MUSTAFA FETIĆ: MISIJA GLASA ISLAMA BILA JE PRENIJETI VIZIJU ISLAMSKE ZAJEDNICE DO SVAKOG MUSLIMANA I MUSLIMANKE  

UVODNA OBRAĆANJA NA OKRUGLOM STOLU „20 GODINA GLASA ISLAMA“

Uvaženi narodni poslaniče muftija Muamer-ef. Zukorliću, profesori, muderisi, braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Na samom početku želim da mubareklišem prvenstveno redakciji Glasa islama, kompletnoj Islamskoj zajednici, svim urednicima i svim muslimanima ovaj veliki jubilej – 20 godina Glasa islama.

Pripala mi je posebna čast da nakon 20 godina evociram neka svoja sjećanja i impresije kako je to krenulo sa Glasom islama, kako je počelo i šta je obilježilo period od dvije godine kada sam bio glavni urednik. Te 1997. godine u mjesecu januaru Glas islama i ja imamo zajednički početak, jer sam u januaru primljen u stalni radni odnos. Prvi moj veliki projekat i ispit koji sam preuzeo bio je Glas islama. Mi smo na neki način jedan drugog testirali: Glas islama je bio test za Islamsku zajednicu, za njenu zrelost i snagu, a ja sam na neki način bio također na ispitu kod Glasa islama, da li ću sa tim povjerenjem, sa tom grupom ljudi i skromnom redakcijom iznijeti taj veliki emanet. Upustili smo se u taj projekat i Božijom voljom nakon odluke Mešihata krenuli, kako je sve i počelo.

Uvijek smo bili svjesni, prije nego što smo se i zvanično dogovorili da Glas islama nosi ovaj naziv, da je to posebna težina. Glas islama znači glas istine. Trebalo je iza toga stati i imali smo jedan zajednički konsenzus: Glas islama ili će biti perfektan do maksimuma ili neće izlaziti. Znali smo da po samoj vokaciji Glas islama mora biti perfektan, elitan i najbolje glasilo i medij. Bio sam u tom prvom safu, radostan i zabrinut. Radostan što imam veliki emanet, ali je bila velika briga kako to sve iznijeti imajući u vidu okolnosti, materijalna sredstva, neke naše žurnalističke sposobnosti. Sve je to bilo skromno.

Krenuli smo i izašao je prvi broj. Redakcija je bila raznovrsna: imali smo profesore teologije, geografije, matematike, historije… Veoma raznovrsna elita koja je pred sobom trebala na neki način da oslikava šta to Glas islama želi. Glas islama nije imao intenciju da prenese samo jednu informaciju. Mi smo imali posebnu misiju i viziju. Misija Glasa islama je bila prenijeti viziju Islamske zajednice do svake kuće i svakog doma, muslimana i muslimanke, da znaju šta to želi Islamska zajednica. Drugi veliki zadatak bio je da se izgrađuje identitet svakog pojedinca i identitet Islamske zajednice kao kolektiva. To su bili ozbiljni i krupni ciljevi da smo mi, kada je izašao prvi broj Glasa islama, tadašnja redakcija na čelu sa glavnim i odgovornim urednikom muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, napravili okrugli sto i kao da smo bili u sudnici. Svako je uzeo Glas islama, nije bilo priče, listali smo stranicu po stranicu kao da smo htjeli da donesemo presudu za svaki list i slovo da li je na mjestu jer smo bili svjesni da Glas islama ne smije pokleknuti, već mora biti elitni medij u svakoj situaciji. Kada smo analizirali na redakcijama kako Glas islama treba da izgleda u narednom broju, vjerujte toliko je bilo ozbiljnosti. Svaki član je bio na svakoj sjednici redakcije i imao je termine kada treba dostaviti određeni tekst. Sa velikim žarom i entuzijazmom krenuli smo i znali smo da pred nama predstoji sjajna budućnost i da Glas islama ima perspektivu.

Na drugoj strani, imalo je onih kojima je smetao Glas islama i bilo je protivnika koji su prozvani Glasom islama, ljudi koji nisu željeli takvu viziju zajednice i Glasa islama i bilo je na tom putu određenih prepreka koje smo hrabro savlađivali.

