JEDAN DAN U MEDRESI

 Reportaža iz Ženske medrese u Novom Pazaru

Mnogo puta smo Vam predstavljali Medresu, ali nikada nismo napravili reportažu kao za ovaj broj Glas islama. Proveli smo jedan dan sa učenicama Ženskog odjeljenja Medrese u Novom Pazaru. Sav razgovor sa njima i njihovim profesorima prenosimo Vam na stranicama ovog Glasa islama.

Došli smo rano ujutro, kada već počinje njihov nastavni dan. Na ulazu nas je dočekala vaspitačica prof. Mejra Šačić-Džemić.

Prof. Mejra Šačić-Džemić:

Gospođa Mejra Šačić-Džemić, krasna žena. Ako hoćete savjete evo kod koga trebate doći, ne zato što je najstarija već što je najiskusnija i najotvorenija. Je li to možda zato što ste svršenica Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva. Nakon toga svoje obrazovanje ste nastavili u Turskoj i vratili ste se kući. Inače ste iz Duge Poljane?

Iz Duge Poljane sam, završila sam Gazi Husrev-begovu medresu, nastavila studij u Turskoj u Samsunu, nakon toga sam se vratila u Novi Pazar gdje od 1999. godine radim u Medresi Gazi Isa-beg.

Možete li se sjetiti koliko ste generacija ispratili i kakva su Vaša iskustva i kako je raditi u Medresi sa ovim djevojkama?

Veliko je zadovoljstvo raditi u Medresi. Veliko je zadovoljstvo raditi i živjeti ovdje. Ovo je naš drugi dom, ovdje se uđe rano, a izađe kasno. Imate doručak, pregledate šta je koja djevojka uradila. Medresa je ne samo naš drugi dom već i naša puna kuća. Vrijedi doći u Medresu i svaki roditelj kada razmišlja o budućnosti svoga ženskog djeteta treba izabrati baš Medresu.

Koje su obaveze dežurnih učenica?

Svakoga dana imamo dežurstva u dvije smene. Prva smjena je od 7-14, a druga od 14-21. Kada smo dežurne ne idemo na nastavu i profesori nas ne upisuju, nosimo doručak, dočekujemo goste. Mi to sa zadovoljstvom radimo. Za svakog gosta obavijestimo profesorice, a pristup imaju učenice Medrese i profesori. Ukoliko roditelji dođu i žele vidjeti svoje dijete, također mogu, ali najprije obavijestimo profesorice. Od ulaznih vrata u cijeloj zgradi sve je osigurano tako da nema razloga za brigu roditelja.

Sada je vrijeme za doručak. Da vidimo kako je opremljena Vaša kuhinja?

Imamo servirke, kuharice, tri obroka dnevno i sve je zdrava hrana koja je preporučena za njihov uzrast. Proizvode dobijamo sa Pešteri i sve je zdravo i domaće.

Vi se brinete da ovdje nema preskakanja obroka. Gdje se priprema hrana?

Imamo kuhinju u Muškoj medresi gdje nam pripremaju i donose tri puta dnevno hranu. Uvijek imamo po četiri redara koji pomažu našoj servirki. Ovo su sve vrijedne djevojke i one sve pospreme iza sebe.

Vjerovatno zanima i roditelje šta imate za ručak. Ssvaki obrok je sa mesom?

Svakoga dana je različita hrana: imamo gulaš i pire, pasulj, dinstano meso, đuveč… Hrane imamo dovoljno i zaista je ukusna. Ukoliko neka od učenica ostane u internatu i za vikend, onda nam šalju i hranu za njih tako da nikada niko ne ostane bez obroka.

UČENICE O MEDRESI

Tokom doručka, a i nakon njega, na časovima koji su uslijedili, razgovarali smo sa učenicama od prvog do četvrtog razreda.

Vahida Smajović:

Eselamu alejkum. Je li prijalo? Imate li vremena poslije doručka da odmorite ili se vraćete obavezama?

Imamo poslije časova vremena da odmorimo. Sve je organizovano i usklađeno. Nakon časova imamo vremena da odmorimo i za sve se nađe vremena. Možemo da provodimo vrijeme sa drugaricama.

