HomeGlas islamaAnalizeMATEMATIKA – GLAVNI JEZIK NAUKE 4. Marta 2018. Analize, Glas islama 2874 Svaka sumnja u nauku, u nešto apstraktno, vodi napretku. Ili će biti istina ono u šta se sumnja, ili će se pokazati da je bezvrijedno. Nauka je univerzalna, matematika je njen jezik. Nauka ne poznaje naciju, jezik, kulturu, rasu, vjeru ili bilo koju drugu različitost među ljudima. Zbog svoje apstraktnosti, matematika je univerzalna u smislu u kojem druge oblasti ljudske misli nisu. Veza između matematike i drugih nauka ima dugu historiju. Svaka nauka na sebi svojstven način iziskuje prisustvo matematike kao neizbježnog faktora svog uspjeha. Život je moguć samo zato što su u svijetu uspostavljena određena pravila. Matematika je zajednički jezik svih prirodnih nauka, jezik koji ne trpi prigovore. Nauka postavlja matematici zanimljive istraživačke probleme nudeći ključne podatke, dok matematika nauci pruža moćne metode za analizu tih podataka. Simbolički jezik matematike je posebno važan za nedvosmisleno izražavanje naučnih ideja. Bitno je istaći da matematika nauci daje gramatiku, tj. pravila na osnovu kojih se vrši stroga analiza naučnih ideja i podataka. Primjera radi, pedesetih godina 20. vijeka, lingvista Noam Čomski (eng. Noam Chomsky) koristio je matematiku da „vidi“ nevidljive, apstraktne šablone koje prepoznajemo kao gramatičke rečenice. Tako je od lingvistike, kao nerazvijene grane antropologije, napravio naprednu matematičku nauku koja proučava metode i strukture važne za lingvistiku. Matematika i tehnologija su također razvile uzajamno plodne odnose. Matematika logičkih veza je u velikoj mjeri doprinijela projektovanju računara i njihovom programiranju. Doprinos matematike inženjeringu je sveobuhvatan počevši od ispitivanja složenih sistema čije osobine se mogu detaljno razumjeti i opisati samo računarskim simulacijama. U tom simuliranju mijenjaju se i nacrti i operativni uslovi na osnovu čega se pronalaze najpovoljnija inženjerska rješenja. Pokrenuta inženjerskim potrebama, računarska tehnologija je, sebi svojstvenim načinima, otvorila potpuno nove oblasti u matematici, čak i u izvođenju dokaza, a također je od nemjerljive pomoći u rješavanju ranije zastrašujuće teških problema. Matematički uvid u apstraktne odnose razvijao se tokom hiljada godina i ti odnosi se još uvijek proširuju, a ponekad i revidiraju. Apstraktni odnosi, iako su nastali konkretnim brojanjima i mjerenjima, prošli su kroz mnoge faze apstrakcije, što čini da nakon toga znatno više zavise od logike. Manipulacija apstrakcijama je veoma slična igri: počinje se nekim osnovnim pravilima, a zatim se povlače potezi koji se uklapaju u ta pravila, što uključuje i utvrđivanje dodatnih pravila i pronalaženje novih veza među starim pravilima, a sve s ciljem usavršavanja započete igre. Ispravnost novih ideja (pravila igre) provjerava se tako što se testira da li su u skladu sa postojećim i provjerenim pravilima „igre“ i da li se logično odnose prema njima. Da je ekonomija zasnovana na matematičkim aksiomama iole razumnom čovjeku ne treba pojašnjavati. Formalna povezanost matematike i ekonomije ima dosta dugu tradiciju. Međutim, prava primjena matematičke nauke u ekonomiji, kao i njihova uzajamna povezanost započinje u XIX vijeku od strane ekonomista Kurnoa, Dževonsa, Valrata i Pareta. Naime, oni su rezultate ekonomskih istraživanja iskazivali matematičkim modelima, simbolima, relacijama i funkcijama. Osnovna povezanost matematičkih i ekonomskih nauka išla je za time da se uočene relacije iskažu u formi matematičkih modela i da se onda izučavaju analitikom tih istih modela. Ljudi često ono što im se događa, ono što ih okružuje, prostor u kojem žive… uzimaju zdravo za gotovo. Za razumijevanje svega toga neophodno je intenzivno razmišljanje o detaljima koji su oko njih, koje vide ili koje osjete. Svaka sumnja u nauku, u nešto apstraktno, vodi napretku. Ili će biti istina ono u šta sumnjamo, ili će se pokazati da ne vrijedi. Međusobno udruživanje je ključ napretka, a najbolje i najkorisnije udruživanje za cjelokupno društvo je putem nauke. Nauka je univerzalna, matematika je njen jezik. Nauka ne poznaje naciju, jezik, kulturu, rasu, vjeru ili bilo koju drugu različitost među ljudima. Kroz povijest, a i danas, nauka je pokazala i dokazala da može čovjekov život učiniti kvalitetnijim i boljim. Nadamo se da će doći dan kada će ljudi shvatiti da je nauka jedini ispravni put kojim čovječanstvo može i mora krenuti kako bi se izvuklo iz problema koji im neuki nagomilavaju. Glas islama 289, strana 21, Rubruka: Islam u društvu, Autor: Msc. Muhedin Hadžić