„TI SI DALEKO OD DŽENNETA“

 Islam je lak, nemojmo ga otežavati (III dio)

Ova vjera je prelijepa! Ne postoji ništa ljepše na svijetu. Ova vjera daje nadu. Ona čini da sve dobro što radite ima stepen ibadeta, čak i najsitnija stvar. S druge strane, mi smo ovu ljepotu pretvorili u nešto teško, naporno, neostvarivo, netolerantno… To je kriminal, zločin prema lijepoj vjeri islamu. Prestanimo nanositi štetu najljepšoj vjeri. Vratimo joj sjaj koji joj pripada.

Treći način na koji ljudima zatvaramo džennetska vrata je shvatanje koje zvuči ovako: „Samo najbolji od najboljih će u Džennet! Džennet je za najiskrenije i u svemu najbolje. Ali ti, prijatelju… Ne kažem da ne možeš pokušati, mada, mislim, pogledaj se… Ti? Džennet? Ma hajde, molim te!“ Tako govore neki od nas, a poslušajte šta kaže Uzvišeni Allah:

سَابِقُوا إِلَى مَغْفِرَةٍ مِّن رَّبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا كَعَرْضِ السَّمَاء وَالأَرْضِ أُعِدَّتْ لِلَّذِينَ آمَنُوا بِاللهِ  وَرُسُلِهِ

Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. (El-Hadid, 21)

Vidite li kako je Kur'an dosljedan sceni puta kroz sve sure i ajete? Nadmećite se, tj. „utrkujte se“ da stignete do konačnog cilja, Dženneta. Za utrku ste kvalificirani svi vi koji vjerujete u Allaha i Njegove poslanike. Odgovorite mi: Da li ovaj kur'anski uslov sužava vrata Dženneta, ili ih proširuje? Proširuje ih! Ovo je ogroman poklon vjernicima, kakav nismo očekivali! U nastavku istog ajeta, Uzvišeni kaže:

ذَلِكَ فَضْلُ اللهِ  يُؤْتِيهِ مَن يَشَاء وَاللهُ ذُو الْفَضْلِ الْعَظِيمِ

To je Allahova blagodat (poklon) koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika.

Allah je ljudima dao nadu i širom otvorio vrata Dženneta za sve koji vjeruju u Njega i Njegove poslanike. A šta mi radimo? Tako mi Allaha, kao da svaku priliku koristimo da zakomplikujemo stvari sebi i drugima, baveći se stvarima koje su van našeg dometa, ukazujući prstom na muslimane i proglašavajući ih munaficima i mušricima! Allahov robe, čitamo li mi istu Knjigu!? Pogledajte šta kaže Uzvišeni u 15. ajetu sure El-Lejl:

لاَ يَصْلاَهَا إِلاَّ الأَشْقَى

Prije nego što prevedem značenje ovog ajeta, dopustite mi da navedem jedan primjer koji je prost, ali će nam pomoći da razumijemo poruku ajeta. Vama vozačima su poznati saobraćajni propisi. U zakonu o saobraćaju stoji pravilo da za prekoračenje brzine slijedi kazna. Da li to znači da ćete biti kažnjeni samo ukoliko prekoračite brzinu? Ne. To znači da je prekoračenje brzine samo jedan od prekršaja za koji slijedi kazna, jer postoji još prekršaja za koje ćete biti kažnjeni ukoliko ih napravite. Ali, šta ako bi u zakonu pisalo: „Kaznit će se samo vozač koji prekorači dozvoljenu brzinu.“ To znači da su svi ostali vozači pošteđeni kažnjavanja. Bit će kažnjeni samo oni koji voze prebrzo. A sada, poslušajte ponovo ajet:

لاَ يَصْلاَهَا إِلاَّ الأَشْقَى

U Vatru će ući SAMO najgori.

Da je Uzvišeni Allah rekao: „U Vatru će ući najgori“ – to bi ostavilo prostora i za one koji nisu najgori, a to bi značilo da će u Vatru ući i najgori i oni manje loši. Ali, On nije tako rekao. Rekao je: U Vatru će ući SAMO el-eška / najgori, najbezobzirniji, najprljaviji, najlošiji ljudi koji postoje.

Eto, to su stanovnici Džehennema. A kakav to koncept mnogi muslimani razvijaju u svojim glavama? Ispada da će, nekako, većina nas završiti u Džehennemu. Ja Rabb! Pogledajte 17. ajet iste sure:

وَسَيُجَنَّبُهَا الأَتْقَى

Najbogobojazniji će se od Vatre spasiti.

