Uloga uleme na našim prostorima

Ukoliko analiziramo stanje Bošnjaka u Bosni, a posebno u Sandžaku i Srbiji, generalno, a posebno aktuelno stanje, vidjećemo da su zapravo predstavnici uleme bili oni koji su među prvima dizali glas protiv raznih oblika tlačenja i ponižavanja vjere i vjernika, ali i zadnji čiji bi se glas čuo i ne bi utihnuo kada bi svi drugi glasovi bili ugušeni.

Takav je bio slučaj sa pljevaljskim muftijom Mehmedom Šemsikadićem u borbi za čast i slobodu Bošnjaka, Ali Fehmi Džabićem mostarskim muftijom, koji se također istakao na polju zaštite prava i slobode vjere i vjernika, reisom Mehmedom Džemaludin-ef. Čauševićem koji je nastojao obezbijediti najbolje moguće uslove djelovanja Islamske zajednice i njenih pripadnika u datim okolnostima i nije htio prihvatiti sramni položaj i poniženje koje se htjelo nametnuti ulemi i najvećim predstavnicima muslimana, a samim tim i vjeri islamu i muslimanima.

Ovom prilikom želim spomenuti i nekoliko alima iz reda sandžačke i novopazarske uleme koji su se istakli na polju odbrane vjere i zajednice muslimana, kao što su hfz. Ismail-ef. Filibalić, koji je preživio strijeljanje na Hadžetu, ali nije mogao preživjeti poniženje koje mu se htjelo nametnuti da kao vjerski autoritet potpiše fetvu i pozove muslimane i muslimanke na kršenje propisa Allahove vjere, već je molio Uzvišenog Allaha da ga tog poniženja spasi, te mu je Uzvišeni uzeo plemenitu dušu prije nego je nastupilo vrijeme da uradi ono našta je silom tjeran. Zatim, sandžački muftija hfz. Abdullah-ef. Kačapor i novopazarski muftija Murad-ef. Sukić, čije se uloge i zasluge u obrani časti i dostojanstva vjere i vjernika na prostoru njihovog djelovanja ne smiju zaboraviti.

Svjesna svoje vjerske odgovornosti i historijske uloge, a imajući uzor u Allahovim poslanicima i ranijim generacijama, te svojim dobrim prethodnicima, aktuelna ulema Sandžaka u zadnjih skoro 30 godina pokazala je visok stepen svijesti i spremnosti za očuvanje onih vrijednosti koje su sa aspekta vjere označene kao najveće, čije čuvanje i zaštita su sveta dužnost svakog muslimana, a posebno uleme, u pogledu kojih ne može biti kompromisa, a to su: vjera, život, razum, čast i imetak.

Tako su iznova građene porušene džamije i podizane nove tamo gdje je to bilo potrebno, održavana je i čuvana vakufska imovina te unapređivana tamo gdje je to bilo moguće, kroz različite vjerske programske sadržaje i aktivnosti oživljavana je komunizmom gušena vjerska svijest, oživljena je odgojno-obrazovna djelatnost i obnovljen rad ustanova koje su se tom djelatnošću ranije bavile, kao što je sluačaj sa Medresom Gazi Isa-beg i utemeljene su nove, kao što je Mekteb, Fakutet za islamske studije, Univerzitet, Škola Kur'ana, Centar za humanitarni rad, Media centar, Izdavačka ustanova, potrebne za aktuelni trenutak i prilike u kojima žive muslimani kako bi se udovoljilo potrebama vremena i ostvarile pretpostavke za bolju budućnost i uspjeh. Ustanovljavani su novi vakufi i vraćani neki od onih koji su oteti Islamskoj zajednici od strane komunističkih vlasti nakon Drugog svjetskog rata itd.

Članovi ulemanske zajednice i njeni predvodnici prvi su podizali glas ukazujući na različite oblike diskriminacije kojoj su izloženi muslimani ovog prostora, pokretali inicijative i uz pomoć svjesnih pojedinaca, članova zajednice, realizovali projekte od općeg interesa čiji su rezultati izuzetni i predstavljaju jedino svjetlo u tami koje ukazuje na dolazak boljeg vremena i boljih uslova za život, te potvrđuju da je moguće vlastitim, skromnim kapacitetima i naporima ostvariti velike rezultate.

Međutim, imajući u vidu da u većini kategorija ljudi postoje dobri i loši, isto tako ni ulemanska zajednica nije pošteđena ove pojave.

Na postojanje dobrih i loših među ulemom, ili postojanje uleme i kvazi uleme te opasnost loše, tj. kvazi uleme po muslimane i zajednicu ukazuje i sam Poslanik a.s. koji u hadisu kojeg prenosi Sevban r.a. kaže: „Ono čega se najviše bojim za svoj ummet jesu imami u zabludi, tj. pokvarena ulema – eimmetu-l-mudillin“ (Ebu Davud, Tirmizi),  a mudri su kazali: „Čuvajte se smutnje pokvarenog učenjaka i neukog pobožnjaka.“ (Zbirka fetvi od Ibn Tejmije) Također se prenosi u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud, Ibn Hiban, Ahmed i drugi da je Poslanik a.s. rekao: „Ono čega se plašim za svoje sljedbenike jesu učeni i slatkorječivi munafici.“  (Šejh Albani, 278)

Muslimani Sandžaka su u prilici iz svog vlastitog primjera aktivno svjedočiti o opasnosti i teškim posljedicama djelovanja pokvarene i prodane, kvazi uleme, pokvarenih pojedinaca iz reda članova zajednice, munafika i džahila iz reda nazovi pobožnjaka i političkih vođa, koji su permanentno tokom realiziranja prethodno spomenutih aktivnosti pokušavali opstruirati iste, a 2/3. oktobra 2007. paralisati rad  Islamske zajednice i zaustaviti njen.

