Moralno vaspitanje djece

Moral, kao regulativ odnosa među ljudima radi postizanja općeg dobra uslov je opstanka ljudske zajednice. Također, on je pokazatelj koliko je jedno društvo civilizovano, pravedno i vitalno. Na djecu se moral prenosi od trenutka kada se počnu osjećati  kao pripadnici određene zajednice, što znači od ranih uzrasta. Ovaj proces je najuže povezan sa procesima socijalizacije, a time i vaspitanja ako se ono shvati kao „namjerna socijalizacija“ sa pozitivnim predznakom. On prolazi kroz razne faze i u predškolskom uzrastu mu se pojavljuju temelji na kojima će se graditi moralna svijest sa svojim komponentama:  intelektualnom (poznavanje moralnih principa prema kojima treba postupati na osnovu kojih se vrednuju postupci i sposobnost njihove primjene na pojedinačne slučajeve), emocionalnom  (osjećanja zadovoljstva ili nezadovoljstva koji se odnose na slučajeve ocjene kao moralne ili nemoralne) i konativnom ili voljnom (spremnost da se donose odluke u skladu sa moralnim normama i da se one dosljedno sprovode).

Osnovni put razvoja dječije moralnosti ipak ostaje proces njihove socijalizacije u najširem smislu riječi, što znači da je širenje socijalnog vidokruga kod djece i uključivanje u sve složenije spletove društvenih odnosa uslov za postepeno usvajanje moralnih normi.

Predškolske ustanove imaju veoma značajnu ulogu u socijalnom razvoju djece jer omogućavaju neke uslove kojih dijete nema u roditeljskom domu. Prije svega, u ustanovi djeca imaju prilike da aktivno biraju sa kime će stupiti u interakciju dok su kod kuće to one osobe koje su „pri ruci“.

Drugo, činjenica ja da postoje kvalitetne razlike između interakcije koja se odvija među odraslima i djetetom i djeteta sa djetetom.

Ima aktivnosti koje djeca mogu da izvode samo sa vršnjacima, kao i onih koje su pogodne samo za interakciju sa odraslima. Djeca koja imaju priliku da učestvuju u aktivnostima oba tipa mogu znatno više da obogate svoje socijalno ponašanje.

Posebnu ulogu u njegovanju moralnih osobina predškolskog djeteta imaju zadaci i obaveze koje izvršava u dječijem vrtiću. Započinje sa postepenim osamostaljivanjem u pogledu brige o sebi, preko izvršavanja nekih zadataka od šireg značaja za grupu i vrtić koji pohađaju, do učestvovanja u složenim zajedničkim poslovima u kojima imaju sve veću mogućnost samoorganizacije.

U početku dijete pomaže odraslom u poslovima, bivajući u tome sve ravnopravnije, sve dok se ne osposobi da ih preuzme od njega i bavi se njima relativno samostalno uz povremenu kontrolu i pomoć vaspitačice (koji se u početku sastoji od pokazivanja određenih operacija), postepeno se sve više odnosi na organizaciju čitavog procesa uz upućivanje kako da se izvede sve efikasnije, racionalnije i ekonomičnije.

Za razvoj moralnih osobina djeteta veoma je važan primjer ljudi oko njega, naročito onih na koje želi da se ugleda zbog emocionalne bliskosti kojim je povezano sa njima.

Upravo iz tog razloga predškolska ustanova „Reuda“ je pravo mjesto da naše najveće blago, naša budućnost – djeca svoju dušu napajaju sa čistog izvora i budu okružena onim ljudima koji će pored odgoja u njihova srca usaditi i moral.

Igra je bliska socijalnoj prirodi djeteta i ona omogućava djetetu da ulazi u aktivne odnose sa drugom djecom i odraslim ljudima, unosi u njih smisao i tako proširuje i sređuje svoje socijalno iskustvo.

Ni u jednoj drugoj životnoj situaciji djeca nemaju tako značajnu ulogu u donošenju pravila i njihovom dosljednom pridržavanju kao u igri.

Ogroman značaj igara koji je predviđen planom i programom naše ustanove u moralnom razvoju djece potiče iz činjenice da njihov osnovni sadržaj predstavljaju norme ponašanja koje važe za odrasle ljude i otuda dijete u igri kao da prelazi u razvijeni svijet, najviši oblik ljudske djelatnosti, u razvojni svijet međuljudskih odnosa. Norme koje se nalaze u osnovi međuljudskih odnosa postaju zahvaljujući igri izvor razvoja morala samog djeteta. U tom smislu, značaj igre je teško procijeniti. Igra predstavlja školu morala. Ali ne morala u predstavi već morala u akciji.

Moralnom razvoju posebno doprinose igre u kojima se pojavljuje simbolička imitacija, siže koji podrazumijeva različite uloge, kao i dramske igre zahvaljujući tome što kao svoj bitni element sadrže odnose među ljudima. One doprinose preradi ovih odnosa i njihovom boljem razumijevanju i usvajanju.

Za mene kao vaspitača neprocjenjiv je značaj igre uloga i oslobađanje djece od unutrašnje napetosti, jer putem njih ona „eksternalizuju sopstvenu unutrašnju dramu“ što doprinosi uravnoteživanju njihove ličnosti i mentalnom zdravlju.

Pored igre u našoj ustanovi socijalno-emocionalnom razvoju doprinose i svi ostali vidovi dječijeg stvaralaštva, jer između njih postoji složen odnos međusobne zavisnosti. Socijalna iskustva su najznačajniji činilac kreativnosti, koje istovremeno pomaže njihovom uobličavanju, proširivanju i kvalitetnom unapređivanju. Stvaralaštvo je već samo po sebi human čin. Nema stvaralaštva koje je u raskoraku sa osnovnim ljudskim vrijednostima, uključujući tu i moralne kategorije.

Kao i igre, dječije stvaralačko istraživanje ima terapeutsko djejstvo, jer dijete koje ima mogućnost da svoje unutrašnje konflikte objektivizira tako što ih predstavi, može u odnosu na njih da zauzme distancu i da bolje ovlada njima.

Osim svih vidova dječijeg stvaralaštva u našoj ustanovi značajno sredstvo i izvor sadržaja socijalno-emocionalnog i moralnog razvoja jesu proizvodi umjetnosti odraslih i kulturna baština.

Poruke i osjećanja izraženi u njima prenose se na djecu sa velikom sugestivnošću. Zahvaljujući upoznavanju sa umjetničkim djelima, kod djece se formiraju prvobitne etničke norme značajne za čitav dalji razvoj.

Jedne od bitnih komponenti naše ustanove, a koje su ključ morala, jesu upravo vjerske aktivnosti.

Zahvaljujući njima djeca uče pojmove kao što su dobrota, istinoljubivost, vrjednoća, poštenje, skromnost i drugo, a kur'anska kazivanja izazivaju kod djece posebnu pažnju i njihovim posredstvom do njih dopiru moralne vrijednosti od općeljudskog značaja kojim se drugačije ne bi mogli približiti.

Glas islama 286, strana 13, Elmina Radončić

Odjeljenje Lejlek