DOŠLO JE VRIJEME DA BOŠNJACI SLOBODNO IZABERU SVOG PREDSTAVNIKA

U predvečerje izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće, koji će biti održani 4. novembra, imali smo priliku razgovarati sa nosiocem liste Matice bošnjačke akademikom Muamerom Zukorlićem Muftijom

 

  • U predizbornoj kampanji puno je bilo govora o važnosti BNV-a. Neki su pokušavali da umanje taj značaj. Međutim, kampanja koja se vodi govori da su ovi izbori i BNV jako važni. Kako biste prokomentirali dosadašnju kampanju i šta očekujete do kraja iste?

 

Bošnjačko nacionalno vijeće je jedino predstavničko tijelo Bošnjaka u Srbiji u okviru državnog sistema sa zakonom definisanim nadležnostima iz oblasti kulture, obrazovanja, informisanja, jezika i pisma. Ove oblasti su, zapravo, ključne u očuvanju i afirmaciji identiteta bošnjačke nacionalne zajednice u ovoj zemlji. Ovisno o kvalitetu BNV-a, njegovog rukovodstva, ovisno o aktivnostima i realizaciji projekata, određuje se stvarni značaj ovog vijeća. S druge strane, Bošnjačko nacionalno vijeće ima svoju simboličku, ali veoma bitnu ulogu koja se ogleda u činjenici da oni koji dobiju povjerenje na ovim izborima, legalni su i legitimni predstavnici bošnjačkog naroda u Srbiji i prema državi i prema međunarodnim faktorima.

S druge strane, izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće znače biranje onih koji će zastupati ovaj narod, koji će naredne četiri godine biti svojevrsni branitelji ili advokati ovoga naroda. Stoga je izuzetno važno da to budu oni koji ga neće izdati ili prodati, kao i da ne budu oni koji nemaju stručnosti ili sposobnosti da ga brane ili zastupaju.

Nažalost, u protekla tri mandata imamo strukturu jedne političke stranke koja kontroliše ovo vijeće, tačnije koja ga drži kao taoca za svoje uskostranačke, političke i lične interese. Svjedoci smo da je veoma mali prostor koji je odredio i dozvolio zakon iskorišten u korist interesa ovog naroda, a i ono što je realizirano od projekata i čija je realizacija počela, nažalost, realizirano je ili nestručno ili nedovoljno kvalitetno, što se jasno vidi na primjeru realizacije nastave na bosanskom jeziku. Tu imamo izuzetno loše udžbenike, još lošije nastavnike, pored činjenice da 16 godina imamo Katedru za bosanski jezik na IUNP-u koja okuplja izuzetne stručnjake, profesore i asistente, na kojoj je diplomiralo više stotina izuzetnih studenata. Ti kadrovi nisu dobili svoju priliku u ovim projektima već je BNV u prethodnom periodu organiziralo svojevrsne večernje škole i kurseve preko kojih su dodjeljivani sertifikati nestručnim kadrovima koji proteklih godina na neki način uništavaju ovaj projekat. Za posljedicu imamo činjenicu da je interesovanje za nastavu na bosanskom jeziku od strane mnogih roditelja učenika opalo, a brojka onih koji se sada upisuju i prijavljuju za nastavu na bosanskom jeziku je izrazito manja od one koja je bila na samom početku, ako tome dodamo i činjenicu da lokalne vlasti koje drže SDA i SDP, primarno u Sandžaku, kao koalicioni partneri su u prilici da utiču na škole preko općinskih i gradskih dotacija tim školama i prosto drže kao taoce direktore škola i profesore kroz sistem zapošljavanja. U toj atmosferi interesnih relacija, nerijetko i kriminogenih elemenata, imaju uticaja na škole u Sandžaku, pa imamo izuzetno lošu atmosferu, koja se negativno odražava na značaj i shvatanje važnosti nastave na bosanskom jeziku.

Što se same kampanje tiče, ona za nas protiče u izuzetno visokom intenzitetu. Prvi put smo blagovremeno krenuli u ovu kampanju, postavili je izuzetno profesionalno i evo je sada privodimo kraju. Suočavamo se sa činjenicom da sa druge strane imamo prilično prljavu kampanju. Dok se mi bavimo prezentacijom našeg projekta i ulažemo trud da dođemo do svakog potencijalnog birača, da mu predočimo razliku između njih i nas u etičkom i stručnom smislu, oni su isključivo fokusirani na medijske, elektronske, foto, video i druge montaže i spotove kojima će blatiti ljude sa liste Matice bošnjačke, tako da polako i takav pristup kampanji diferencira naše etičko-kulturološke razlike, što će, vjerujem, konačno imati uticaja na birače da shvate drastičnu razliku između nas i njih. Namjerno kažem nas i njih. Iako formalno imamo četiri liste, radi se o tri političke opcije, a dvije političke strane. Naša lista je jedna strana, a druga strana je lista Samoopredjeljenje Sulejmana Ugljanina i dvije liste Rasima Ljajića – Vakat je i Stari dedo. To je realizacija njihovog strateškog partnerstva koje je potpisano prije nešto manje od dvije godine gdje je ključna tačka saradnje na Bošnjačkom nacionalnom vijeću zapravo njihov izlazak u tri kolone, njihov taktički postupak kako bi po njihovim procjenama uzeli što više glasova, jer su to u suštini konceptualno suprotstavljene strane, ali ne samo konceptualno već i lično, jer je poznato da su se međusobno ubijali protekle tri decenije, ali su sada legli jedan drugom u zagrljaj isključivo iz straha od napredovanja naše političke opcije i osjećaja da je njihovo političko propadanje već počelo. Obzirom da se radi o neprincipijelnoj koaliciji i partnerstvu, logično da to ne može donijeti nikakvu dobit.

