STARA BANJA U NOVOM PAZARU

Vodovod je na prostor Balkana stigao u 15. stoljeću, i to u većim gradovima, a bio je načeg ili slabijeg kapaciteta. Građen je pomoću drvenih, ponekad i keramičkih cijevi. Na njima, na javnim mjestima, priključivane su česme, a kasnije i šadrvani. Dok su česme bile najčešće jednostavne gradnje, kod kojih je iz jedne ili dvije cijevi voda stalno tekla u kameno ili drveno korito, šadrvani su bili ukrašavani bogatom dekoracijom. Upotreba javnih kupatila, hamama i banja na području Sandžaka poznata je stoljećima.

Način korištenja banja i hamama bio je tačno utvrđen. Ulazilo se u najveću prostoriju koja služi kao garderoba i neka vrsta kahvečajnice, odnosno mjesta za okupljanje. Tu je obično šadrvan, nerijetko veoma lijepo uređen, okolo su tradicionalne sećije sa jastucima na kojima se posjetioci nakon kupanja odmaraju uz kahvu. Iz ove prostorije se ulazi u kapaluk, gdje se skida odjeća, a odatle u međuprostor, tzv. Mejdan, gdje se obavlja masaža. Iz ovog prostora se ulazi u halvate, niske kamene estrade, a između njih se nalaze mala kamena korita, tzv. kurne, u koje se iza zida ulijeva topla i hladna voda. Voda se zagrijava u posebnoj prostoriji, tzv. ćulhanu. [Serdarević Mevlida i Omanić Ajnija: Bošnjačka kultura ponašanja, str. 267, Svjetlost, Sarajevo, 2000.] Ovako su prijašnje banje i hamame opisivali bošnjački istraživači u svojim djelima.

Evlija Čelebija piše u svom Putopisu: „Pola sahata daleko od šehera (Novog Pazara) nalazi se jedna topla mineralna banja (ilidža). Podigao ju je Hafiz Ahmed-paša.“ [Čelebija Evlija: Putopis, str. 265, Svjetlost, Sarajevo, 1967.] A prema podacima iz 1887. godine (u novopazarskoj okolini) spominju se dvije banje, i to Novopazarska, koja je udaljena pola sahata hoda od grada, i Rajčinovićka, koja se nalazi na Akova džadi, tj. na putu ka Bijelom Polju. [Ibrić Sead: Islamska umjetnost u Novopazarskom sandžaku, Glas islama br. 100, str. 43, Novi Pazar]

Stara banja u Novom Pazaru vakuf je u vlasništvu Islamske zajednice u Srbiji koja ju je 2016. godine rekonstruisala i omogućila narodu njeno dalje korištenje u svrhu zdravlja i ostalih prvobitnih namjena.

Glas islama 281, strana 6, Autor: Dr. Mersada Nuruddina Agović