Kur'an je uspostavio ravnotežu između individualne odgovornosti i direktne Allahove odredbe. Ako vam se dešavaju stvari na koje nemate nikakav uticaj, koje su izvan vaše kontrole, to je sudbina, odredba od Allaha. Poplava je van vaše kontrole. Neko drugi vas udari automobilom, iako ste vozili kako treba – to je van vaše kontrole. Dijagnosticirana vam je bolest koja je produkt genetskog poremećaja – to je van vaše kontrole. Ali, ako pušite po četiri paklice cigareta dnevno, uprkos nedvosmislenim upozorenjima ljekara, pa zbog toga dobijete bolest – to je vaša odgovornost!

„Loša stvar“ nije obavezno kazna

O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.

I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj izdržljive,

one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: – Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!

Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu! (El-Bekare, 153-157)

Podijelit ću sa vama nešto o jednom teškom konceptu u našoj vjeri, o problemu kome Kur'an posvećuje puno pažnje, a koji ujedno, prema mom ličnom opažanju (a Allah najbolje zna), zbunjuje mnoge od nas. To je problem kojeg ne razumijemo kako treba: zašto se loše stvari dešavaju? Ako ovu stvar ne razumijemo kako treba, kao pitanje vjere, može nam se desiti da izgovorimo riječi koje veoma teško padaju ljudima kojima se dešavaju loše stvari i iskušenja. Nedavno sam imao sijelo sa nekim udaljenim rođacima i u razgovoru smo spomenuli moju rahmetli prananu. Prije nego što je preselila, prolazila je kroz neka iskušenja, a jedan od mojih rođaka je rekao: „Mnogo je patila prije smrti, jer dok je bila mlada bila je zla prema toj i toj ženi. Zbog toga je Allah stavio na tu kušnju prije smrti.“ Ljudi tek tako izgovaraju ovakve stvari, donose sud o prirodi iskušenja sa kojima se neko suočio prije smrti. Ne razmišljaju o tome koliko takve izjave mogu povrijediti rodbinu merhuma. A onda sam razmislio o tom fenomenu i vidio da se dešava u svakodnevnom životu. Nije rijedak slučaj da jedan drugome kažemo: „Znaš li zašto ti se to dešava? Zato što je Allah srdit na tebe!“ Još tragičnije od toga – roditelji ovaj način konverzacije imaju sa svojom djecom: „Znaš li zašto si pala niz stepenice? Zato što sam ti juče rekla da završiš doručak, a ti nisi – pa te je Allah kaznio!“ Supružnici ovaj argument koriste u međusobnim prepirkama.

Ovo je tema koja se tiče imana, pa je zato moramo dobro razumjeti. Kada kažem „loše stvari“ ne mislim samo na sitnice, već i na krupne stvari. Ne govorim ni o stvarima koje se dešavaju nama pojedincima. Ne dao Allah nikome od nas: neko može stradati u saobraćajnoj nesreći, nekome ljekari mogu dijagnosticirati tešku bolest, nekome nastrada neko iz porodice, neko izgubi posao i kuću… Osim ovih, pojedinačnih, postoje problemi, poteškoće i katastrofe koje se tiču cijele zajednice, grada ili naroda: poplave koje odnose sve pred sobom, zemljotresi koji na hiljade ljudi ostavljaju bez kuća, ratovi zbog kojih se vaš mirni komšiluk pretvara u ratnu zonu potpuno spaljenu i sravnjenu sa zemljom… Dakle, loše stvari se dešavaju na nivou pojedinca i na nivou zajednice.

Ovdje ću govoriti uglavnom o stvarima koji se dešavaju pojedincima. Često ćete naići na nekoga ko kasni na posao ili mu ne ide sve po planu, a njegov komentar je, otprilike, ovakav: „Ne znam šta sam Bogu skrivio, pa mi se ovo dešava.“ Ljudi tek tako govore o Allahu, subhanehu ve te'ala. Nisi ustao na vrijeme, nisi pratio vijesti na kojima su rekli da se na tom autoputu desila nesreća i da je saobraćaj u zastoju i nakon svega kriviš Uzvišenog Allaha zbog toga što kasniš na posao.

Musibet

Ovo je pitanje koncepta o kome ne govore samo jedan ili dva ajeta. Bukvalno, na desetine ajeta govore o konceptu musibeta. Objasnit ću šta znači arapska riječ musibet, mada su mnogi već upoznati sa njenim značenjem: nesreća, nezgoda, strašna stvar. Međutim, u arapskom jeziku riječ musibet potiče od glagola isabe – pogoditi u metu. Kada gađaš metu i pogodiš je perfektno, to se u arapskom zove savab, što je izraz koji Arapi koriste kao sinonim za sahih – ispravno. Dakle, pogoditi cilj tačno u metu je isabe. Shodno tome, riječ musibet označava nešto što te je pogodilo tačno gdje treba. Uzvišeni Allah nas u Kur'anu navodi na korištenje ove riječi, iako postoje izrazi poput: karihe, sadise, vaki'a, su'un – sve izrazi koji znače nešto loše i strašno. Allah ne koristi ove izraze, već u najvećem broju slučajeva koristi izraz musibet. Zašto? Zato što, kada je u pitanju Allahovo određenje, to što te je zadesilo je poput strijele koja je trebala da te pogodi u precizno određenom momentu, mjestu, načinu i intenzitetu. Sve je to određeno i perfektno je pogodilo metu. Ujutru ti se na automobilu pokvario mjenjač. Kao rezultat toga, zakasnio si na važan sastanak. Kao rezultat toga, izgubio si posao. Kao rezultat toga, ostao si bez para. Kao rezultat toga, raspao ti se brak… Ja sam, zapravo, upoznao jednog mladog čovjeka koji je imao problem sa pasošem. Kao rezultat tog problema ostao je bez pasoša. Kao rezultat toga izgubio je posao u drugoj državi. Kao rezultat toga imao je ozbiljne probleme u braku. Kao uzročnika svih problema krivio je administraciju zbog problema sa pasošem. To i mi radimo – povezujemo stvari po principu „uzrok i posljedica“. Međutim, sve poteškoće na koje nailazimo su pojedinačno moguće samo zato što ih je Allah omogućio. Drugi ljudi upadaju u iste situacije kao i vi, ali krajnji ishod se razlikuje od vašeg. Lanac događaja nije isti. Uzvišeni Allah je za njih odredio nešto drugo. Dakle, to je prvo što morate znati o riječi musibet – to je nešto što je namijenjeno samo vama, vi ste cilj.