Međutim, svijest niti savjest uleme nije dozvolila da oni budu samo posmatrači događaja. Naprotiv, pojedinci iz reda svjesne i časne uleme koji su dobili prve informacije o postojanju nečasnih planova su, kako i priliči ulemi, poduzeli sve mjere u cilju ispitivanja tačnosti informacija, a nakon uvjerenja u istinitost istih i drugih dobijenih saznanja o konkretnim koracima u tom cilju i poduzeli neophodne mjere u cilju zaštite.

Tako su u noći između 2/3. oktobra na platou Mešihata predvodnici i članovi ulemanske zajednice Novog Pazara i Sandžaka stajali ispred branitelja Islamske zajednice, časti i dostojanstva vjernika štiteći Islamsku zajednicu od napada nečasnih i pokvarenih iz reda uleme, politike i naroda, te tu proveli jednu od niza neprespavanih noći.

Ista slika se ponovila i u drugim gradovima Sandžaka: Prijepolju, Priboju, Novoj Varoši, Sjenici i Tutinu, ali i u Beogradu, Novom Sadu i Subotici, gdje su članovi časne uleme predvodili iskrene i časne vjernike u odbrani Islamske zajednice od napada nečasnih, pohlepnih i licemjernih, koji su je htjeli poniziti i pretvoriti u ruglo, njene predvodnike i časnu ulemu poniziti, preostalu vakufsku imovinu opljačkati, a njene odgojno-obrazovne ustanove ugasiti.

Novi Pazar kao centar zbivanja potvrdio je da zaslužuje biti centar Islamske zajednice, a ulema i rukovodstvo Islamske zajednice koje se u njemu tada nalazilo da su časni i iskreni predvodnici muslimana, jer su stali rame uz rame jedni pored drugih, ispred iskrenih i časnih džematlija i članova Islamske zajednice udruživši snage u odbrani Islamske zajednice, njenih ustanova, vjere, časti i dostojanstva vjernika.

Ulema Sandžaka predvođena muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, muftijom dr. Mevlud-ef. Dudićem, potpredsjednikom Mešihata Rešad-ef. Plojovićem, predsjednikom Sabora Hajrom-ef. Tutićem i mnogim drugim, nalazila se je na svakom mjestu – u Sjenici, Tutinu, Prijepolju i Novom Pazaru, gdje je branjena Islamska zajednica i vakufi, Islamske ustanove na Trgu Gazi Isa-bega, na Hadžetu, vakufske parcele u blizini Bolnice, Altun Alem džamije, Stare novopazarske banje itd., pa je tako sa brojnim imamima i muallimima, profesorima Medrese i Fakulteta i džematlijama opravdala časni epitet nasljednika Allahovih poslanika, te svojom hrabrošću pokazala da Sandžak i u ovom vremenu ima svojih časnih sinova koji su spremni uložiti sve što imaju na polju odbrane Allahove vjere, tj. istine, što u krajnjem donosi Allahovu dž.š. zaštitu i pomoć.

Nasuprot časne sandžačke uleme stajali su članovi kvazi uleme predvođeni Ademom Zilkićem, Muhamedom Jusufspahićem, Mustafom Makićem, Hasibom Suljovićem, Mensurom Zukorlićem, Jakubom Lekovićem, Nezirom Salihovićem, Kasimom Derviševićem, Nadirom Dacićem, Nusretom Gusincem i mnogim drugim koji su im se priključivali, koji su, pokazujući stepene svoje pokvarenosti, uz pomoć lokalnih kriminalnih, političkih i drugih nečasnih faktora pokušali Islamsku zajednicu staviti pod kontrolu pomenutih i konačno dozvoliti da je unište.

Imajući sve prethodno spomenuto u vidu, općenito ono što se dešavalo od 1990. do danas, a posebno ono što se dešavalo 2007. godine,  te ulogu uleme u svim događajima, može se zaključiti da je ulema imala i odigrala ključnu ulogu, tj. ulogu predvodnika u svim događajima gdje se branila čast i sloboda Islamske zajednice, tj. vjere i vjernika, ali isto tako i kreatora i inicijatora na polju pokretanja važnih pitanja, procesa i aktivnosti na vjerskom, odgojno-obrazovnom, humanitarnom, nacionalnom, kulturnom, medijskom i političkom polju, ostvarivši izuzetne rezultate u kojima već duže vrijeme uživaju muslimani Sandžaka i Srbije, koji su jasni i očigledni, a postat će još jasniji i veći u danima koji slijede, inšaAllah.

Glas islama 290, strana 14, autor: dr. Rešad ef. Plojović- direktor Medrese Gazi Isa-beg, Islam u društvu