FEHIM KAJEVIĆ: DANAS JE GLAS ISLAMA NEUNIŠTIV

Kakva slučajnost u vremenu i prostoru. Danas razmišljam: dva Fetića. Stariji je bio glavni urednik kada sam ja bio. On je iz Negobratine, a od nje Šipovice, moje selo, dijeli samo brdo. Sada je drugi Fetić mlađi glavni urednik. Ja se zahvaljujem posebno Muamer-ef. Zukorliću. Ja sam ovdje gost, musafir, a nije me nijedno glasilo pozvalo. Ja sam počastvovan. Pokušat ću da budem originalan.

Šta reći nakon 280 jubilarnog izdanja Glasa islama kada se navršava punih 20 godina. Prije 20 godina rođeno je dijete, zahvaljujući saburitom i pametnom sandžačkom muftiji Muameru Zukorliću, kao i Islamskoj zajednici, Mešihatu Sandžaka. Pomenuto dijete je raslo, učilo prvo vjeronauku, osnažilo i naoružalo se za mnoge napade spolja i iznutra umom, pameću. Davalo je otpore istinom i znanjem, otpore brojnim dušmanima iz sopstvene avlije. Odraslo dijete se borilo vjerom i istinitim znanjem, čistim obrazom i dušom u najtežim trenucima sandžačkog krvavog scenarija između života i smrti, koji je opkoljen naročito iz Beograda i Podgorice, naoružan policijskom i vojnom operacijom za ponovno iseljavanje Sandžaka. To je bilo nakon rata u Bosni i Hercegovini gdje je izvršen genocid. To naše odraslo dijete prije dvije godine postalo je punoljetno, sasvim svjesno kolektivnog i sopstvenog identiteta da je njegova domovina Sandžak. Danas je Glas islama neuništiv. Moja zasluga u početku rođenja, prvih koraka i prvog glasa i riječi bila je minorna. Razlog je bio mitomanski jer je vladala gvozdena nepodnošljiva medijska blokada protiv Bošnjaka muslimana u Sandžaku.

Prvenstveno smo se zalagali srcem i dušom za našu vjeru, pravdu i istinu, a istine i pravde nije bilo dovoljno na našim nesigurnim prostorima, odnosno u Sandžaku koji je, nažalost, prepolovljen na srpski i crnogorski dio. Moja malenkost u znaku urednika Glasa islama bila je strani državljanin u našem Sandžaku, jer sam bio državljanin BIH.

Na kraju nešto u znaku istinitog vica i šarlatanskog cirkusa. Moram da pomenem morbidni, politikantski standard Rasima Ljajića koji sam pročitao prije nekoliko godina u štampi. Kako je postao velikosrbin, činjenice i njegova „međunarodna djela“ govore na jednoj konferenciji u Beogradu na kojoj je prisutna Karla del Ponte. Nezadovoljni novinari upitali su je zašto ona nema nijednog prijatelja Srbina kako bi zaštitila srpske „nevine“ osuđenike u Hagu. Ona je hitro odgovorila: „Imam pravog Srbina prijatelja, a to je Rasim Ljajić.“

Glas islama 288, strana 41, Glas islama