KAKO TO DA GENIJALNA DJECA POSTAJU PRAVI DEBILI

(Pošto je tekst dugačak, ne očekujem da će ga više od 2-3 osobe pročitati. A kao da su debili ikada čitali bilo šta…)

Ovaj fenomen ima matematičko uporište. Često čujemo da postoje djeca sa baš visokim IQ-om. Šta predstavlja taj IQ zapravo? To je rezultat jedne proste jednačine:

(tvoja intelektualna starost / tvoja prava starost) x 100

Dakle, ako je neko dijete od 10 godina pokazalo intelektualnu starost kao da ima 14 godina, onda njegov IQ iznosi :

14/10 x 100 = 140

Kada nastaje problem? Ako to isto dijete, koje sada ima 10 godina, za dvije godine bude davalo iste rezultate, što znači da se njegova inteligencija smanjila.

Evo provjeri:

14/12 x 100 = 116

Dakle, ako to dijete za dvije godine nije usvojilo nove vještine, razvijeniju motoriku, nove navike, nije steklo određeni broj zapažanja proporcionalno danima koji su mu prošli, njemu koeficijent opada. E u ovome je cio štos!

Mi vidimo masu ljudi koji, da ne idemo dalje, istu sliku na profilu drže godinama. Ili pak oni iz druge krajnosti, koji jedino što nude svojoj fb publici jeste gomila neinspirativnih slika.

Ovo nije bezazleno. Većina ljudi smatra za sebe da su visoko inteligentni zato što su  stvarno nekada zaista to i bili. Ali to ne znači da su uspjeli da očuvaju tu inteligenciju.

Evo pitam te iskreno: Imaš li makar jednog druga ili poznanika koji je nekada bio čudo od djeteta, a sada su mu postupci daleko od razuma, niti je u stanju da bilo kakvu odgovornost preuzme (npr. ne ženi se, ili ne radi, ili koristi klošarski rješnik i sl.)?

Značaj poznavanja ove proporcije inteligencije i naših godina ogleda se u tome da ne smijemo biti od onih koji čekaju da još završe fakultet, da još dobiju posao (i još veliki niz koji počinje sa “da još…”), pa da tek tada doprinesu nešto zajednici. Nema življenja u iluziji: E JA KADA DOĐEM, TO ĆE DA BUDE BOOOM!

Neće da bude, brate! Što prije skontaš to bit će bolje za tebe i imat ćeš vise šansi da stvarno nešto uradiš. Nisi ti jedini koji smatraš sebe skroz posebnim i specijalnim. Većina ljudi smatra sebe glavnim, posebno darovanim, odabranim i sl. Valjda je to urođeno kod ljudi da misle da su specijalni.

Ako ne kreneš sad, onda kada budeš počeo (nakon fakulteta, posla itd.) imat ćeš dva problema: prvi je da će tvoja inteligencija biti dosta manja nego što ti je sad, jer ćeš imati više godina, a svo vrijeme nisi donosio nikakve novine i razrađivao nikakve ideje; a drugi problem je da će ljudi reći PA GDJE SI DOSAD? I ja ću da ti kažem to isto. Stvarno, gdje si bio dosad care? Ne možeš da lažeš narod. Da si stvarno bio iskren ti bi cijelu mladost proveo u nuđenju nečega zajednici. Kako da znam da ovo što sada radiš nije u ime nekog ličnog interesa?

Zapamti, nikada neće doći TVOJE VRIJEME, onda kada ćeš TI da budeš neko i nešto posebno, neka promjena, neki glavni faktor.

Vjerovatno tebi srce ustreperi kada slušaš neke izjave tipa: „Šta je bre ovo, svi neku formu, gdje je suština?“ Ili pak: „Svi kopiraju jedni druge…, nisu kreativni…“ Ili: „Vidi ovi botovi, ova gluperda stranačka…“

A gdje si ti u svemu tome? Koja je to suština koju si ti ponudio? Imaš li ti program ikakav?  Šta si kreativno ti donio? Nemoj brate da ispadaš budala pokušavajući da kritikuješ ostale “budale”. Da ispadaš plitak kritikujući tuđu plitkost.

Pitaš li se nekada: ŠTA JA TO NUDIM LJUDIMA?

Ima li ikakva vještina, ikakvo znanje, zapažanje, savjet, motivacija? Ima li išta da dolazi od tebe, pa da se okoristimo svi? Ili samo nadmenost, napuhanost i tvoje proširene zenice od usklika tvoje duše kada zamišlja vrijeme KADA TI BUDEŠ GLAVNI, KADA BUDEŠ MIJENJAO DUNJAH. O čemu pričaš brate?

Ti isto ko da se suprotstavljaš Allahu. On kaže POSTEPENO MORAŠ DA NAPREDUJEŠ U SVOJIM IDEJAMA, a ti hoćeš da te nema nigdje deset godina i da budeš BABO. Bit ćeš debil brate, a jok BABO. Šta se desi to u mozgu, pa se čovjek uzdigne onda kada počne da kritikuje kako je sve oko njega prosječno, a on ničim nije pokazao distinkciju svoje prave superiornosti u bilo čemu!

Hajde, daj mi ideju kako da zaradim za mjesec avgust 500 eura, a da nije bauštela? Kako da motivišem sebe da učim za ispit, a sve me napolje vuče? Daj mi ijednu, ama makar jednu da'vetsku ideju? Daj mi ikakav savjet da se osjećam lijepo, ali ne to kao ti, jer iako klanjaš ja te nešto nikada ne vidjeh sretnog (što li?). Haj organizuj bilo šta korisno, a da privučeš ljude? Podijeli ikakvo znanje sa nama, jer si dužan zekat na njega, to znaš već? Budi faktor. Hajde! Nauči me bar harfove. Bar me oraspoloži. Bar sobu namiri.

Po čemu si ti to poseban? Allah ti dao svako dobro.

Dženis Pepić, strana 49, Analiza, Glas islama 285