Bajramska hutba predsjednika Mešihata

Neka je hvala Allahu koji postoji oduvijek i zauvijek, jer nije postao i neće Ga nestati, koji nije nikome i ničemu sličan, koji Sam po Sebi opstoji.

Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji sve čuje i sve vidi, koji radi sve Svojom voljom, koji je Svemoćan, koji govori Svojim božanskim govorom, koji sve stvara, uzdržava i rastvara.

Neka je hvala Allahu Svemogućem, koji je stvorio život i osigurao životne uvjete na zemlji: vazduh, vodu i hranu za biljke, životinje i ljude.

Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja za ljude i životinje.

Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji daje dan i noć.

Neka je salavat i sellam na sve Allahove vjerovjesnike, od Adema a.s. do Muhammeda s.a.v.s. te na sve ljude koji su živjeli i umrli sa istinom u srcu i na djelu.

Svjedočimo u bajramskoj radosti da nema istinskog božanstva mimo Allaha, Jedinog, koji nema sudruga.

Odazivamo se Tebi u ovom blagoslovljenom jutru Kurban bajrama, 10. zul-hidždžeta 1438. hidžretske godine, odnosno 1. septembra 2017. godine, u Hajrudin-pašinoj džamiji u Novom Pazaru, svojom molitvom, o Živi, o Vječni, o Svemogući.

Dragi vjernici, poštovana braćo, cijenjeni gledatelji pored malih ekrana.

Hadždž je jedan od stubova islama. Ovih dana na jednom mjestu u Mekki više miliona ljudi iz cijelog svijeta, svih rasa, nacija, uzrasta i obrazovanja ujedinjeni su u jednoj namjeri, a to je da se što više približe Stvoritelju i čuju nebesku poruku. Sa njima je i nekoliko stotina hadžija sa ovih prostora. Učimo dovu da hadžijama hadž bude kabul i da se vrate svojim kućama živi i zdravi, čisti od grijeha kao kada ih je majka rodila.

Ovaj bajram, pored hadžijskog, zove se i Kurban bajram jer od prvog dana bajrama muslimani širom svijeta prinose žrtvu – kurban kao simbol sjećanja na zajednički motiv ibrahimovske tradicije koja kazuje o Ibrahimovom a.s. zavjetu Bogu da će žrtvovati svog sina Ismaila a.s. u svojoj pokornosti Stvoritelju.

Naravno, Bogu ništa nije potrebno, pa tako ni ljudska žrtva. Dovoljna je bila Ibrahimova namjera da dokaže pokornost Stvoritelju, pa da ga On učini slobodnim. To je poruka kurbana, da pokažemo da smo spremni na žrtvu kako bi se oslobodili oholosti, sebičnosti i nasilja. Propisujući kurban u imetku, Bog je poručio da ne želi da mu se približavamo prolijevanjem ljudske krvi. Kurban je poziv da se bude spreman žrtvovati s ciljem da se čovjek približi drugom čovjeku, da se komšija približi komšiji, da svako živi u radosti svoje kuće i svoje zajednice, da su svi ljudi i narodi zadovoljni u društvu i državi u kojoj treba da važi vladavina prava i pravde, da su svi ljudi mirni i sigurni od jezika mržnje i od ruke nasilja jer „pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni i sigurni drugi ljudi“, kaže nam Alejhis-s-sellam.

Draga braćo

Nikada nam nije bio potrebniji mir negoli danas. Vjera je nada stotina miliona ljudi u svijetu u kome je često razum podčinjen golom interesu bogatih i sebičnih. Danas on služi za opravdanje pohlepe onih koji gomilaju ovozemaljska dobra dok se bodljikava žica širi oko siromašnih, ratom unesrećenih i napaćenih. Razum ne obuhvata patnju čovječanstva, moralna načela blijede, a čovjek se pretvorio u veliku ranu koja ne zarasta.