Nije rekao „samo najbogobojazniji“, već „najbogobojazniji“. Slavljen neka je Allah, Koji kada govori o Džehennemu / sužava vrata, a kada u sljedećem ajetu govori o Džennetu – širom ih otvara. Allah voli da džennetske kapije budu širom otvorene, a mi bismo da ih zatvaramo ljudima. Zatvaramo ih sebi, a naročito drugim ljudima. To ide do te mjere da me ponekad zabrinjava. Dešava se da majke ovako kore neposlušnu djecu: „Zašto si to uradio? Allah će te kazniti!“ – pa mu još dramatičnim tonom spomene Džehennem! Jesi li ti normalna, gospođo!? Ne bi voljela da ti dijete padne niz stepenice. Ne bi voljela da ga udari auto. Ne bi voljela ni da ga ubode trn, a tako olahko izgovaraš prijetnju koja sadrži riječ Džehennem! Ovdje nešto ozbiljno nije u redu i mora što prije prestati. Moramo prestati da u umove djece usađujemo ideju da je lahko strovaliti se u Džehennem, a da je Džennet toliko težak da je skoro nemoguć. Kako ćete od njih napraviti uravnotežene ličnosti ako ih odgajate u tom neuravnoteženom duhu? Kako očekujete da o Allahu imaju lijepo mišljenje, ako ih plašite Allahom.

Haram policajci

Imam još dvije napomene za sve muslimane, koje nisu dovoljno glasno i jasno izrečene. Ja ću ih reći, makar upao u rizik da ćete me pogrešno razumjeti. Uzvišeni Allah kaže:

وَلاَ تَقُولُواْ لِمَا تَصِفُ أَلْسِنَتُكُمُ الْكَذِبَ هَـذَا حَلاَلٌ وَهَـذَا حَرَامٌ لِّتَفْتَرُواْ عَلَى اللهِ الْكَذِبَ إِنَّ الَّذِينَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللهِ الْكَذِبَ لاَ يُفْلِحُونَ

I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. (En-Nahl, 116)

U svijesti mnogih muslimana razvija se opasan koncept u kome je veoma lahko proglasiti nešto haramom. To se, nažalost, prenosi na nove generacije. Najveći islamski učenjaci, koji su bili mnogo učeniji i od vas i od mene, najprije bi razmotrili sve moguće opcije prije nego što bi nešto proglasili haramom. A nama je to danas, izgleda, nevjerovatno jednostavno. Idemo do te mjere da nam je početna tačka sljedeća: Sve je haram, dok se ne dokaže da je halal. „Zašto se smiješ u džamiji, to je haram? Zašto sjediš tako, to je haram? Zašto stojiš tako, to je haram?“ Subhanallahil-azim! Stvari koje Allah nije kazao da su haram, vi sebi uzimate za pravo da proglasite haramom, i to bez ikakvog istraživanja šerijatskih dokaza. Zapravo, istražujete. Vaše istraživanje je obavljeno na Google.com. Pa čak i kad nađete na nekom zabačenom sajtu mišljenje o nečemu, ne pročitate do kraja, ne uporedite dokaze, već samo čekate da naiđe riječ „haram“ – i to je to!

Moj šejh, koji mi je predavao Hadis, ispričao nam je zanimljiv slučaj sa jednog od njegovih časova. Govorio je o nekom pitanju koje nije vezano za ibadet, a po kome muslimani generalno imaju stav da je haram, ali ga šerijatski pravnici ne smatraju haramom. Među studentima je bio jedan oštar momak, koji je za sve tražio dokaz. Kada je čuo šta šejh govori, bučno je skočio, očito želeći da širi da'vu među kolegama i šejhovima, i uzviknuo: „Šejh, gdje ti je dokaz da je to dozvoljeno?“ Šejh je mirnim tonom odgovorio: „Taj prenosi od toga, on od toga, on od toga, on od toga, on od toga“ – spomenuvši bar dvadeset imena u lancu prenosilaca – „da je to halal. Jesi li zadovoljan?“ „Jesam“ – mrsko odgovori student. „Dijete neuko, upravo sam ti citirao imena novih studenata na ovom predavanju!“ – dodade šejh. Drugim riječima: „Umukni, slušaj predavanje i uči!“

Ljudi vole slušati riječi, čak i ako ne znaju šta znače. Čim zadovolje svoj nagon da uvijek budu u pravu, iznose fetve i izazivaju haos. Ako niste 100% sigurni da je nešto haram, nemojte to nazivati haramom. Uzvišeni Allah je u Kur'anu spomenuo stvari koje su nam zabranjene, a onda dodao:

هُوَ الَّذِي خَلَقَ لَكُم مَّا فِي الأَرْضِ جَمِيعاً

On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio. (El-Bekara, 29)

Allah je suzio haram, a proširio Svoju dozvolu za sve mimo toga. Mi radimo obratno. Svoja uska shvatanja smo prenijeli na Allahovu riječ i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa proširujemo listu harama, a sužavamo listu halala. Time otežavamo živote ljudima.