Amra Dazdarević:

Šta je ono zbog čega je po Vašem mišljenju Medresa posebna?

Mislim da je Medresa posebna škola iz razloga jer smo ovdje sve djevojke i imamo profesorice koje nam pomažu, one su naše odgajateljice i prijateljice. Mislim da je dobro za nas djevojke što smo došle ovdje.

Zbog čega je Medresa pravi izbor za djevojke?

Mislim da svaka djevojka u Novom Pazaru treba da bude prava vjernica, obrazovana i da sutra sve to što nauči prenese na sljedeće generacije. Ono što je najvažnije za žensku djecu jeste da znaju da se ponašaju i da budu prave fine odgojene dame.

Ajla Škrijelj: 

Medresa nas uči kako trebamo biti propisno odjevene, dobre vjernice i muslimanke. Ona nas uči kako trebamo biti uzor jedni drugima. Sa profesoricama imamo odnos kao da su nam sestre ili majke, pomažu nam u problemima i daju savjete. Vrijeme provedeno u Medresi je najljepše doba našeg života. Išli smo i na ekskurziju u Bosnu i bilo je zaista lijepo.

Nakon svakog doručka profesorice sa učenicama prouče dovu.

Muhidina Balićevac: 

Kako je u prvom razredu?

Došla sam ovdje da upišem Medresu, stekla sam prijatelje. Dolazimo kao stranci, ali ovdje postajemo velika porodica. Zajedno učimo, pomažemo se i profesori nam pomažu. U internatu sam i to se ne može opisati riječima dok se ne doživi.

Ovo jeste vjerska škola, ali je i jezička: ovdje se uče turski, arapski, engleski jezik, a najvažnije u ovim vremenima je činjenica da niko ne nosi takav osmjeh kao učenice Medrese Gazi Isa-beg.

Elma Čolović :

Kako je u prvom razredu? Šta su rekli tvoji roditelji na tvoju odluku da upišeš Medresu?

Rekli su mi da razmislim dobro da li to želim jer je daleko, ali na kraju su prihvatili moju odluku. Volim što sam u internatu i uopće se ne kajem što sam došla. Imamo sve uslove, pa čak i salu za vježbu. Roditelji su dolazili i njima se svidjelo ovdje što su vidjeli.

Almira Baltić:

Kako su tvoji roditelji reagovali na odluku da upišeš Medresu u drugom gradu?

Bili su zabrinuti, ali im je bilo drago kada su vidjeli uslove i profesore i kakve djevojke izlaze iz Medrese. Bili su sigurni da sam na sigurnom.

Basila Međedović:

Kako je u Medresi i u koju si osnovnu školu išla?

Išla sam u Jovan Jovanović Zmaj i bila sam vukovac. Medresa je bila dio mene i moja želja od malih nogu. Majka me je podsticala da upišem Medresu. To nije bilo nešto našta su me natjerali već je došlo prirodno, da dođem i upišem školu koja će me naučiti svojoj vjeri, Poslaniku i svemu što mi je potrebno da znam kroz život. Medresa kao škola internatskog tipa pruža mi iskustvo koje će mi koristiti do kraja života.

Znaš  li šta nudi Medresa? Nije samo da se ide na nastavu. Iimaju i dodatne aktivnosti?

Medresa nam ne pruža samo znanje, nego će nas upoznati i sohbetima i tribinama. Nećemo samo da prođemo kroz ovu školu već ćemo se upoznati međusobno.

Šta vas je profesorica Selma naučila o ahlaku i lijepom ponašanju, kakav treba i ne treba biti?

Svaku pokrivenu djevojku treba da krasi stid, poštovanje prema starijim osobama i roditeljima i da budemo pune ljubavi prema Allahu dž.š. i našem Poslaniku. Osobe ne trebaju mrziti druge i ljutnju treba da sakrijemo. Ne da zarobimo emocije već da budu u granicama normale, da pazimo šta pričamo pred starijim osobama i da se čuvamo od vulgarnosti.

Aldina Ljajić:

Šta bi ti poručila djevojkama koje završavaju sada 8. razred?

