Zekat na maline

PITANJE: Jedna od vrsta imovine na koju se daje zekat jesu i poljoprivredni proizvodi, a moje pitanje se tiče konkretno malina i zekata na njih, to jest da li se daje zekat i u kojem procentu?

ODGOVOR: Pitanje zekata na poljoprivredne proizvode jeste pitanje u kojem imamo saglasnost ummeta u pogledu obaveznosti, jer se obaveza izdvajanja temelji na jasnim dokazima Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika a.s.

Dakle, nema razilaženja u pogledu obaveznosti izdvajanja i procenta koji se izdvaja, koji je prema sunnetu Allahovog Poslanika a.s. 10% na ono što se navodnjava prirodnim putem, ili 5% na ono što se navodnjava vještačkim putem, što je potvrđeno u predaji koju bilježi Buharija u svom Sahihu i drugi.

Razilaženje islamske uleme jeste u pogledu vrsta poljoprivrednih proizvoda (kultura) na koje se izdvaja zekat i u pogledu visine nisaba.

Odabrano mišljenje koje lično preferiram i koje je najbliže zdravom razumu jeste mišljenje koje nalazimo kod Hanefija, a to je da se zekat daje na sve poljoprivredne proizvode koje čovjek sije ili uzgaja sa namjerom da mu donesu korist, bez obzira na određene druge stavke koje nalazimo kod nekih drugih učenjaka koje navode kao uslov za obaveznost zekata.

Lično ne vidim argument po kojem bih napravio razliku u pogledu obaveznosti zekata između onog ko uzgaja pšenicu ili neku drugu kulturu spomenutu u hadisima Allahovog Poslanika a.s. i kultura koje nisu spomenute, poput malina, jer u oba slučaja imamo isti cilj uzgajanja, a to je iskorištavanje za svoje potrebe i prodaja u cilju dobiti. Nepravedno bi bilo jedne obavezati zekatom, a druge osloboditi.

Što se tiče visine nisaba, tj. iznosa koji mora postojati za obaveznost zekata, on po Hanefijama ne postoji, već je obaveza izdvojiti zekat na sve poljoprivredne proizvode u dijelu koji prelazi osnovne potrebe uzgajivača istih, bez obzira na količinu. Većina uleme smatra da nisab iznosi 653 kg tako da onaj ko posjeduje manje od ove količine oslobođen je od zekata.

Dakle, osoba je dužna izdvojiti zekat na maline jer su one kultura koja se uzgaja sa namjerom ličnog korišćenja i ostvarivanja dobiti putem prodaje, po pravilu 10 ili 5% od onog što je višak od ličnih potreba uzgajivača, zavisno od toga da li je vlasnik ulagao trud pri navodnjavanju i uzgoju, koji je rezultirao povećanjem prihoda (tada će izdvojiti manji procenat, tj. 5%, jer se uvažava uloženi napor i troškovi) ili nije ulagao trud (10%) i to će učiniti na način da prije izdvajanja zekata podmiri svoja dugovanja koja ima prema drugim licima, bilo po osnovu zakupa zemljišta ili nekog drugog oblika duga, a na preostali dio će izdvojiti zekat.

Svakako da će biti onih koji se sa ovim mišljenjem neće složiti i koji će kao dokaz navoditi stavove različite uleme i „šejhova“, međutim, kako sam kazao na početku, za razumijevanje vjere i propisa potrebno je poznavanje izvora vjere, poznavanje intencija i ciljeva Zakonodavca, a ne bukvalno i vrlo često površno razumijevanje određenih dokaza. Ja sam od onih koji po ovom i sličnim pitanjima pokušavam realno sagledati određeni problem, uvažiti sve pomenuto, u ovom slučaju interese davaoca i primaoca zekata, a svakako i posljedice izdvajanja, tako da kada sve objektivno sagledate, ovo mišljenje je nešto što je sasvim realno, opravdano, logično i utemeljeno na razumijevanju dokaza osnovnih izvora Šerijata, koje se ne kosi sa praksom Allahovog Poslanika a.s. koji je uzimao zekat na poljoprivredne proizvode koji su u njegovom vremenu bili rasprostranjeni na prostoru na kojem je on živio, a to ne isključuje mogućnost da se na drugom prostoru na kojem se uzgajaju drugi poljoprivredni proizvodi propiše izdvajanje zekata na njih, jer je cilj uzgajanja isti u oba slučaja. A Allah dž.š. najbolje zna!