Vezanje ruku u namazu

PITANJE: Jedan naš čitalac nam se obratio sljedećim pismom: „Jedno od pitanja o kojem se vrlo često raspravlja u našim džamijama među džematlijama jeste vezanje ruku u namazu i mjesto na kojem trebaju ruke biti, pa me zanima kakav je stav Islamske zajednice po ovom pitanju?“

ODGOVOR: Činjenica je da je ovo, kao i neka druga pitanja o kojima se raspravlja u našim džematima i oko kojeg se džematlije ne samo razilaze u prakticiranju već i međusobno spore do granica svađe, pitanje koje ne zaslužuje da bude predmetom bespotrebnih rasprava, posebno onih sa štetnim i negativnim ishodom i naročito među ljudima koji nemaju dovoljno znanja o islamu, kojima nije dozvoljeno da o pitanjima vjere raspravljaju, obzirom da je to zadatak mudžtehida, poznavaoca vjere i vjerskih znanosti, jer je ovo pitanje od strane većine islamske uleme svrstano u sunnete namaza.

Za one koji dovoljno ne razumiju o čemu se radi, kazat ću da se namaske radnje dijele na: ruknove, tj. obavezne i neizostavne radnje bez kojih nema ispravnog namaza; vadžibe, tj. obavezne radnje koje ukoliko se nekim slučajem izostave mogu biti nadoknađene putem sehvi sedžde koja se obavlja na kraju namaza; sunnete, tj. radnje koje je poželjno prakticirati i čije izvršavanje ne utiče na ispravnost namaza, ali uvećava nagradu i čini ga potpunijim; adabe, tj. pohvaljene radnje, koje dodatno uljepšavaju namaz i klanjača prikazuju skrušenim i ozbiljnim u namazu.

Dakle, vezanje ruku u namazu jeste sunnet, ili praksa koju je ustanovio Allahov Poslanik a.s. i brojne su predaje koje to potvrđuju, od kojih možemo spomenuti predaju koje bilježe imami Ahmed i Muslim, u kojoj stoji: „Allahov Poslanik a.s. nakon što bi izgovorio početni tekbir i stupio u namaz skupio bi svoju odjeću i stavio desnu preko lijeve ruke…“

Što se tiče položaja, tj. mjesta tijela na kojem će postaviti ruke u namazu, nalazimo različita mišljenja kod različitih učenjaka, tj. mezheba, od toga da ruke trebaju biti na prsima, ili da mogu biti ispod prsa, ali moraju biti iznad pupka, do toga da ruke mogu biti vezane ili puštene niz tijelo.

Stav dijela uleme, među kojima su Hanefije, jeste da ruke treba vezati u namazu, a da je njihovo mjesto ispod pupka, jer je to najprirodniji i najlakši položaj za osobu, a zašta također postoje jasni dokazi iz sunneta Allahovog Poslanika a.s. i prvih generacija, tj. njegovih ashaba, od kojih izdvajamo predaju Vaila ibn Hudžra koji kaže: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. da je stavio svoju desnu ruku na lijevu u namazu ispod pupka“, kao i riječi Alije r.a. koji kaže: „Od sunneta Allahovog Poslanika a.s. je vezanje ruku u namazu i njihovo držanje ispod pupka.“

Dakle, kao što sam na početku napomenuo, ovo je pitanje u kojem postoje različita mišljenja naše uleme, kao što postoji mišljenje Malikija da se ruke mogu držati niz tijelo, tj. da se ne trebaju uopće vezati, kako smo prethodno spomenuli, i za to navode svoje dokaze, koje ovom prilikom ne želim spominjati zbog dužine odgovora, tako da je zaključak i moja preporuka svim ljudima koji obavljaju namaz da jedni druge uvažavaju i da jedni drugima ne osporavaju ono što prakticiraju, jer postoji fikhsko pravilo da se ne smije osporavati ono u čemu se ulema razilazi, jer je to pokazatelj širine koja postoji u našoj vjeri, zasnovane na sunnetu Allahovog Poslanika, već se treba osporavati samo ono u čemu postoji jednoglasnost uleme, jer da je drugačije Allahov Poslanik a.s. bi svaku stvar koja se tiče namaza ili nekog drugog propisa, gdje se ulema razišla, decidno objasnio i precizirao da bi spriječio različitost razumijevanja i primjene, a to u ovom slučaju nije učinjeno.

Oni koji prakticiraju jedan način i sebe smatraju najboljim, najpametnijim, a sve druge u zabludi, nisu razumjeli vjeru, niti su od pravih i iskrenih sljedbenika sunneta Allahovog Poslanika.