Preporučila bih svim osmakinjama da upišu Medresu jer je ona škola kraljica i uzor. Ovdje mogu da steknu razna prijateljstva i znanja koja će im koristiti i na ovom i na budućem svijetu. Uvijek smo tu jedna za drugu, dajemo međusobno podršku jedna drugoj. Medresa je drugi naš dom.

Hafsa Bećirović:

Kako vam je lijepo ovdje. Stignete li da učite?

Ja nisam u internatu. Sada iz četvrte godine ima samo njih šest koje su tu, ali često dođem i profesorice mi uvijek dozvole. Osjećam se kao da jesam jer veći dio vremena provodimo zajedno, posebno u ovim zadnjim danima, stalno smo zajedno i družimo se. Sinoć su nam naše učenice trećeg razreda napravile ispraćaj koji je inače tradicija u našoj medresi od davnina.

Kako izgleda taj ispraćaj?

Napravi se program poput sohbeta. Ostanu uspomene, fotografije i CD-ovi koje smo pravile kroz medresu. Upriliči se posluženje i pokloni – lijepa uspomena koju ćemo ponijeti iz Medrese.

Jeste pripremile haljine?

Jesmo, stigle su nam iz Turske. Inače se dogovorimo na nivou odjeljenja. Bile samo Amela i ja četiri dana i poručile smo. Zadovoljne smo, što je najbitnije.

Amina Feković:

Evo još jedan primjer kako to ovdje sve lijepo funkcioniše i kako su ove djevojke prave sestre. Ne da su samo u vjeri sestre već zato što družeći se ovdje postanu kao bliži rod. Jesam li u pravu?

Jeste, ali ko nije prošao kroz Medresu ne može da je shvati jer u drugim školama vi imate časove zajedno i onda svako ode svojoj kući. Tako se srećemo i sa prolaznicima, ali drugačije je kada klanjamo, jedemo, spavamo zajedno, 24 časa, četiri godine. Ja sam iz Sjenice i više sam ovdje nego kući. Zbog Medrese zavolite tuđi grad više nego svoj. Imamo salu sa spravama koja je dobro opremljena i tu djevojke u slobodno vrijeme vježbaju, nekada kolektivno.

Vi ste prošle one najteže faze odrastanja?

Ja često kažem da ima grad u kome sam porasla i u kome sam odrasla. Odrasla sma u Novom Pazaru i on je za deset nijansi vrjedniji od onog u kome sam porasla.

Prof. Mejra Šačić:

Profesorice, dolazite li Vi kod njih na muhabet?

Dolazim kada sam dežurna vaspitačica u smjeni. To mi je obaveza i dođem sa zadovoljstvom da muhabetimo, da vidim da li su dobro, da li spavaju, uče. Ja sam njihova razrednica i ovo je najbolji razred do sada. Za njih kažu da su to „Mejrine djevojkane“.

U spavaonama se učenice odmaraju i druže nakon časova. Slobodne su do tri sata, kada imaju korepeticiju. Klanjaju, ručaju, obavljaju namaz, korepeticiju, druženje i na kraju spavanje. Petkom popodne djevojke odlaze kući i, kako kažu, jedva čekaju nedjelju kada se opet sastaju i jedne drugoj prepričavaju doživljaje.

NASTAVNE AKTIVNOSTI

Uprava Medrese nam je dozvolila i da posjetimo par odjeljenja tokom časova, iako je to inače strogo zabranjeno. Međutim, kako bismo Vam dočarali život u Medresi, to je ipak bilo neophodno. Otišli smo u odjeljenje II razreda i razgovarali sa profesorom Muhedinom Latifovićem.

Prof. Muhedin Latifović:

Vrlo uredno i vrijedno odjeljenje, dobre učenice. Danas je na redu nova lekcija iz Akaida, a nosi naslov „Nada u Allahovu dž.š. milost“. Prošli put smo radili „Strah od Allahove dž.š. kazne“, a nada u Allahovu dž.š. milost je nešto što je neophodno i kažu islamski učenjaci da su nada i strah kao dva krila ptice: ako su u redu onda je let ispravan, a ako jedno krilo nedostaje onda taj let pada.