Ne živimo samo jednu ranu već nekoliko njih zajedno. Najveća od njih je kriza duhovnosti i morala, a njene posljedice su sasvim očite. One se manifestuju ratovima, političkim sukobima i strašnoj provali bezakonja. Mnogi ljudi ili umiru od gladi i zagađenosti vode, ili žive u krajnjoj bijedi i siromaštvu. Razlog tome nije manjak vode i hrane na Zemlji, naprotiv, čovječanstvo proizvodi jednu trećinu više od potreba. Svjedočimo nestanku morala i odgovornosti pred Bogom, te porastu sebičnosti, zloupotrebi vjere, znanja, zakona i moralnih normi.
Pojedine grupe upravljaju svijetom, što se modernim jezikom zove „upravljanje krizama“, a što nije ništa drugo do glad i želja imućnih i moćnih da imaju još više.
Dovoljno je znati da uprkos svim naučnim i tehnološkim dostignućima kojima se mogao i trebao osigurati lakši i udobniji život svim ljudima, danas u svijetu oko milijardu ljudi pati od gladi i neuhranjenosti, 25.000 djece, a to je jedan manji grad, dnevno umire od gladi, dok tri milijarde ljudi u svijetu živi u siromaštvu i u obespravljenosti, pa da shvatimo u kakvom je moralnom stanju današnji svijet uključujući i islamski ummet, kojem je od Allaha Uzvišenog ukazana čast i obaveza da jučer na Arefatu pokažu drugu sliku čovječanstva – sliku ljubavi prema Bogu i čovjeku, sliku pobožnosti i skrušenosti pred Gospodarom nebesa i zemlje, sliku zavjeta i poruke mira i sigurnosti za sve ljude dobre volje, sliku vjere i nade za uspjeh na ovom i spas na drugome svijetu za ljudski rod.

Ništa nema važnije danas od poziva da se prestane sa novim prijetnjama ratom protiv bilo koje zemlje u svijetu, posebno protiv onih na Bliskom ili Srednjem istoku jer svako dalje zaoštravanje u tom dijelu svijeta moglo bi odvesti čovječanstvo u nesagledivi haos.

Draga braćo

Postavimo sebe kao mjeru odnosa prema drugima, poželi drugome ono što želiš samome sebi, ne pomišljaj o drugome ono što ne bi pomislio o sebi, ako poželiš njegovu pomoć – upitaj ga, a ako on zatraži tvoju pomoć – pomozi mu. Nemoj skrivati dobro od drugoga, jer onda ni on neće skrivati dobro od tebe. Budi oslonac drugome, pa će i on tebi oslonac biti. Pored glavnih farzova, Allahu je najdraže djelo da čovjek obraduje drugoga. Ako naumiš da govoriš o mahanama drugoga, sjeti se svojih vlastitih nedostataka. Najbolje vrline su da obnoviš prekinutu vezu, naročito rodbinsku, da daruješ i onoga ko te je uvrijedio, da oprostiš i onome ko ti je nepravdu učinio. Vjernost obogaćuje, a izdaja osiromašuje.

Zato se Allahu Svemogućem treba približiti, i svojim roditeljima – ocu i majci, i svome sinu i ćerki, i svome bratu i sestri, i svojoj rodbini i prijateljima, i svojoj zajednici, i svome komšiji, i svojoj džamiji i svome džematu treba blizu biti i nad njenim mirom i sigurnosti bdjeti, a od Iblisa l.a. se treba udaljiti, i od poroka mržnje i zavisti, i od svađe i nesloge, i od laži i klevete, i od zla alkohola i droge, i od krivoga puta, jer pravi put u vjeri islamu je jasan. Zato, braćo i sestre, u ovom velikom danu pozivam vas da kao što danas prinosimo žrtvu kurbana u ime Allaha, žrtvujmo tako sebičnost, zavist, pohlepu, laž, klevetu, sumnju i međusobno nepovjerenje kako bismo se približili jedni drugima u zajedništvu vjere i ljubavi, jer to je najbolja garancija da budemo dostojni žrtve naših najmilijih koji su promijenili način života i kojih se u ovim mubarek danima sjećamo dovom da im Allah podari lijepi Džennet, a nama dadne mnogo pameti i mudrosti da budemo i ostanemo jedinstveni.

Gospodaru naš, mi Te molimo, pomozi nam u onome što je dobro, a onemogući u onome čime Ti nisi zadovoljan.
U to ime, svim pripadnicima islama, u zemlji i dijaspori, Bajram šerif mubarek olsun.