HomeGlas islamaAnalizeMEDRESA JE IZVOR SREĆE,USPJEHA I ČUVAR IDENTITETA MUSLIMANA 16. Aprila 2018. Analize, Glas islama 2681 Medresa, riječ koja u arapskom jeziku označava mjesto na kojem se uči, školu bilo koje vrste, koja svojim polaznicima daje znajnje i sposobnost po kojima se polaznici određenih škola razlikuju od drugih. Međutim, kada se u bosanaskom jeziku i kod nas Bošnjaka upotrijebi riječ medresa, onda ima ima posebno značenje, ne odnosi se na bilo koju i svaku školu, već označava posebnu odgojno-obrazovnu ustanovu, onu koja svojim polaznicima daje neophodna znanja iz različitih oblasti nauke i života, koja ih priprema za ovaj i onaj svijet, koja ih obrazuje, ali i vaspitava, koja svoje polaznike čini učenima i sposobnima, ali i dobrim ljudima, korisnim članovima zajednice, koji su spremni da pomognu svakom članu zajednice, da žrtvuju sebe kako bi zajednici bilo bolje, da bdiju i gore kao svijeće kako bi članovima zajednice obasjali puteve da bi oni mogli slobodno i komotno hodati u tmini noći. Stoga je svaka medresa škola, ali nije svaka škola medresa, već je medresa jedna i jedinstvena, kao što je njeno značenje u bosanskom jeziku i tradici Bošnjaka posebno. Ona je škola koja daje znanje od kojeg se ima najviše koristi, koje je u ime i radi Allaha, Uzvišenog Stvoritelja, koji je čovjeka poučio onome što on ne zna. Zato su oni koji se školuju u medresama i kojima je dato znanje počašćeni i svojim znanjem uzdignuti na najveće stepene u ljudskoj zajednici, što i Uzvišeni Allah u Kur'anu potvrđuje: „… i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje“ (El-Mudžadele, 11), a njihova obaveza je širenje znanja i prenošenje drugima. Imajući sve prethodno u vidu, a posebno ulogu i značaj kojeg medrese imaju u zajednici, muslimani su kroz svoju povijest, još od prvih dana, pridavali veliku pažnju obrazovanju, tako da su pokretani brojni mektebi i medrese u kojima se sticalo vjersko i opće znanje i odgoj. Prema nekim podatcima, prva medresa je sagrađena u Nejsaburu u Horasanu u prvoj polovini 11. vijeka, a pouzdano se zna da je u Bagdadu 1066. godine Nizamu-l-mulk osnovao prvu medresu koja je nazvana po njegovom imenu Nizamija. Od tada se one šire u velikom broju i rasprostiru širom svijeta, noseći obično imena osnivača, a podižu ih vladari, veziri, vakifi, imućnici itd. Ne može se sa sigurnošću reći koliki je bio ukupan broj medresa na našim prostorima. Međutim, listajući putopis Evlije Ćelebije, koji je početkom druge polovine 17. vijeka prošao balkanskim prostorima, može se zaključiti da ih je bilo najmanje stotinu. Većina medresa iz tog perioda bila je na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine, zatim u Makedoniji, kao i na području Sandžaka, i to: dvije u Taslidži (Pljevljima), tri u Prijepolju, jedna u Bijelom Polju i pet u Novom Pazaru. Od ukupno pet medresa u Novom Pazaru poznata je lokacija, zgrada i donekle rad samo jedne, današnje Gazi Isa-begove medrese. Gdje su bile ostale četiri medrese i kada su prestale sa radom teško je pretpostaviti, kao što je teško sa sigurnošću kazati i kada je nastala Gazi Isa-begova medresa, čije ime se veže za osnivanje Novog Pazara u 15. vijeku i osnivača Isa-bega Ishakovića, utemeljitelja Skoplja i Sarajeva. Ono što se sa sigurnošću može kazati za ovu medresu jeste da je početkom 20. vijeka njen rad prekidan, pa nastavljan nekoliko puta, te da je definitivno prestala sa radom 1946. Godine odlukom komunističkog režima, od kada je Novi Pazar i Sandžak ostao bez svjetla Medrese koje je trebalo osvjetljavati put muslimanskoj zajednici, što je uzrokovalo početak tumaranja, nesnalaženja i gubljenja mnogih muslimana Bošnjaka ovog prostora. Međutim, nakon 45 godina mraka svjetlo Medrese je ponovo obasjalo Sandžak 17. septembra 1990. godine i nada u bulju budućnost se ponovo rodila. Sa ove tačke gledišta ispostavilo se da je to novo svjetlo Medrese pomoglo da se stvari dovedu na svoje mjesto, da nada u bolju budućnost nije bila uzaludna. Naprotiv, svjetlo Medrese je ponovo obasjalo Sandžak i u zajednicu unijelo život, tako da je širi prostor zablistao novim starim sjajem Medrese i vjere, znanja i odgoja. Medresa je poput plodne i berićetne, neko vrijeme zapuštene njive, nakog obrade ponovo počela davati ukusne plodove. Od jedne ponovo je nastalo pet medresa sa istim imenom i pod jednim krovom, i to: muška i ženska u Novom Pazaru, ženska u Rožaju, te muška i ženska u Preševu. Od obnavljanja rada Medrese 1990. do danas ovu školu upisalo je preko 2600 polaznika, a sa uspjehom je svoje školovanje u Medresi okončalo blizu 1200 svršenika. Danas Medresu Gazi Isa-beg u matičnoj školi i isturenim odjeljenjima pohađa oko 450 učenika i učenica, a Medresa kao kolektiv upošljava preko 100 zaposlenih. Ponovno pokretanje Medrese 1990. godine predstavljalo je udaranje temelja za građevinu koja se zove Islamska zajednica u Srbiji, na kojima su nastali: mektebi Reuda i Vildan, Islamska akademija (danas Fakultet za islamske studije), Škola Kur'ana, Internacionalni univerzitet, kao i mnoge druge ustanove koje svaka posebno i na svoj način doprinose obezbjeđivanju neophodnih uslova za bolju i prosperitetniju budućnost muslimana Bošnjaka i svih građana na ovom i širem prostoru. Medresa Gazi Isa-beg je muslimanima Srbije i Crne Gore obezbjedila kvaltetne imamske i vjerske kadrove, kao što je dala veliki broj broj imama okruženju i dijaspori u kojoj žive Bošnjaci, učinivši ove prostore pogodnim i pristojnim mjestom za život. Zbog svoje velike važnosti Medresa je napadana, osporavana, gušena, na različite načine degradirana, nekada gašena, ali nikada potpuno iskorijenjena sa ovih prostora, jer to nije moguće, zato što je postala dio identiteta i biti koji nas čini onim što jesmo. Nakon svega spomenutog, želim zaključiti da je Medresa posebno blago i dragocjenost, ili još konkretnije, formula za život i opstanak muslimana, koju je svaki pripadnik islama dužan brižno čuvati i pomagati, štititi od nasrtaja, ne dozvoliti da se ugasi i prekine njeno svjetlo, jer gašenjem svjetla Medrese nastupa mrak, koji vodi nesreći i nestanku islama i muslimana, a to je povijest potvrdila mnogo puta, na mnogo mjesta. Uzvišeni Gospodaru, učini da svjetlo vjere, Medrese i znaja obasjava Sandžak, da se nikada više ne ugasi, te da muslimani Bošnjaci Sandžaka ubiraju i uživaju u ugodnim plodovima Medrese sve do Sudnjeg dana. Amin. Naše viđenje, dr. Rešad ef. Plojović- direktor Medrese Gazi Isa-beg, Glas islama 290, strana 3