Ima li kampanjaca i jeste li tolerantni?

Ima i nisam protiv onih koji dođu spremni onda kada trebaju odgovarati. Neko redovno uči i onda kada dođe vrijeme ocjenjivanja sa manje truda dobije ocjenu, a imamo kampanjce koji tokom godine ne uče puno, a opet kada treba dođu potpuno spremni.

Dužnost je naša i emanet nam je da budemo spremni, posebno u Medresi jer je to vjerska, elitna škola koja pored obrazovanja pruža i odgoj. Oni borave u internatu i brigu o njima vode profesori i odgajatelji. Nespremnost u tom pogledu vodila bi nekvalitetu, a nama je cilj da imamo kvalitet i nadamo se da je jedna od najboljih srednjih škola.

Ispraćate jednu generaciju, a dočekujete novu. Je li Vam žao što se rastajete od ove generacije?

Mi svake godine ispraćamo maturante i prisutan je žal kada ih ispraćamo. Sada su mi maturantice spomenule da su imale jučer ispraćaj. Zapravo, učenice trećeg razreda su im priredile program povodom ispraćaja. Svako proljeće nas sjeti na maturantice i maturante.

Prateći sve ono što se dešava u Medresi i sve događaje, žao nam je da ispraćamo jedne koliko i radosno dočekujemo druge. Sve su bolji, spremniji, na svoj način posebni. Sada smo vidjeli koliko je Medresa druga kuća i koja je pravi izbor za roditelje koji brinu o svom ženskom djetetu?

Medresa je drugi dom. Na našim profilnim stranicama to smo postavili da bi privukli pažnju ostalima, posebno osnovcima koji razmišljaju da upišu neku od srednjih škola. Mi ih pozivamo u Medresu. Neće i ne mogu pogriješiti jer im ona pored obrazovanja pruža i odgoj. Ono o čemu se danas vodi polemika u raznim intelektualnim krugovima je neophodnost odgoja uz obrazovanje i kaže se da obrazovanje bez odgoja ne samo da ne koristi čovjeku već naliči svjetiljci koja kradljivcu osvjetljava put krađe. Obrazovanje o kojem se danas stalno govori je samo jedan djelić na planu cjelokupnog odgoja ličnosti.

Kada sam Vas vidjela prvi put djelovali ste mi strogi i nisam znala šta da Vas pitam i kako da Vam priđem. Zapravo ste jedan vrlo otvoren i fleksibilan čovjek, kao roditelj ovoj djeci.

Kazao sam da je naš moto napraviti spoj između straha i nade. Težimo sredini, a islam je sredina. Mi smo ummet sredine i trudimo se da uvijek zauzmemo srednji kurs, a to je ono što se najviše traži.

Nakon razgovora sa profesorom porazgovarali smo i sa učenicama.

Šejla Hodžić,:

Ovdje si u internatu. Kakav je život u Medresi?

Za ove dvije godine više sam vremena provela u internatu nego u svojoj kući. Medresa mi je postala drugi dom.

Kada dođeš u Prijepolje pitaju li te kako je i šta je u Medresi. Ima li zainteresovanih djevojaka da je upišu?

Naravno da ima i u zadnje vrijeme me dosta pitaju, a ja govorim sve najljepše o Medresi jer takve utiske nosim.

Esma Ujkanović:

Kakav je internatski život? Kada se kaže internat djeluje mi kao da ima stega, ali kada smo zavirili u sobe vidjeli smo da nema prepreka i da vi sasvim lijepo, normalno i fino živite. Štaviše, možda bolje i razdraganije nego djeca koja pohađaju neke druge škole?

Mi smo ovdje kao u našoj drugoj kući, a profesorice su kao naše majke. Bezbjedni smo i sigurni u Medresi, prije svega, od loših navika.

Sljedeće odjeljenje koje smo posjetili bilo je odjeljenje četvrtog razreda – maturantice. Željeli smo da vidimo kakav je to proizvod napravila Medresa. Kakva su razmišljanja učenica-maturantica. U odjeljenju je bio profesor fikha, direktor Medrese dr. Rešad-ef. Plojović.

