Bajramska hutba muftije dr. Dudića

Centralna bajramska svečanost Islamske zajednice u Srbiji povodom Kurban-bajrama održana je u Pašinoj džamiji u novopazarskom naselju Svojbor. Bajram-namaz je predvodio i bajramsku hutbu kazivao predsjednik Mešihata Islamske zajednice muftija dr. Mevlud ef. Dudić.

Bajramsku hutbu Predsjednika Mešihata prenosimo u nastavku:

Draga braćo i sestre

Evo nas u danima Hadžijskog bajrama, Kurbanskog bajrama i u danima tekbira.

Hadžijski bajram je zato jer se na svetim mjestima Meke i Medine u obredima hadža nalazi nekoliko miliona muslimana iz čitavog svijeta, a među njima i hadžije sa ovih prostora koje smo prije nekoliko dana ispratili u organizaciji Mešihata.

Jučer su boravili na Arefatu, a po zalasku sunca uputili su se ka Muzdelifi. Nakon toga krenuli su ka Mini, tamo gdje je Ismail a.s. poslušao svoga oca, a nagovor šejtana Iblisa odbio i bacao kamen na njega.

Hadž je obred kojim nas Allah podsjeća da su ljudi jedna porodica, da treba da žive u miru, kao braća i sestre. Iako govorimo različitim jezicima i pripadamo različitim narodima, naša uloga na Zemlji je „da se potpomažemo u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne da se pomažemo u grijehu i neprijateljstvu“.

Brdo Arefat nas podsjeća na stajanje na Sudnjem danu pred Apsolutnim Tvorcem, na danu kada će biti po pravdi suđeno bez obzira kom staležu na ovom svijetu pripadali.

Poštovana braćo i sestre

Prvo našta želim da vas podsjetim danas jeste da su ovo i dani Kurban bajrama, dani kada muslimani prinose žrtvu Allahu dž.š. i time se približavaju svom Gospodaru. Ovim činom ubijamo oholost u sebi, mržnju i ljubomoru.

Drugo našta vas podsjećam jeste to da kada je Allah stvorio čovjeka i odredio njegovu zadaću – da bude Njegov namjesnik na Zemlji, prokleti šejtan se pobunio, uzoholio i rekao: „Ja sam bolji od njega.“ Iblis je tim činom postao predvodnik krivoga puta. Allah je Onaj koji najbolje zna šta je dobro, a šta nije; šta je ispravno, a šta pogrešno. Zbog oholosti i neprihvatanja Božijeg naređenja šejtan je proklet i propao. Iblis, neka je Allahovo prokletstvo nad njim, predvodi družinu svojih sljedbenika i ima svoju zajednicu koja je na krivome putu. Na nama je da ne dozvolimo da krenemo njegovim putem jer je on u suprotnosti sa Kur'anom u kome Allah dž.š. kaže: „Ovo je pravi put, zato ga slijedite.

Cijenjena braćo i sestre

Treće našta želim da vas podsjetim jeste slučaj koji se desio između Kabila i Habila. Kabil i Habil su bili sinovi Adema a.s. Kur'an nam govori o njihovom kurbanima.

I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!”“Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj.

„I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. 

Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”

I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.

Kurban Habila bio je primljen, a Kabilov nije. Zbog grijeha njegovog i oholosti njegov kurban je odbijen, pa on odluči da podigne ruku na brata svog i tako posluša prokletog šejtana. Proradi ljubomora i oholost njegova i ubi brata svoga. Habil posta prva žrtva jer nije htio biti agresor već pristade da bude ubijen. „Ja se Allaha bojim” – reče Habil.

Habil je volio da Kabil ponese grijeh obojice „a kazna za nasilnike je džehennemska vatra” – stoji u Kur’anu. Allah posla gavrana da pouči Kabila, koji je na leđima nosio mrtva brata svoga.

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.

Svi ljudi na Zemlji su podložni grijehu, ali je najveća opasnost kada se biva ustrajan u njemu i kada se čovjek uzoholi i slijedi prokletog šejtana. Ako si učinio grijeh ne dozvoli sebi da ustraješ u njemu, već se pokaj, zatraži halaluka za sebe i za one koje si zaveo, u suprotnom srdžba Božija će pratiti i tvoja pokoljenja. Bez obzira na sve, bolji je put onoga ko se pokaje makar i činio grijehe negoli onoga koji ustrajava u njima, ali je put Habila žrtve ponosniji i ispravniji. Islam nas uči da budemo džemat – zajednica Habila, a ne Kabila. Allah daje život i samo On ima pravo da ga uzme.

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.

Draga braćo i sestre

Četvrto našta želim da vas podsjetim je slučaj Ibrahima a.s. i njegova sina Ismaila. Ibrahim a.s. je bio potpuno predan Allahu dž.š. i zato je u Kur’anu prozvan Halilu-Rahman – Prijatelj Milostivog, ali je bio iskušan sa sinom Ismailom.

