O Reudi

Ona s prvim jutarnjim zracima obasjana ljepotica, pa sve do zalaska sunca, kao kakva mlada, stoji na uglu Nemanjine i Ćorovićeve.

U narodu je poznata kao Lejlek džamija, a u historijskim izvorima kao Havale Ahmed-begova džamija. Pored Altun-alem ona je jedina potkupolna džamija u Novom Pazaru. Oslonjena je na osmostrani tambur i konstruisana pomoću pandantifa, široka i plitka kupola bez prozora, pokrivena ćeremidom. Vitko i lijepo minare zidano je od lijepog klesanog kamena. Zanimljive je arhitektonske cjeline tako da ima svoj autentični izgled.

A sa desne strane ove veleljepne Allahove kuće nalazi se rasadnik ili vrt „mladih sa bismilom odgojenih sadnica“ – dječiji mekteb Reuda i Vildan. Tu ćete naći od malih, nježnih i do, bogami, odgojenih vildana. Jeste, pogodili ste, to je mladost i buduća snaga usmjerena na Allahovom putu.

Objekat je počeo sa radom 2003. godine, a najmlađa jaslena grupa u aprilu 2013. Od tada sve cvjeta i vri kao u bašči džennetskoj.

Danas vas vodim u grupu najmlađih, u jaslenu grupu, gdje je najveselije, gdje će vas mališani dočekati od prve do četvrte godine, od 7 do 19 h.

Neću vas uvesti u našu fabriku mašte, već ću vam ostaviti odškrinuta vrata da bi mogli vidjeti i čuti sve te mališane, a da pritom ne remetimo igre i aktivnosti.

Svi su različiti po naravima i osobinama, ali i lijepi i zanimljivi na svoj način. Čut ćete uvijek smijeh, žagor i igru, a Boga mi i plač i rijeci novih, tek pridošlih „Teta, gdje je mama? Kad će doći babo? Hoću kući“ i sl. Moram naći odgovor na svako pitanje da bude utješno, moram polako kao vaspitač popuniti tu prazninu koja je nastala dolaskom u vrtić, da bi i sama ušla u njihova srca i ostvarila svoj cilj uspješnog vaspitnog odgoja, a samim tim moram se locirati negdje u njihovom životu i biti dio njihove stvarnosti.

Posao vaspitača je zanimljiv, odgovoran i pun taktike – pridobiti dijete da ti veruje i ako je malo treba mu zamijeniti donekle majku, oca i druge. Treba slatku malu bebu nahraniti i umiriti. Kako? Kako, kada ona zna samo za oca i majku? Treba naći odgovor na njihove riječi: „Neću da jedem, ručala sam kod mame“, ili „Neću da spavam, spavala sam kući“, ili „Čekam mamu da me presvuče.“ Ako shvatiš ti njih, shvatit će i oni tebe.

Koliko puta poslije obavljenih obaveza, hranjenja i presvlačenja sjednem da se odmorim i te iste pčelice, na prvi pogled male i nježne, uzvraćaju dobročinstvo kroz igru riječima: „Učiteljice, uzmi sok“, k'o bajagi nose nešto u praznim rukama i nude i tada nastupa gozba za mene. Dobijam, k'o bajagi, kako oni kažu i sok, i kafu, i kolač i jagodicu… Tek tada vidiš koliko oni znaju da maštaju i izmišljaju. Treba pokrenuti igru i okrenuti je u pravcu da kroz nju nešto nauče. I oni treba da znaju šta valja, a šta ne. Šta smijemo, a šta ne? Treba ih pustiti da se druže i igraju, a da pritom krajičkom oka sve posmatraš i motriš. Treba znati kada zaustaviti igru i objasniti šta tog trenutka ne valja da se to ne bi ponovilo ili ne daj Bože naučilo ako je loše. Ne smijemo biti ni mnogo popustljivi, jer ako na vrijeme ne reagujemo u tom uzrastu, dječica shvate da to treba tako da bude.

Sve te mališane treba naučiti da nije sve njihovo kao do sada, da nemaju samo oni to, da nemaju samo oni majku i oca i da ne može samo ono uzeti već mora dijeliti i družiti se. Treba ih naučiti i malo reda, da kad se igra završi mora se srediti učionica sa svojom vaspitačicom. Neke navike koje su roditeljima bile slatke i smiješne treba iskorijeniti: čupanje za kosu, ujedanje i slatko svađanje. I ovo je školica u kojoj se uče pjesmice, ilahije, brojevi, boje, kao i to ko leti, ko hoda, ko pliva…

Ali kada sve ovo uspiješ, posao i druženje sa mališanima ti dođe odmor i igra, kada radiš sa djecom uvijek se veseliš i diviš njihovim majstorijama i igrama. Bude sve zanimljivo i prosto odišeš nekom svježinom, pozitivnom energijom i bezbrižnošću, jer djeca su to. Za nas vaspitačice ne postoji buka i galama, za nas je sve to igra.