Dr. Rešad Plojović:

Profesor dr. Rešad Plojović na svom času. Gdje se najbolje osjećate, u kojoj ulozi – kao profesor ili direktor?

Naravno da je to uloga profesora jer to je bio moj prvi posao koji sam dobio nakon studija, ujedno i najdraži, od 1998. godine. Uz sve ostale funkcije koje su dolazile i smjenjivale se, funkcija profesora je ostala i nadam se da će ostati dok budem u prilici da radim kao profesor.

Kako Vas slušaju ove Mejrine djevojkane?

Obzirom da su maturantice i da ih još par dana dijeli od završetka školovanja, imajući sve to u vidu, mislim da su dobre.

Jesu li one najbolje učenice?

One su najbolje i u prilici su da budu uzor, a one se trude da nam pomognu u tom emanetu. Ova četvrta godina je uspjela da osjeti i doživi sve ono što Medresa radi i učestvuje u svim aktivnostima. Imamo od naše Hafse, Amine, Ajle profesionalnih fotografa i drugih, naše Dražanin Fatihe koja ima ozbiljne glasovne sposobnosti interpretiranja ilahija, Hena Džanković koja je bila voditeljica u našim programima, Nurfeta koja nam je došla iz Slovenije – jedinstvena generacija koju je objedinila Medresa i vezala zauvijek, nadam se.

Šta predajete?

Radim sa maturantima fikh i usuli fikh i obično imam prve časove kako bih taj dio angažmana završio na vrijeme i posvetio se drugim obavezama koje imam u Islamskoj zajednici.

Poznajući Vas znamo da o svemu brinete, sve držite pod kontrolom i ništa ne prepuštate slučaju?

Trudimo se i do sada posao ide kako treba, nadamo se.

Nije im bilo lahko oko izbora haljina za maturu jer su dvije djevojke išle u Tursku, nosile mjere i poručivale?

Znam da je težak zadatak i meni kao direktoru od 2011. godine. Izbor haljina za maturantice i odijela za maturante je teška i mučna situacija za njih. Tim povodom smo im omogućili da otputuju negdje malo dalje i da imaju malo širi izbor tako da smo na taj način riješili problem. Uspjeli smo da demokratskim putem poslušamo većinu i da se to prihvati. Pored odjeljenja ovdje imamo i odjeljenje u Rožajama tako da uvijek nastojimo da se usaglase modeli koje će nositi na akademiji.

Otkrile su da su bile u Turskoj i da je to prije svega za njih bio zadatak.

Nurfeta Šaćirović :

Otkud iz Slovenije da dođeš u Novi Pazar?

Razmišljala sam gdje da upišem i odlučila sam se za Novi Pazar jer mi smo odavde, ali živimo u Sloveniji. Planiram da ovdje završim fakultet i da se poslije vratim u Sloveniju.

Šta ti se sviđa u Pazaru u Medresi?

Najviše mi se sviđa što je islamska sredina, narod, a ljepše je uz svoj narod da živiš nego tamo u Sloveniji.

Je li ti žao što ti se završava školovanje u Medresi?

S jedne strane jeste, ali se radujem upisu na Fakultet i idem ka boljem i višem cilju, da se što više obrazujem.

Tvoja poruka braći i sestrama: Zbog čega da upišu Medresu na osnovu tvog iskustva?

Preporučujem svima da upišu Medresu jer to je najbolja odgojna i obrazovna škola. Nama ženskoj djeci to najviše i treba jer ćemo sutra biti majke i moramo odgojiti svoju djecu na islamskim propisima. Preporučujem još jednom svima da upišu Medresu.

NA HORSKOJ SEKCIJI

Nakon časova obišli smo učenice Medrese i na raznim sekcijama i tečajevima koji se u Medresi realizuju. Evo nekih od njih.

Belkisa Muratović:

U Medresi ima horska sekcija gdje sada trenutno učenice spremaju program za ispraćaj maturanata. Prof. Esada Zukorlić vodi horsku sekciju od početka rada u Medresi i zadovoljstvo joj je raditi sa najljepšim glasovima u odjeljenjima.

