HomeGlas islamaAnalizeULOGA MUSLIMANKE U DRUŠTVENOJ ZAJEDNICI 3. Maja 2018. Analize, Glas islama 1410 Obrazovanje je jedna od primarnih potreba čovjeka – muškarca i žene podjednako Kur’an gleda na ženu kao potpuno ljudsko biće, pa iz ovog principa prizilazi njena lična i opća odgovornost Povijesno gledano, žena je kroz njen položaj, status, prava i obaveze bila različito tretirana. Poimanja žene kao ljudskog bića išla su od onih krajnje tlačiteljskih, nipodaštavajućih, diskriminirajućih u svim sferama njenog života, pa do onih „pristojnijih“ u kojima je njen integritet djelimično priznat. Revoluciju u pogledu pravnog položaja žene donijela je objava Kur’ana, posljednje Objave upućene ljudima preko Poslanika Muhammeda a.s. Pogled na ženu kao potpuno ljudsko biće sa pravima, ali i obavezama koje se odnose na nju, predstavljao je početak i veliku nadu u normalizaciji njenog života. Početak sure En-Nisa nas na to i upućuje. „O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao…“ (En-Nisa, 1) Ovaj ajet ukazuje na jednu, naizgled, jednostavnu i očevidnu istinu, ali svakako od suštinske važnosti za sagledavanje žene u njenoj ukupnosti. Kur’an, dakle, gleda na ženu kao potpuno ljudsko biće, pa iz ovog principa proizilazi njena lična i opća odgovornost. U toj svojoj odgovornosti je potpuno neovisna od muškarca. „A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.“ (En-Nisa, 124) Svako će, dakle, biti nagrađen ili kažnjen prema onome što je radio i kako je postupao. U prilog tome govori i činjenica što ženama Nuha i Luta a.s. nije bila od koristi vjera njihovih muževa, već su odgovorne za svoje nevjerovanje. S druge strane, Faraonu nije pomoglo to što je imao plemenitu ženu vjernicu. Žena kao važan faktor društva, osnovni element porodice, zajedno sa muškarcem snosi odgovornost za stanje, odnosno dobrobit zajednice. To podrazumijeva obavezu promicanja i primjene islamskih propisa s jedne strane, kao i odgovornost za negativne pojave i kretanja društva s druge strane, oba aktera, muškarca i žene. Princip društvene odgovornosti ili aktivnosti ne ogleda se samo u brizi za sebe i svoje postupke, već i u nastojanju da se drugi potaknu da čine ono što je dobro za zajednicu. Princip „pozivanja ili upućivanja na dobro i odvraćanja od zla“, slobodno možemo reći, predstavlja osnovu djelovanja svakog pojedinca. Može se smatrati temeljom gradnje svakog društva i zajednice, a odnosi se na muškarce i žene, prema njihovim sposobnostima i mogućnostima. Hadis Poslanika a.s. u tom pravcu je veoma jasan: „Ko od vas vidi loše djelo – neka ga otkloni rukom, a ako to ne bude u stanju – onda jezikom, a ako to ne bude u stanju – onda neka ga prezre srcem; to je najslabiji stepen imana!“ (Muslim) Dakle, ravnodušnost u pogledu onoga što je loše nije dozvoljena, a način reagiranja će zavisiti od okolnosti i mogućnosti djelovanja. Međutim, da bi žena uspješno mogla ispuniti emanet svoje misije, ona mora biti stručno osposobljena za to, odnosno, mora biti svestrano obrazovana. Obrazovanje je jedna od primarnih potreba svakog čovjeka – muškarca i žene podjednako. Pravno ova obaveza se smatra ličnom obavezom fardul ajn. Žena u svojoj najsvetijoj, najznačajnijoj i najplemenitijoj ulozi majke nužno mora biti obrazovana jer ona odgaja i podiže generacije. Stav islama po pitanju uloge žene u porodici i društvu je jasan. Implementacija tih propisa prvenstveno zavisi od žene, njene svijesti i osjećaja odgovornosti za povjerene joj emanate. Opstrukcija primjene tih propisa od bilo kog faktora smatra se neosnovanom i povlači za sobom odgovornost. Glas islama 290, strana 18,Islamske teme, Autor: Dr. Misala Pramenković- profesor fikha