O odlasku na more i boravku na mješovitim plažama

PITANJE: Kakav je stav islamske uleme po pitanju odlaska na more i boravka na plažama, gdje je čovjek u prilici gledati u ono što je haram?

 

ODGOVOR: Pitanja koja se tiču mora, plaže i boravka muslimana na njima aktuelna su svake godine u ovo doba i o tome je bilo govora ranije. Ono što želim istaći jeste da islam postavlja jasne principe i mjerila halala i harama, tako da more ili sama plaža, u osnovi, sami po sebi nisu zabranjeni, ali ih određeni detalji mogu učini zabranjenim.

Neosporno je da morska voda, vazduh pored mora, posebno u jutarnjim satima, sunce i pijesak vrlo često blagotvorno djeluju na čovjeka, to jest pozitivno se odražavaju na njegovo zdravlje, zbog čega se vrlo često može čuti i preporuka ljekara da se zbog određenih bolesti treba izdvojiti određeni dio vremena koji će se provesti pored mora, ili kako već ljekari savjetuju.

Neosporno je također i to da islam najstrožije zabranjuje razgolićavanje muškaraca i žena, to jest otkrivanje stidnih dijelova, miješanje, te gledanje u ono što je zabranjeno, a to je nešto što je prva asocijacija kada se pomene more i boravak na plaži.

Činjenica je također da su i ulice gradova u kojima živimo prepune osoba koje se neislamski odijevaju, gdje umjesto kulture odijevanja imamo „kulturu“ razgolićavanja, gdje naše sugrađanke muslimanke umjesto da svoje stidne dijelove pokrivaju, kako je i propis, one ih sve više otkrivaju, tako da je čovjek koji se kreće ulicom, ili sjedi pred svojom kućom, u svakom trenutku u prilici gledati u zabranjeno i počiniti grijeh, tako da mu za tu vrstu grijeha nije uopće potrebno more.

Međutim, ovo obrazloženje ni u kom slučaju ne smije biti argument nekome da sebi dozvoli ono što je Uzvišeni Allah zabranio, već ono oslikava realnu situaciju, probleme i iskušenja sa kojima se susreće vjernik u svome životu na ovome svijetu, nekada svojom voljom i svojim izborom, kao što je slučaj kod odlaska na more, a nekada mimo svoje volje, kako je slučaj sa našim ulicama i mahalama.

Stoga, stvar je potpuno jasna i jednostavna: ukoliko musliman i muslimanka svoj boravak u primorskom gradu mogu uskladiti sa propisima vjere koristeći njegove blagodati, ako mogu izbjeći miješanje i razgolićavanje, to jest gledanje u zabranjeno ili pokazivanje zabranjenog, ne postoji nikakva sumnja u dozvolu takvog boravka.

Ali ukoliko će boravak na moru i plaži biti praćen miješanjem sa drugim osobama, gledanjem u zabranjeno, sopstvenim razgolićavanjem i izlaganjem svoga tijela drugima, onda je nesumnjivo takav čin haram i on se mora izbjeći, jer će osoba u tom slučaju biti grješna i odgovorna pred Uzvišenim Allahom dž.š.

 

PITANJE: Može li muškarac klanjati bez gornjeg dijela odjeće?

 

ODGOVOR: Jedan od uslova ispravnosti namaza jeste propisna odjevenost, ili drugim riječima, pokrivenost stidnih dijelova, što se odnosi kako na muškarca tako i na ženu.

Postavlja se pitanje šta je neophodno pokriti od tijela muškarca i žene?

Sva islamska ulema se složila da kada je tijelo žene u pitanju ono mora biti u cjelosti pokriveno, izuzev lica i šaka, kako u namazu tako i van njega, a na to upućuju brojni kur'anski ajeti i hadisi Resulullaha a.s.

Za razliku od žene, tijelo muškarca nije u cjelosti avret. Islamska ulema smatra da ono što mora biti pokriveno od tijela muškarca jeste dio od pupka pa do ispod koljena.

Međutim, imajući u vidu važnost namaza i činjenicu da čovjek obavljajući ga staje pred Uzvišenim Gospodarom, jasno nam je da on mora pokazati maksimalnu ozbiljnost i pristojnost, bilo da se radi o načinu stajanja u namazu, obavljanju namaskih ruknova ili odjeći u kojoj obavlja namaz.

Imajući u vidu tu činjenicu pravnici hanefijskog mezheba i oni koji ih u tome slijede smatraju da je muškarcu mekruh klanjati golih ramena ako je u mogućnosti pribaviti odjeću i klanjati pokrivenih ramena.

Posmatrajući naše džematlije, posebno one iz redova omladine, primjetno je određeno opuštanje u tom pravcu. Dosta je onih koji namaz obavljaju u šorcevima koji jedva sežu do koljena, ili trik majicama, što iako nije izričito zabranjeno i namaz ne čini ništavnim, ipak  u određenoj mjeri odražava nepristojnost i neozbiljnost koju je potrebno izbjeći prilikom stajanja pred Allahom dž.š. u namazu. Poznato je da određene ustanove i u određenim prigodama se zabranjuje ulazak osobama u šorcevima i trik majicama jer se takvo odijevanje smatra nepristojnim, a zamislite kakav je slučaj sa džamijom i stajanjem pred Uzvišenim Allahom.