Od prve godine sam u horu i naviše će mi biti žao naših putovanja. Stvorili smo neki poseban odnos. Predložila sam kroz smijeh profesorici da kada završim Medresu dođem da ih obiđem i budem i dalje dio hora, ali svakako bit ću im podrška. Nedostajat će mi sve. Iako smo živjele u istom gradu nismo se poznavale. Mi smo ovdje došle Božijom milošću. Samim time što smo u Medresi nama se Allah smilovao.

NA HALKI KUR'ANA

Prof. Šemsa Plojović:

Jedna od vannastavnih aktivnosti je halka Kur'ana gdje budu bolje učenice koje pomažu drugima kojima malo teže ide i tako olakšavaju jedne drugoj. Pored toga, imamo hatme koje naše učenice prouče prvog četvrtka u mjesecu i na kraju dovu za mubarek hatmu.

NA ČASU INFORMATIKE

Prof. Senad Redžepović:

Medresa Gazi Isa-beg je dobila najsavremeniju opremu za kabinet informatike?

Obzirom na zahtjevan plan i program u toku druge i treće godine i rad na grafičkom dizajnu, omogućili smo uslove da se možemo posvetiti tom planu. Učenice rade na grafičkom dizajnu, bave se multimedijom, montiranjem snimaka, rade u fotošopu koji im može poslužiti u nekom daljem razvoju.

Zato Vi Senko nemate potrebe da budete tamo kada se prelama list Softa jer ste ih ovdje već podučili?

Ideja je bila da ostane učenički časopis i koliko je moguće da se istrgne iz ruku profesora, jer ga uređuju i priređuju učenici. Ostao je bio samo dio u vezi sa grafičkim dizajnom i sada oni mogu da ga uređuju uz našu asistenciju.

U ZBORNICI SA PROFESORIMA

Na kraju smo se družili i sa profesorima, u zbornici, gdje se nakon svakog časa, ali i svih časova okupljaju, druže i razmjenjuju svoja iskustva

Prof. Ismet Nuhambašić:

Mjesto gdje se okupljaju, razgovaraju i rješavaju sve poteškoće. Sve su obrazovane, svestrane, neke su doktorice, magistrice, ali prije svega su prijatelji našoj djeci, a šta ćete bolje od toga. Spomenula sam da ovo nije samo vjerska škola već i da se tu uči nekoliko jezika.

Ovdje se uče tri jezika: arapski, engleski i turski. Od 1997. godine predajem engleski u Medresi i mogu reći da učenici uče jezike po planu i programu svih ostalih srednjih škola. Naši učenici mogu da se nose po pitanju znanja sa svim ostalim učenicima. To pokazuje da otkad postoji Internacionali univerzitet, pa i Državni univerzitet, u zadnjih 15 godina imamo studente koji studiraju engleski jezik. Njih 20-ak svršenika Medrese su završili Fakultet za engleski jezik i književnost, dok neki još studiraju ovaj jezik. Svi oni koji žele da upišu Medresu imaju šansu da nauče jezike, bilo u cilju znanja ili studiranja jezika.

Prof. Esada Zukorlić:

Koliko Vam je zadovoljstvo kada ih vidite onako okupljene na vannastavnoj aktivnosti u horskoj sekciji?

Naše učenice izvode uspješno ilahije na raznim jezicima i veoma je lahko raditi sa njima jer su poslušne i odgovorne te funkcionišemo kao jedna velika porodica. Kada roditelji šalju svoju djecu u Medresu oni ih ostavljaju nama u emanet i mi bukvalno mijenjamo njihovu ulogu. Naš odnos prema njima, pored tog profesionalnog, jeste i taj roditeljski, pogotovo kod nas profesorica, jer je naš majčinski instinkt prilično izražen i mi na poslu samo nastavljamo svoju ulogu koju imamo u porodici. Trudimo se na taj način da odgajamo te djevojčice.

Prof. dr. Misala Pramenković:

Profesorice Misala, kako je to preuzeti taj emanet, brinuti i odgajati tuđu djecu, a mnogo je odgovornosti koje nosite sa sobom?