U tom prvom broju januara 1997. imali smo intervju muftije Muamer-ef. Zukorlića jer smo željeli da time Glas islama dobije svoj legitimitet, da sve ono što mi radimo, pišemo, šaljemo kao svoju viziju ima podršku Islamske zajednice. Imali smo rubliku Iz naših džemata i bilo je otvorenje džamije u Potoku, ekskluzivna reportaža, prva u Glasu islama o jednom velikom događaju. Imali smo naše priče. Tekst o tadašnjoj vaspitačici u Ženskoj medresi Fatimi Fetahović nosio je naziv “Od čobanice do vaspitačice“. Imali smo i rubliku Iz islamskog svijeta. Glas islama je imao intenciju da pokrije sve pore muslimanskog života i da na neki način bude svakom interesantan, svakom ponuđen i predstavljen i da dođe do svake muslimanske kuće. Ono što bi mogli navesti kao važnu stvar jeste ne samo da je jačao i predstavljao Islamsku zajednicu, već je za kratko vrijeme postao internacionalno glasilo.

Pravili smo ekskluzivne reportaže u Libiji. Tekst koji je nosio naziv “Iz zemlje Omera Muhtara” prenosio je šta se dešava u toj dalekoj zemlji. Imali smo intervju sa dr. Omerom Farukom, predsjednikom Svjetske islamske federacije nakon konferencije u Konji, gdje smo kroz Glas islama predstavili šta se radi na svjetskom planu kada je u pitanju muslimanska omladina. Imali smo značajne intervjue sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom-ef. Cerićem i njegovim zamjenikom hfz. Ismet-ef. Spahićem. Taj je intervju urađen na hadžu. Zatim intervju sa dr. Redžep-ef. Bojom itd.

Glas islama je bio svugdje i na svakom mjestu i to je bila osnovna poruka da svaki važan događaj koji se dešava na lokalu, u našem okruženju i regionu, posebno u islamskom svijetu, ne bi smio da se desi, a da Glas islama ne iznese svoje mišljenje o tom događaju. Osim na lokalnom nivou gdje je pokrivao sve džemate, sve tadašnje medžlise Islamske zajednice u Sandžaku, Glas islama je zastupao i onaj dio dijaspore – Evropu i Ameriku. Bili smo čitani od Njujorka preko Vašingtona do Sidneja, dakle gdje god je imala muslimanska duša iz Sandžaka tu je otprilike stizao i Glas islama. Želim da kažem da taj put Glasa islama od 1997. do 2017. godine nije bio lagan, već trnovit i zahtjevan. Glas islama je imao svoje uspone, ali je imao momente kada je trebao pokazati svoju hrabrost, snagu, entuzijazam. Naglasio bih da je Glas islama tih prvih mjeseci distribuiran u enormnom broju. Imali smo u svim sandžačkim gradovima kolportere. Na primjer, u Prijepolju 1997. godine Glas islama je prodavan u 600 primjeraka, u Rožajama preko 400, Novom Pazaru od 800-1000 primjeraka, Sjenici preko 300 itd. Na svakom mjestu Glas islama je bio prisutan, čak na kioscima u našim gradovima imao je svoje mjesto sa dnevnom štampom i na taj način osvajao i pravio sebi mjesto u povijesti muslimana Sandžaka.

Danas kada pogledamo unazad možemo reći da se Glas islama uspješno nosio i da je svoju misiju čestito ispunio i vjerujem da će i ubuduće kvalitetno odgovarati i davati svoj doprinos i sigurno biti prava mjera stvari. Intencija je bila da ljudi preko Glasa islama znaju šta je bitno i važno i, nadasve, šta je istinito i kakve poruke treba da dobijaju od Islamske zajednice i svih onih koji treba da šalju valjane i važne poruke svim muslimanima kako bi mogli da kvalitetno djeluju i žive. U tom smislu, iskreno se zahvaljujem i čast mi je bila što sam bio u Glasu islama tada kao urednik. Nismo prestali da dijelimo i dalje tu zajedničku sudbinu, uvijek smo ostali podrška, a Glas islama ima svoju perspektivu i bit će, ako Bog da, do Kijametskog dana.

Glas islama 288, strana 40-41, Rubrika: GLAS ISLAMA,