 

PITANJE: Da li je dovoljno da vjernik u cilju zaštite od sihra sam uči Kur'an ili je potrebno opsihirenoj osobi učiti rukju od strane neke druge osobe?

 

ODGOVOR:  Pitanje sihra, ili bolje rečeno, problem sihra jeste jedan od veoma rasprostranjenih problema današnjice, ali i problem ranijih vremena. Stoga je potrebno aktuelizovati ovaj problem i govoriti o njemu. Ranije smo govorili o težini grijeha osobe koja čini sihr, koja ga pravi za sebe ili nekoga drugoga sa namjerom da na određeni način utiče na neku osobu kako bi postigao željeni cilj i istakli smo da je činjenje sihra, po mišljenju većeg dijela islamske uleme, djelo koje izvodi iz vjere, a to znači da osoba koja ga čini postaje murted – nevjernik.

Obzirom da je sihr stvarnost i da se putem njega mogu uzrokovati brojni problemi i bolesti, potrebno je poduzeti sve potrebne mjere zaštite, a potom i liječenja ukoliko se utvrdi da je osoba opsihirena.

Što se tiče preventive ili zaštite od sihra, pored učenja sura El-Muavvizetejn (Felek i Nas), Ajetu-l-kursije, nekih drugih ajeta i dova Poslanika a.s. koje se prenose kao oblik zaštite i liječenja, osoba mora svoje ponašanje uskladiti sa propisima vjere, to jest dužna je izvršavati sve ono što je Uzvišeni Allah propisao, jer je to način da se šejtanu ne dozvoli približavanje osobi, a to znači: biti uvijek sa abdestom, redovno obavljati namaz, biti čist od drugih oblika nečistoće, ne boraviti na prljavim i mjestima gdje se čine grijesi prema Allahu dž.š., biti propisno odjeven i sl. Mnogo je manja vjerovatnoća i rjeđe se događa da objekat sihra bude osoba koja je u potpunosti svoje ponašanje uskladila sa propisima vjere, za razliku od osoba koje se odaju raznim grijesima, javno i tajno, ili se druže sa takvim osobama, tako da dozvole prokletom šejtanu da nađe put do njih. Uzvišeni Allah  kaže: “Zaista on (šejtan) nema nikakvu vlast nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svog uzdaju.”

Težina sihra i način liječenja zavise od vrste sihra, odnosno njegove namjene i načina na koji je učinjen.

Ukoliko se radi o liječenju sihra koji je namijenjen određenoj osobi koja je potpala pod njegov uticaj, liječenje je veoma teško, tako da u ovom slučaju nije dovoljno samo učenje i činjenje  prethodno spomenutog, već je potrebno pristupiti liječenju Kur'anom, učenjem određenih dijelova kur'anskih sura i drugim sredstvima kojima se djeluje na džine, koji opsjednu ljudsko tijelo i um, kako bi ga napustili. U ovom slučaju nije dovoljno da osoba sama sebi uči Kur'an, zapravo, to nije ni moguće, jer osoba koja je opsihirena na ovaj način izbjegava učenje Kur'ana, osjeća tegobe prilikom njegovog učenja i slično, tako da to mora učiniti neko drugi. Svaka osoba može povremeno sama sebi učiti ajete rukje u cilju zaštite, ali sopstveno liječenje na ovaj način je, iz prethodno pomenutih razloga, otežano.

Drugi oblik sihra, takoće težak, ali blaži od prethodnog, jeste da osoba bude izložena sihru koji nije namijenjen njoj lično, već je namijenjen drugoj osobi. U ovom slučaju se pristupa prethodno spomenutom načinu liječenja, koje može biti lakše i efikasnije nego u prvom slučaju.

Treći oblik sihra jeste lemes ili ograma, to jest kada džin ne uđe u tijelo osobe, već se ostvari samo kontakt, vrlo često nenamjeran,  između osobe i džina, koji ostavi negativan uticaj. U ovom slučaju je liječenje znatno lakše nego u prethodna dva slučaja jer je njegova jačina slabija.

U vremenu u kojem živimo vrlo često se susrećemo sa osobama koje traže pomoć u liječenju od ove vrste bolesti, tako da je liječenje postalo izazovno i atraktivno za mnoge jer su vidjeli u tome priliku za ličnu dobit, ne obraćajući mnogo pažnju da li zarada stečena od osobe koja se nalazi u velikom problemu i iskušenju jeste stvarno zaslužena zarada, ili je ona  proizvod  neizvršenog posla u potpunosti, a nekada i prevare.

Savjetujem svima koji osjećaju različite tegobe da se za pomoć najprije obrate stručnim licima, to jest ljekarima, pa ukoliko ne bude rezultata, ili bude postojala pretpostavka da se radi o raznim oblicima sihra, da pomoć ili savjet potraže od osoba upućenih u vjeru, ljudi od povjerenja, kojima je ova problematika poznata, koje će im ili pomoći ili uputiti na one koji im mogu pružiti pomoć te vrste.

Obraćanje svakome, činjenje i korištenje svačega u svrhu liječenja, ne obraćajući pažnju na stav vjere po tom pitanju, vrlo često još više povećava problem, izlaže osobu velikim troškovima i baca je u očaj, a sa druge strane osobu odvodi u grijeh, udaljava je od Allahove dž.š. milosti i pomoći koja je od presudnog značaja za rješavanje ovih i svih drugih problema sa kojima se ljudi suočavaju.

Glas islama 284, strana 24, Pitanja i odgovori