Drago mi je da na ovaj način pričamo o Medresi tako da se oni koji su prošli kroz nju mogu podsjetiti tih internatskih dana jer nisu imali tu privilegiju i čast da se nakon završenog školovanja ponovo vrate ovdje. Pokazali smo spektar aktivnosti i ispunjenosti tog internatskog života. Neka znaju roditelji i djeca koliko je Medresa organizovana i koliko nastoji da ispuni slobodno vrijeme djece. Pored obrazovnog imamo i odgojni dio. Velika je odgovornost i mogu reći da je Medresa velika sigurnost. Ono što nama danas fali jeste to da kada svoje dijete pošaljete znate da će se dobro obrazovati, odgajati i bit će sigurno, jer našu djecu danas vrijeba mnogo poroka da nismo toga svjesni. Ova zgrada u sebi krije toliko ljepote i sigurnosti na jednom mjestu.

Prof. dr. Rešad Plojović:

Prof. Plojoviću, Vi ste profesor, direktor, sve ovdje što treba. Kada vidite da se djevojke iz Slovenije i Makedonije odlučuju da dođu ovdje i njihovi roditelji povjere Vama svoju djecu, to Vam je veliko priznanje?

Želimo da predstavimo Medresu onakvom kakva jeste jer bojim se da postoje predrasude šta su to vjerske škole i da postoje roditelji koji na sam pomen Medrese dođu u nedoumicu da li da svoje dijete podrže da upiše ovu školu. Za sebe kažem da sam ja krov Medrese koji se trudi da ne prokišnjava. Vidjeli smo stubove profesorice i odgajateljice koje rade sa tom djecom. Želimo da pokažemo da Medresa nije jedan čovjek direktor već da bi taj direktor i ta odgojno-obrazovna ustanova koju predstavlja bila uspješna mora imati grupu ljudi koja danonoćno bdije nad tom djecom koja su ovdje, koje se trude da toj djeci osmisle svaki momenat boravka ovdje kako bi ona bila sretna i zadovoljna. Mi smo prije 15 ili 20 godina, kada smo upisivali medrese, imali ograničen prostor svoga djelovanja i sjećam se profesorica i odgajateljica koje su prošle kroz Medresu kao učenice, ali isto tako znam da nam je bila potrebna podrška roditelja. Danas imamo djece koja se izbore da upišu Medresu, pa ih kasnije roditelji podrže i ne želim da imamo roditelje koji imaju rezerve prema Medresi. Medresa ne zaostaje ni za kakvom drugom školom kada je u pitanju opće znanje. Naši učenici su svestrano obrazovani i najvažnije je da su to djeca koja su odgojena, znaju i imaju cilj i idu ka njemu. To su djeca koja pomažu svojim roditeljima. Naša bolja budućnost će doći i ona se osjeća kada bude u svakoj porodici svršenika Medrese koji su odgojeni i školovani, koji će biti kao motor koji pokreće svoju porodicu u svakom smislu, koji će svojim dobrom koje ponesu iz ove škole uspjeti da uvedu u to dobro i svoju porodicu i okruženje, a to je nešto što nam treba. Promjena društva i stanja dolazi od pojedinaca i ako uspijemo da promijenimo više njih oni će mijenjati okruženje, a za kratko vrijeme vidjet ćemo koliko je to važno. Tome nas uči Poslanik s.a.v.s. koji je kao jedinka dobio Allahovu objavu, bio iskren u njenom širenju i sa pojedincima udario temelje civilizaciji koja je za veoma kratko vrijeme bila vodeća u svakom segmentu, uključujući i nauku. Muslimani nemaju čega da se stide jer je islam vjera nauke i napredovanja kao što je i Medresa koja sve to objedinjuje.

Ovo je poziv od strane mene kao direktora i roditelja koji ima već svoje jedno dijete u Medresi, a drugo će upisati, da ozbiljno razmisle o Medresi ako žele sebi dobro, da im djeca upišu ovu školu i da ih ne odvraćaju od upisa u Medresu.

Glas islama 282, strana 18-25,Rubrika: Tema broja, A: Alma Sofić i Amela Salković