Mersada Muratović

Medicinska sestra – vaspitač

 

***

Osim veoma značajne socijalizacije, djeca kroz boravak u našim vrtićima stiču brojna iskustva i znanja. Uz odgovarajući materijal, pjesmu i igru, trudimo se da iz djeteta izvučemo kreativnost i da ga ohrabrimo u pronalaženju i razvoju svojih talenata. Sve naše aktivnosti sa djecom osmišljene su tako da prate i podstiču kognitivni i psiho-motorički razvoj djeteta. Predškolska dob je period značajnog kognitivnog razvoja. Spoznajna ili kognitivna aktivnost odnosi se na usvajanje novih informacija i na procesiranje već usvojenih s ciljem povećanja njihovih vrijednosti. Zato su aktivnosti za predškolce osmišljene tako da dijete u ovoj fazi započinje mnogo preciznije baratati predmetima, ljepše crtati, pisati prva slova, brojke. Razvoj finije senzomotorike podstiče se crtanjem, rezanjem makazama, lijepljenjem, oblikovanjem papira ili prirodnih materijala, te su zato i aktivnosti i kreativne radionice osmišljene tako da izvuku maksimum iz svakog djeteta. Igra je poseban i osnovni oblik učenja kod djece svih uzrasta. Za spontanu igru djeci su potrebna znanja, doživljaji, dobri uzori, adekvatan i poticajan prostor, vrijeme, materijali i partneri za igru. Ali slobodna igra djece se odvija pod budnim okom nas vaspitačica i odgajateljica.

Mi vaspitači i odgajatelji u vrtiću Reuda smo svjesni da je odgoj djeteta jedan je od najodgovornijih zadataka u životu čovjeka. Svjesni smo da vjerski program odgojno-obrazovnog rada u ranoj i predškolskoj dobi djeteta ima veliki značaj za cjelovit razvoj zdrave ličnosti, pripremu za školu i pozitivnu integraciju djeteta. Zato je naš program vjerskog odgojno-obrazovnog rada za djecu rane i predškolske dobi zasnovan na teorijskim i praktičnim saznanjima u oblasti relevantnih društvenih znanosti i predstavlja nastavak i nadopunu roditeljske brige i odgoja.

U vrtićima Reuda djeca dolaze u odnose u kakvima, do stupanja u ustanovu, nije bilo. Stiču se brojna iskustva, upoznaju novi osjećaji, od prvih drugarstava, pa do prve ljubomore ili nesimpatije. Svi ti osjećaji, događaji, ugodni ili manje ugodni imaju nemjerljiv značaj za dječji razvoj, sazrijevanje i socijalizaciju.

Djeca koja su boravila u našim vrtićima prepoznatljiva su po lijepom odgoju i vaspitanju i spremna su društvu da pokažu ono što su kod nas naučili i savladali. Djeca koja su boravila u našim vrtićima ističu se i u daljem školovanju. Mi ulažemo puno truda da djecu naučimo pravim vrijednostima, ali smo i izuzetno ponosni našim polaznicima i onda kada pođu u osnovnu školu i kad naša briga o njima prestane.

Fatima Latifović

 

***

Nešto najdragocjenije što doživljavamo jesu prvi koraci mališana. Prve korake koje oni naprave i taj čarobni trenutak dijelimo zajedno.

Boravak, odnosno vrijeme provedeno u vrtiću je raznoliko. Neka djeca budu od 2-3 sata dnevno, ali ima djece koja provode i 6-8 časova. Vrijeme boravka svoje djece biraju roditelji.

Iskustvo nas odgajatelja proizilazi iz našeg rada. Svako dijete je posebna priča i sa svakim ponaosob se radi. Najljepši trenutak jeste kada na vratima dijete iz naručja roditelja podigne obje ručice i pohrli u zagrljaj vaspitača. Tada znamo da smo uspjeli.

A tu su i igre bacanja i dodavanja. To su motorne aktivnosti, npr. odrasli kroz ogradicu kreveca dodaje djetetu zvečku i nastoji da je dijete na isti način kroz ogradicu vrati, gdje svaki pokret prati govor. Kada se dijete uključi u igru, odgajatelj prepušta igru djetetu i postaje njegov pomoćnik. I tako nastavlja da podstiče i ohrabruje dijete.

Nakon odrađenih aktivnosti djeca odlaze na spavanje, ali ne sva djeca, nego samo ona kojima je vrijeme za to, jer kod nas svako dijete ima svoj poseban termin spavanja. Mališani dobijaju svoje flašice i odlaze na spavanje, lijepo ušuškani i sa bismilom.

