Smije li musliman slaviti Novu godinu ?

PITANJE: Kakav odnos vjernika treba biti prema proslavljanju i obilježavanju Nove godine, koja nastupa 31. decembra i da li je Djed Mraz lik kojeg naša djeca trebaju poštovati?

ODGOVOR: Allah dž.š. je čovječanstvo stvorio od jednog čovjeka i jedne žene, podijelio ljude na različita plemena i narode, učinio da se međusobno razlikuju po svojoj kulturi, boji kože, naciji i slično. Slao im je Svoje poslanike da ih upute istini i spasu, objavio im Svoje kitabe koji su ljudima bili putokaz i vodič za postizanje uspjeha, sreće i spasa na ovom i budućem svijetu. Stoga, sve razlike koje postoje među ljudima ne treba tragično shvatati, već ih treba razumjeti kao Božiji dar i milost prema čovječanstvu, kao podsticaj za međusobno upoznavanje i zbližavanje.

Međutim, u praksi se, nažalost, dešava drugačije. Mnogi afirmativno i pozitivno govore o razlikama među ljudima, njihovim kulturama, ali aktivno rade na ostvarivanju uticaja na pripadnike druge vjere, nacije, kulture s ciljem nametanja svojih vrijednosti. Drugim riječima, postoji trajna težnja za asimilacijom onih koji ne pripadaju većinskom narodu, kako je to kod nas slučaj.

Uzvišeni Gospodar je svakom narodu dao određene dane, ili ih je određeni narod sam izabrao, koji su za njega važni, kojima se raduje i na poseban način ih obilježava, te se smatra nasiljem i diskriminacijom uskraćivati pravo jednom narodu da ima i gaji svoju vjeru i kulturu, a nametati mu ono što nije njegovo, što pripada nekome drugom.

Upravo je Nova godina o kojoj govorimo jedan takav primjer. Pripadnici različitih vjera i kultura su izabrali svoj način računanja vremena. Tako muslimani vrijeme računaju prema lunarnom, dok kršćani to čine prema solarnom kalendaru. Jedni su za početak računanja vremena uzeli rođenje Isa a.s. (Isusa), dok su drugi uzeli neke druge datume ili događaje, a muslimani su uzeli Hidžru. Tako su se pripadnici islama tokom mjeseca decembra (rebiu-l-evvela 1439 h.g.) aktivno prisjećali rođenja Allahovog Poslanika a.s. prigodnim programima širom Sandžaka, dok će kršćani i drugi koji ih u tome slijede, uskoro, tj. 31. decembra obilježiti novu 2018. godinu od Isaovog (Isusovog) rođenja i sjetiti se svojih svetaca, tj. Svetog Nikole, koji se pojavljuje u liku Djeda Mraza, kako bi ispunio želje djeci i podijelio im poklone.

Međutim, čudo je da se kod nas, na našim prostorima, Svetom Nikoli, tj. Djedu Mrazu ne raduju samo kršćani i njihova djeca, već se ovom kršćanskom svecu raduje i veliki broj muslimana sa svojom djecom, ne znajući da on njima ne pripada, jer su ih u školi učili da on pripada svima, da mu se svi trebaju radovati i tražiti da im ispunjava želje, isto kao što se to čini i sa njihovim drugim vjerskim autoritetima, poput Svetog Save, na primjer.

Dakle, svjesno se muslimanima, a posebno njihovoj djeci u školi, podmeće ovaj kršćanski praznik kao svoj, nameće Sveti Nikola, tj. Djed Mraz kao dobročinitelj i darodavac, a rezultat svega toga treba da bude njegovo prihvatanje i poistovjećivanje sa onima kojima on pripada. Tako se dešava da i muslimani u svojim kućama i čaršijama kite jelke, uvijek se poneko potrudi da „dovede“ Djeda Mraza sa kočijama, kako bi i naša djeca bila u prilici da se sa njim fotografišu. U zadnje vrijeme je puno ugostiteljskih objekata koji nude da se kod njih uz muziku, igru i alkohol dočeka „najluđa noć“, kao što to čine i veliki gradovi i centri, koji na gradskim trgovima dočekuju Novu godinu, čije većinsko stanovništvo pripada vjeri kojoj pripadaju Sveti Nikola i Nova godina.

Sve navedeno da nije tužno bilo bi smiješno, ali smijehu nema mjesta jer se radi o ozbiljnim projektima koji imaju svoj cilj, koji nisu onako sami od sebe i sami za sebe. Prethodno pomenute stvari i mnoge druge su potvrda dugogodišnje težnje da se pripadnici islama na ovim prostorima još malo udalje od svoje vjere, te da se pod izgovorom borbe za bolju budućnost, ekonomski napredak, stvaranje pozitivnog ambijenta za strane ulagače i integraciju ostvari njihova asimilacija, to jest prihvatanje vjerskih i kulturnih vrijednosti koje pripadaju drugima.

Imajući u vidu da je svaki čovjek najprije odgovoran za sebe i svoju porodicu, svako je dužan poduzeti mjere zaštite koje su njemu dostupne kako bi sačuvao sebe i svoju porodicu od napuštanja svoje i prihvatanja tuđe vjere ili kulture. Poslanik a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod njemu i pripada.“ (Ebu Davud) Također kaže: „Svako od vas je pastir i bit će odgovoran za svoje stado…“ (Buhari)

Stoga, iskrenim muslimanima nije mjesto u kafanama, restoranima, niti na trgovima gdje se dočekuje Nova godina uz vatromet, muziku, vrisku, igru, galamu i alkohol; Djedu Mrazu i njegovim kočijama i poklonima nije mjesto u našim domovima; naše kuće nisu prostor koji se ukrašava jelkama, svijećama i svjetiljkama, već njihov ukras je naš namaz, zikr i Kur'an, a sve spomenuto pripada našim komšijama kršćanima, mi to trebamo znati, poštovati i njima čestitati. Novogodišnju, ili kako je nazivaju „najluđu“ noć, iskreni i pravi muslimani trebaju provesti kao i svaku drugu, to jest sa svojom porodicom, u islamskoj atmosferi, ibadetu – namazu i učenju Kur'ana, sticanju korisnog znanja, posjeti članovima rodbine, obilasku bolesnika, pomoći potrebnome itd.

Naravno, ove riječi mogu biti različito shvaćene i tumačene. Neko će me možda optužiti za govor mržnje i slično, međutim, to je očekivana reakcija onih kojima se stane na put realizacije njihovih interesa. Svi oni kojima ove riječi budu smetale ili ih bude negativno komentarisao potvrđuju da su sastavni dio mehanizma koji radi na realizaciji projekta asimilacije i pokrštavanja muslimana na ovim prostorima. Istina, ne putem sile, već mirnim putem, uz muziku, igru i veselje, koji trebaju poslužiti kao anestezija prilikom ovog „hirurškog“ zahvata na mozgovima pripadnika islama.

Glas islama 288, strana 32, Pitanja i odgovori, autor : dr. Rešad Plojović