I kada on odraste tako da mu može u poslu pomagati, Ibrahim a.s. reče: „O sinko moj, u snu sam vidio da te prinosim kao žrtvu, pa šta ti misliš?“ „O, oče moj, uradi onako kako ti je naređeno i vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” (Safat, 102-103)

Kada je došlo vrijeme da se zapovijed izvrši, zajedno su došli na mjesto Mina u blizini Meke. Svo vrijeme je Iblis nagovarao Ismaila da odbije poslušnost svome ocu. U predanjima se navodi da je Ismail a.s. bacao kamenje na šejtana na istom mjestu gdje hadžije svake godine na džemeratima bacaju kamenje. Nije Ismail a.s. prihvatio nagovor šejtana već je poslušao svoga oca. Ibrahim a.s. je bio spreman izvršiti Božiju zapovijed, a Ismail a.s. poslušati svoga oca. Allah im tada preko meleka Džibrila šalje ovna kao zamjenu i tada zajedno Ibrahim a.s., Ismail i meleki donose tekbire. Od tada muslimani prinose žrtvu u ime Allaha. Činom kurbana prisjećamo se Ibrahima a.s. i njegova sina Ismaila a.s. To nam i govori kakva treba da bude danas naša porodica, odnos djece prema svojim roditeljima. Kurbanom – žrtvovanjem učimo se da niko nema pravo podići ruku na Božije stvorenje te da je prolijevanje ljudske krvi najveći grijeh, shodno hadisu Allahovog Poslanika a.s. izrečenom na Oprosnom hadžu: „O ljudi, vaša krv, vaš imetak i vaše dostojanstvo sveti su vam (haram) kao što vam je svet i ovaj dan, i ovaj mjesec i ovo mjesto…“

Poštovana braćo i sestre

Peto našta želim da vas podsjetim u ovim mubarek danima jeste naš odnos prema našoj zajednici. Živimo u vremenu kada se svjetovi miješaju kao dan i noć. Istinu je sve teže odvojiti od laži, a časnu namjeru od propagande. Iluzija ovozemaljske sreće koja nam se skoro neupitno nudi sve se više nameće. Dobro kao da ponovo uzmiče, a zlo osnaženo propagandom postaje sve jače. Budućnost muslimana na ovim prostorima zavisit će kao i uvijek od njihove slobode, stvaralačkih napora i sposobnosti da razluče istinu od neistine.

Islamska zajednica je emanet koji smo naslijedili od naših očeva, a oni od svojih predaka i sve tako do Muhammeda a.s. Samim time ona ima šerijatski legitimitet. Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu na nekoliko mjesta ponavlja: “Ova vaša zajednica jedna je zajednica, a Ja sam vaš Gospodar i zato Meni služite.“ (El Enbija, 92)

Na drugom mjestu se kaže: “Ovo je uistinu vaša zajednica, jedna ista, a ja sam vaš Gospodar, pa Me se pričuvajte.“ (El Mu'minun, 52)

Jedinstvo zajednice muslimana je farz važniji od bilo kojeg drugog, o čemu postoji konsenzus uleme u svim vremenima. Koliko je ono važno govori i predaja koju prenosi Ibni Mesud u kojoj se izlazak iz vjere poistovjećuje sa izlaskom iz Islamske zajednice. (Buharija i Muslim)

Svi pejgamberi su pozivali vjeri u Jednog Boga i pripadnost jednoj zajednici. Jedan je Bog – Allah i jedna je zajednica muslimana. S vremena na vrijeme pojave se u našem ummetu ljudi koji su prihvatili da budu u zajednici Iblisa, da budu na putu Kabila, unoseći pometnju među braćom i sestrama. Često puta bivaju potpomognuti raznim grupacijama koje imaju svoje interese. Muslimane u ovoj državi 11 godina prži ta žeravica koja ostavlja svoje tragove. Ova zajednica odlučna je nositi se sa svim tim izazovima u očuvanju vakufske imovine, spremna da halali svima onima koji su nam nažao učinili, kako bi živjeli kao braća u slozi i Božijem raziluku. Vrata ove zajednice širom su otvorena i bratska ruka ispružena. Ponosni smo na naše vjernike koji su svjesni značaja zajednice, onima koji žive u domovini i u dijaspori.

Uvjeren sam da će ovi bajramski dani biti prilika da popravimo odnos prema svome Stvoritelju, svojoj porodici i komšijama. Allaha molim da ukabuli propise hadža našim hadžijama, da ukabuli naše kurbane te da dane Bajrama provedemo u zdravlju, berićetu i rahatluku zajedno sa svojim najmilijima, a da u svijetu prestane ubijanje i mržnja i zavlada Božiji mir.

Bajram šerif mubarek olsun