KUDA IDE OVAJ SVIJET

 Razmišljanje o savremenim izazovima društva, problemima, uzrocima i posljedicama djela ljudskih ruku

Nesklad, haos i nered koji širiš daleko od svoje kuće vjetrovi sudbine donose tebi. Ne možeš živjeti u miru, odgajati svoju djecu u blagostanju ako si nečiji mir i dom uništio. Čovječanstvo je spojeno sudbinskim nitima uzročno-posljedičnih relacija. Radi dobro – dobro će ti se vratiti, ali i onaj ko drugome jamu kopa sam u nju upada.

Čovječanstvo se danas suočava sa izazovima koji nimalo nisu lahki. Skoro da godina na godinu ne liči. Ratovi, terorizam, elementarne nepogode uzrokovane klimatskim promjenama, bolesti, glad i siromaštvo nije nešto što je bilo kome u svijetu tako daleko. Iako su umni ljudi u svakom vremenu upozoravali na opasnosti i neophodnosti očuvanja društvenog, tj. životnog poretka, čini se da je u ovom vremenu to najpotrebnije. Čovjek kao razumno biće trebao bi da zastane, razmisli, poduzme korake ka očuvanju svijeta i života na njemu.

Jedinstvo oko važnih pitanja izgleda nedostižna maksima čovječanstva, a posebno muslimana, a posebno, čini se ovih dana, jedinstvo Arapa, koje je isuviše daleko.

Generacije ljudi u drugoj polovini prošlog vijeka odrastaše kroz teze da je čovječanstvo ugroženo s ove ili one strane. Nekada je prijetnja predstavljana kroz vremenske, prirodne nesreće i poremećaje, nekada je opasnost bila čak i neka vanzemaljska populacija. Filmska industrija, mediji i ostali vidovi i sredstva masovne manipulacaje usmjeravaju pažnju s jedne demagogije na drugu, vješto prikrivajući stvarne probleme i opasnosti po ljudski rod i sklad na ovom svijetu. Često pratimo kroz  televizijske programe i  druge mas-medije kako neki prorok u vidu živog ili davno postojećeg lika, obično starice koja, kao po pravilu, izgleda i ponaša se čudno, proriče, naslućuje i predviđa buduće događaje. Svaki zanimljivi datum predstavlja se kao početak ili kraj nečega, sreće, nesreće, a nerijetko se predviđaše i kraj svijeta. Ma koliko izgledalo suludo, veliki broj ljudi podliježe tim manipulacijama, dok stvarni problemi čovječanstva narastaju, postaju sve veći i posljedice su pogubnije.

Čovjeku je potrebno da svoj životni put i naslućivanje budućnosti pronicljivo sagleda kroz pouzdane izvore saznanja. Zar je moguće da um savremenog čovjeka bude prepušten nepoznatim izvorima manipulacija, a nimalo gore da bude predmet usmjeravanja baba i vještica – proroka, a posebno opasnim znanim i neznanim centrima moći.

Ono što je neophodno jeste da se vratimo sigurnim izvorima znanja i nauke. Sigurni izvori iz kojih možemo nazreti buduće događaje, koji sadrže uputstva življenja, na koje možemo temeljiti planove jesu božanske objave koje je Svevišnji Stvoritelj poslao ljudima i koje su usavršene i skladno upotpunjene zadnjom Božijom objavom Kur'anom.

Kur'an kao zadnja Božija objava cijelom čovječanstvu upozorava:

„Reci: – O ljudi, ja sam tu da vas javno opomenem:

 one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita;

a oni koji se budu trudili da dokaze naše poreknu, uvjereni da će Nam umaći, bit će stanovnici u Džehennemu…

i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na pravi put izvesti. (Hadž: 49-54)

“O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Hudžurat: 13)

Dakle, opasnost za ljude ne dolazi od nekoga sa strane, nepoznatoga neizvjesnoga. Opasnost za čovjeka dolazi od njega samoga. Mudri filozofi su davno rekli: “Čovjek je čovjeku vuk.”

Rijetko će se naći životinjska vrsta koja ubija svoje članove, dok čovjek to konstantno čini, često bez ikakvog razloga. Alija Izetbegović iz svoje riznice mudrosti reče: „Sve životinje ubijaju kada su gladne i iz sušte potrebe za preživljavanjem, jedino čovjek ubija iz zadovoljstva.“

Muhammed a.s. je izrekao jedan tada proročanski hadis koji nam otkriva suštinu problema današnjih generacija, posebno muslimana. Upitan koji su uzroci slabosti i opasnosti, Poslanik a.s. reče da to nije ni elementarna nepogoda, niti spoljni neprijatelj, već da je najveća opasnost ona koja dolazi od njih samih. Danas je ovaj hadis, kao i svaki drugi, više nego očit ne samo u sferi nagovještavanja budućnosti već nešto što je naša stvarnost.

Ako bi pokušali izdvojiti neku osobenost pohlepnih generacija, vladajućih elita, centara moći, mislim da imaju zajedničko svojstvo, a to je oholost. Oholost je svojstvo Šejtana kojim otpoče neprestana borba dobra i zla.

Pokušaj eksploatacije ljudi, iskorištavanje tuđe imovine, ugrožavanje života, uništenje čitavih oblasti, držanje u nezavidan položaj država je nešto što pojedini centri moći rade kako bi održali svoju oholost, nadmenost i hegemoniju. Zelenaštvo je postalo nezaobilazan sistem poslovanja, iako je očito nanošenje nepravde, nasilja i štete onima koji su prisiljeni da po tome sistemu posluju. Proizvodnja sukoba, ratova i kriza je očiti način upravljanja mnogim državama i uređenjima. Nesklad, nepravda i dvostruki aršini su nešto što je svakodnevnica u  „savremenom“ svijetu. Centri moći na taj način misle da kontrolišu krize, da dozirano utiču na procese i na taj način čine đavolje poslove promjene prirodnog, skladnog i normalnog sistema vrijednosti.

Posljedica takvog pristupa je ono što danas čovječanstvo svjedoči i gleda. Ratovi sa nezabilježenim posljedicama i strahotama, glad i bolesti koje se nekontrolisano šire, egzodus čitavih naroda, migracije i ko zna kakve druge posljedice koje i ne možemo naslutiti.

Ono što bi mogao biti zaključak ove analize jeste upozorenje čovjeku. Nesklad, haos i nered koji širiš daleko od svoje kuće vjetrovi sudbine donose tebi. Ne možeš živjeti u miru, odgajati svoju djecu u blagostanju ako si nečiji mir i dom uništio. Čovječanstvo je spojeno sudbinskim nitima uzročno-posljedičnih relacija. Radi dobro – dobro će ti se vratiti, ali i onaj ko drugome jamu kopa sam u nju upada.

Kuda ide ovaj svijet ne zna nikakav prorok niti slijepa starica, ali zna Onaj koji sve kontroliše i koji čovjeka na ispit stavlja da li će biti pravedan ili nered širiti da mu shodno djelima njegovim sudi.

„A onoga dana kada vas On na onom svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli.” (At-Tagabun: 64)

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl: 90)

Glas islama 283, strana 15, Analiza, Dr. Hajrudin Balić