Korištenjem klackalica, autića, tobogana razvijamo funkciju pojedinih dijelova tijela. Dostupna su i razna didaktička sredstva, kao npr. kockice koje se mogu sastavljati i rastavljati.

Naši zadaci kao odgajatelja izgledaju ovako:

  • Nakon dolaska djece u vrtić jutro počinjemo sa malo aktivnosti.
  • Zajedničkim snagama vadimo flašice iz rančeva mališana i odlažemo ih na sto.
  • Onda nam naše vrijedne tete donose doručak.
  • Na licima djece prisutna je radost i trčećim koracima žure prema stolu.
  • Nakon završenog doručka djeca imaju slobodno vrijeme jer počinje igra.
  • Kroz igru učimo sve i naš glavni zadatak kao odgajatelja jeste osamostaljivanje djece u svim aspektima života.

Ishrana u našem vrtiću je veoma značajna, a ona je bogata i raznovrsna. Svakoga dana naši mališani jedu kuhanu hranu bogatu raznovrsnim namirnicama koje su dovoljne da zadovolje potrebe dječijeg organizma u energetskim, gradivnim i zaštitnim materijama.

Higijena je važan faktor u našem vrtiću i preventiva protiv svih infekcija redovnim čišćenjem stolova i podova odgovarajućim dezinfekcionim sredstvima, kao i pranjem posteljina.

Naš zadatak u ovoj slatkoj i osjetljivoj grupi jeste podsticanje fizičkog i psihičkog razvoja djece. Podsticanje fizičkog razvoja podrazumijeva brigu o fizičkom zdravlju djeteta, njenu preventivnu zdravstvenu zaštitu i pravilnu ishranu, jer to sve dalje dovodi do rasta djeteta i pravilnog psihičkog razvoja.

Prvi korak u radu sa djecom jeste adaptacija.

Adaptacija je ujedno najvažniji i najteži dio kako za djecu, roditelje, tako i za nas vaspitače. U ovom periodu najvažnija je naša saradnja sa roditeljima, da odmah ostavi dijete i time mu pokaže da ga ostavlja u sigurne ruke vaspitača. Sigurne ruke podrazumijevaju: topli zagrljaj, siguran kontakt očima sa djetetom, tople riječi prilikom svih aktivnosti.

Dženisa A. Hanuša

 

***

Vaspitanje djece u vrtiću Reuda

Dječiji vrtić omogućava djetetu susret sa odraslim osobama koje ne pripadaju njegovoj porodici, a koje mu nude i pružaju nešto što je veoma slično onome što nude roditelji, prije svega pomoć i zaštitu. Dijete susreće drugu djecu, sa njima je često u kontaktu, mora ih prihvatiti i u odnosima sa njima ponašati se u skladu sa određenim pravilima.

Tako dječiji vrtić postaje novi socijalni izazov. Ova ustanova predstavlja za dijete novu sredinu sa bogatim vjerskim i obrazovanim sadržajima. Gotovo da nema porodice koja može kao vrtić pružiti djetetu bogatstvo lijepih igara koje razvijaju koncentraciju, maštu, pažnju, fizičke sposobnosti i razvoj uopće.

Vrtić Reuda opremljen je najsavremenijim edukativnim i didaktičkim sredstvima uz svijetle i standardizovane učionice sa pažljivo osmišljenim enterijerom koji djeluje stimulativno na dječiji um. Ako ste roditelj koji nastoji da svome djetetu omogući vjersko-obrazovni odgoj, dječiji vrtić Reuda je pravo mjesto za odgajanje vaše djece.

Osnovni zadatak vaspitanja djece ranog uzrasta je očuvanje, podržavanje i oplemenjivanje spontanog izraza djeteta u odnosu na okolinu i poštovanje njegove individualne osobenosti u otkrivanju svijeta.

Vaspitanje i njega djece do tri godine realizuju vaspitačice na osnovu Programa vaspitno-obrazovnog rada njege i zdravstvene zaštite za decu do tri godine. Osnovni zadaci su:

  • očuvanje i unapređivanje zdravlja djece (kroz aktivnosti preventivno-zdravstvene zaštite),
  • njegovanje, podsticanje i oplemenjivanje spontanog razvoja djeteta (kroz različite sisteme i oblike aktivnosti i igre),
  • uvažavanje specifičnosti uzrasta i individualnih potreba djeteta,
  • stvaranje povoljne socijalno-emotivne klime i struktuiranje vaspitne sredine koja zadovoljava potrebe i motiviše dijete.

Adela Šabanović

Glas islama 286,strana  6-7,