Ova vjera je prelijepa! Ne postoji ništa ljepše na svijetu. Ova vjera daje nadu. Ona čini da sve dobro što radite ima stepen ibadeta, čak i najsitnija stvar. S druge strane, mi smo ovu ljepotu pretvorili u nešto teško, naporno, neostvarivo, netolerantno… To je kriminal, zločin prema lijepoj vjeri islamu. Prestanimo nanositi štetu najljepšoj vjeri. Vratimo joj sjaj koji joj pripada.

Allahova srdžba je samo Njegovo pravo

Recite mi, da li Allah u Kur'anu izražava Svoju srdžbu? Naravno. A sada, poslušajte ovo… Uzvišeni Allah nam u nekim ajetima daje do znanja da je srdit na neke kategorije ljudi. On, Svevišnji, ima pravo da bude srdit, jer On je Allah, dželle šanuhu. A mi muslimani uzimamo te ajete gdje Allah izražava Svoju srdžbu i punimo svoja prsa srdžbom, ljutnjom i mržnjom: „Da! Allah je srdit! Hoću i ja da budem srdit i da mrzim sve na koje se Allah rasrdio!“ Ko je najbolje razumio Časni Kur'an? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Evo kako je on razumio Allahovu srdžbu i kako je vodio računa o ravnoteži i distinkciji između Allahove srdžbe i našeg prava da budemo srditi… Sjećate li se ajeta koji kazuju o tome koliko je Allah srdit zbog toga što su Mu pripisali sina?

تَكَادُ السَّمَاوَاتُ يَتَفَطَّرْنَ مِنْهُ وَتَنشَقُّ الأَرْضُ وَتَخِرُّ الْجِبَالُ هَدًّا

أَن دَعَوْا لِلرَّحْمَنِ وَلَدًا

Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisuju dijete. (Merjem, 90-91)

Ovi ajeti izražavaju Allahovu žestoku srdžbu! Teško da u Kur'anu postoji primjer ovakve srdžbe. Ali, pazite ovo – kada su isti ti kršćani, koji govore ovakve uvrede na račun Allaha, došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znate li u koji hotel ih je smjestio? U Mesdžidun-nebevijj, u džamiju Allahovog Poslanika! Tu su prespavali. A kada su htjeli obaviti molitvu Isusu, znate li gdje su se molili? U džamiji Allahovog Poslanika! On im je ukazao svo moguće gostoprimstvo i pažnju. Jer, Allah, dželle šanuhu, ima pravo da bude srdit, ali posao Njegovog Poslanika je da lijepo i sa ljubavlju čini da'vu, da ljudima dostavlja Istinu sa kojom je poslat. Između to dvoje postoji razlika. Tu razliku moraju shvatiti i svi muslimani. Ne možete Allahovu srdžbu pretvoriti u svoju srdžbu prema ljudima, jer na to nemate pravo. Niko od nas nema pravo na to. Allahova srdžba je samo Njegova.

Ovom ummetu treba povratak u ravnotežu. To ne možemo uraditi ukoliko se ne vratimo ispravnom razumijevanju islamske tradicije. Nemamo taj lukzus da proizvoljno tumačimo nijedan ajet niti hadis. Previše je ljudi koji imaju mentalne probleme u vidu nagomilanog bijesa, mržnje i depresije, a koji daju umobolne i katastrofalne izjave, predstavljajući ih kao islamske stavove. Mnogi čitaju kur'anske ajete kroz prizmu sopstvenih problema sa mržnjom i depresijom, pa na taj način krive sliku i poruku koju ajeti treba da pošalju. To je nepravda prema Allahovoj knjizi. Zbog toga, vratimo se ispravnom razumijevanju ove predivne vjere i njenom dosljednom prenošenju drugima.

Molim Uzvišenog Allaha da generacija muslimana poslije nas bude uzor svima koji traže utjehu i nadu i na taj način pružiti utočište svima koji traže smisao i logične odgovore na sva pitanja na ovome svijetu.

Glas islama 288, strana 35, Autor: Nouman Ali Khan, Preveo: Senad Redžepović