko se propuste u cilju upotpunjenja namaza iziskuju činjenje sehvi sedžde na kraju namaza).

Imam Ebu Hanife i ulema hanefijskog mezheba je mišljenja da je podizanje ruku u namazu sunnet samo jednom, to jest prilikom izgovaranja početnog tekbira (tekbiru-l-iftitah), kada će muškarac ruke podići u visini ušiju, a žena u visini ramena, okrećući svoje dlanove, sa blago razmaknutim prstima (prirodno stanje), prema kibli, navodeći za to brojne predaje koje bilježe Muslim, Hakim, Ebu Davud i drugi, kao što je predaja koja se prenosi „od Ibn Vaila i njegovog oca da je vidio Allahovog Poslanika kada je ustao da klanja kako je podigao ruke. Bile su mu naspram ramena, a palci naspram ušiju. Zatim je izgovorio tekbir“ ili predaja od Ibn Mesuda koji kaže da Poslanik a.s. nije podizao ruke prilikom izgovaranja tekbira osim kod početnog tekbira.

Takođe, imam Ebu Hanife smatra da su hadisi koji govore o podizanju ruku prilikom izgovaranja ostalih tekbira u namazu derogirani, to jest da je Poslanik a.s. to činio jedno vrijeme i da je pred kraj svog života prekinuo.

Bilo kako bilo, može se zaključiti da je podizanje ruku prilikom izgovaranja početnog tekbira sunnet namaza oko kojeg se slaže većina islamskih učenjaka, a podizanje ruku prilikom ostalih tekbira, kao što je: prilikom odlaska na ruku’ i povratka, prilikom ustajanja sa prvog sjedenja na treći rekat, sunnet u kojem se ulema razilazi, tako da hanefije imaju argumente na kojima se temelji njihov stav, kojeg niko ne može niti ima potrebu osporavati svojim argumentima, kojima potvrđuje svoj postupak, jer je ovo pitanje u kojem je Poslanik a.s. ostavio širinu i različito razumijevanje, a da je bilo potrebno da toga nema Poslanik a.s. bi to svojim postupkom ili riječju naglasio, a on to nije učinio, pa otkud pravo nekome danas da to čini u ime vjere ili Allahovog Poslanika a.s.

Glas islama 281, strana 10, PITANJA I ODGOVORI, Dr. Rešad-ef. Plojović