Čestitaj strpljivima

Od desetine ajeta koji govore o musibetu, dva ne smijemo nikada zaboraviti. Uzvišeni Allah kaže u ajetima koje smo spomenuli na početku:

وَبَشِّرِ الصَّابِرِينَ

…a ti obraduj strpljive (čestitaj im).

Kako čudan jezik Uzvišeni Allah koristi! Kada naiđemo na iskušenje, treba da imamo sabur. Nema potrebe za saburom kada ste sretni. Morate imati sabur kada ste uznemireni, kada nešto ne valja, kada nešto krene po zlu. Nešto se dogodilo i niste spremili posljednji ispit, niste položili godinu – tada morate imati sabur. Kada se razbolite, morate imati sabur. Kada vam se bilo šta loše dogodi, morate imati sabur. Kada sam u teškoj situaciji u kojoj moram imati sabur, kada me nevolje spopadaju, nije običaj da dođete i kažete mi: „Čestitam!“ To nema smisla! Više ima smisla ako mi kažete: „Brate, znam da si u teškoj situaciji. Žao mi je. Budi strpljiv.“ Kada tako govorite nekome, ne smiješite mu se, niti mu čestitate. Kada upućujete čestitke jedni drugima? Čestitate čovjeku koji je uspio, kome se neki veliki plan ostvario. Ali, pogledajte kako Uzvišeni Allah govori: Čestitaj onima koji imaju sabur. Subhanallah! Zašto? Zbog načina na koji vjernik treba da razmišlja. Možda je cilj svih nevolja kroz koje prolaziš samo jedna stvar: da imaš sabur. Jer, ako stekneš sabur, zaslužuješ da ti se čestita. Mi imamo neke druge ciljeve. Možda je moj cilj bio da se zaposlim. Možda mi je cilj bio da ostvarim neku kupoprodaju. Ali, Allah je imao cilj da steknem sabur. To je veći cilj od svega spomenutog. Ako postigneš taj cilj treba ti čestitati. Imamo gomilu različitih ciljeva u glavi, beskrajne liste očekivanja, ali ništa od toga nije vrijedno u usporedbi sa najvećim dostignućem, a to je sabur.

Već u sljedećem ajetu Uzvišeni Allah nas uči ko su ti ljudi koji zaslužuju čestitke:

الَّذِينَ إِذَا أَصَابَتْهُم مُّصِيبَةٌ قَالُواْ إِنَّا لِلّهِ وَإِنَّـا إِلَيْهِ رَاجِعونَ

Oni koji, kada ih musibet zadesi, samo kažu: – Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!

Obratite pažnju na način izražavanja. Uzvišeni Allah nije rekao: „nakon što ih musibet zadesi“, niti „pošto ih musibet zadesi“ – već upućuje na momentalnu reakciju, refleks: „istog momenta kada ih musibet zadesi“ – samo kažu: – Mi smo, bez sumnje, Allahovi i mi ćemo se, bez sumnje, Njemu vratiti.

Dakle, kada god se nešto desi, izjavljujemo da pripadamo Allahu i da ćemo se vratiti Njemu, koji je naš Vlasnik. Zašto je ovaj stav tako važan? Koja mudrost se krije u tome da, kada nas teškoće zadese, kažemo: Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un? Zašto to kažemo svaki put kada čujemo lošu vijest preko telefona ili na bilo koji drugi način? U tome je skrivena velika blagodat za vas. Evo o čemu se radi…

U prethodnom ajetu Uzvišeni Allah nije rekao: „Obradujte strpljive, čestitajte im“, već je direktno naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Obraduj strpljve / čestitaj im.“ Dakle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ima obavezu da lično čestita onima koji imaju sabur. Molimo Allaha, dželle šanuhu, da budemo od onih kojima će Vjerovjesnik, alejhissalatu ve sselam, čestitati na Sudnjem danu zato što su imali sabur. Želimo zaraditi njegovu čestitku. Kada ti porodica čestita nešto, to ima svoj značaj. Kada ti čestita direktor škole, to ima svoj značaj. Kada ti dekan na ceremoniji dodjele priznanja čestita, to ima svoj značaj. Ali, kada ti Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čestita, jer mu je Allah tako naredio, to je nešto najveće što nam se može dogoditi. Upravo u tome se nalazi poklon i blagodat skrivena u ovom ajetu.

Nastavit će se…

Glas islama 289, strana 26-27, RUBRIKA: PRIJEVODI, Autor: Nouman Ali Khan

Preveo sa engleskog: Senad Redžepović