U svakom slučaju, ovdje treba imati na umu da oni birači koji bi eventulano dali glasove listama bliskim Rasimu Ljajiću, koje se predstavljaju kao nezavisne, treba da znaju da će zapravo dati glas Sulejmanu Ugljaninu jer je to dogovor između Ljajića i Ugljanina. On sa te dvije liste pokušava nama da okruni neki glas, odnosno da pomogne Ugljaninu da dobije većinu.

Svako ima pravo glasati za koga hoće i koga misli, ali treba imati na umu da je politika, politička ponuda Sulejmana Ugljanina vraćanje u devedesete godine na politiku konfrontacije prije svega sa državom, na konceptu samoopredjeljenja, što zapravo znači otcjepljenja. Ni to ne mora biti čudno. Svako ima pravo formirati svoj politički projekat, ali ono što Ugljanin nema pravo uz pomoć Rasima Ljajića jeste prevariti birače uz program samoopredjeljenja, secesije, koncepta autonomije, po njegovom modelu republike koju je nekada pominjao. Treba uz taj program građani da imaju uvid i u cijenu koštanja koja bi uslijedila. Dio te cijene smo osjetili devedesetih godina od torture koja se desila, koja je “prebila” preko 20.000 Bošnjaka, zbog čega je iseljeno preko 100.000 Bošnjaka. Prije toga bio je projekat Ugljaninove političke avanture, koji je podrazumijevao naoružavanje u kojem je ljudima prodavano oružje, a spiskovi sa sve imenima i podacima sa tog oružja se našli u rukama Državne bezbjednosti, koja je kasnije organizirala svojevrstan teror nad Bošnjacima, pod navodnom istragom tog oružja.

To je već viđeno, a to je pratila i činjenica da je Ugljanin pobjegao iz zemlje, iako je prethodno kazao da će biti posljednji Bošnjak koji će pobjeći sa ovog prostora. Poznato je da je otišao uz pratnju DB-a, kao i da se vratio uz njenu pratnju. On je tada formirao „vladu“, sebe proglasio za predsjednika Sandžaka, Rasima Ljajića za premijera i još 15 ministara. Svih tih 15 ministara su uhapšeni i preživjeli su tešku zatvorsku torturu, osim predsjednika Sandžaka i premijera, koji nikada nisu privedeni. To može ukazati na delikatnost cijelog političkog procesa. Sada taj dvojac opet stupa na scenu, samo sada idu u svojevrsnoj zavijenoj formi. To je njihovo pravo, ali narod mora znati šta je cijena njihovog novog poduhvata, a ako narod želi da ide tim putem i podnese svu tu cijenu, ima pravo da bira svoj put.

Tu su dvije ponude: s jedne strane je njihova ponuda, a s druge je ponuda istine, pravde, pomirenja, jer su to suštinske ideološke osnove na kojima možemo raditi na podizanju dostojanstva ličnog, porodičnog, društvenog, nacionalnog, ali isto tako socijalnog i ekonomskog, na kojem možemo vraćati slobodu našem napaćenom narodu koji stotinama godina proživljava različite torture i progone. U toku ratova su nas ubijali, a nakon ratova na razne načine pritiskali kako bi se iseljavali.

Naš program je ozdravljenje naše nacije na ovom prostoru, svakako, uz već proklamovane naše političke programe o Sandžaku kao prekograničnoj autonomnoj regiji u postojećim državama, a sve to kroz otvoreni dijalog i pomirenje bošnjačkog naroda. Ali isto tako sa srpskim, kao i drugim narodima u okruženju.

Dana 4. novembra narod bira između ta dva puta, te dvije koncepcije. Za nas je izuzetno važno da proces glasanja protekne u redu i da spriječimo raniju praksu manipulacije biračkim spiskovima, falsifikovanje imenima, promjenama adresa i ometanjem onih građana koji ne pripadaju njihovoj političkoj orijentaciji. Tu smo jako fokisirani, kao i na kontrolu samog izbornog postupka u izbornom danu da dobijemo čiste izbore. Za nas će biti prihvatljiv svaki rezultat, iako se vrlo jasno osjeća pobjednička atmosfera, osjeća se da su oni u defanzivi. Bez obzira na svo to njihovo približavanje i na prvi pogled pravljenje širokog fronta, osjeća se njihova defanziva. Nema tu energije, nema tu više snage. Sa naše strane imamo izuzetnu svježinu, kao i permanentne prelaske iz ove dvije opcije. Posebno iz SDA su masovni prelasci cijelih porodica, plemena i mahala, što je po prvi put pojava koju ranije nismo imali. To ukazuje da je narod razočaran prvenstveno zbog njihovih interesnih saveza, kao i zbog spoja dvije krajnosti: jedna je ekstremno radikalna Ugljaninova politika, a druga poltronska, prosrpska politika Rasima Ljajića, a one su ujedinjene, iako za to nema logičnog etičkog osnova. Međutim, strah od gubitka vlasti je njih fiktivno i formalno ujedinio. To su njihovi članovi i birači prepoznali tako da se suočavaju sa svojevrsnim rasulom u svojim redovima.

 

  • Sučeljavanje mišljenja već nekoliko izbornih ciklusa ne postoji u Sandžaku. Do medija nije već do aktera izborne kampanje. Već dvije organizacije su pokušale da organiziraju debate između čelnika tri, a kasnije četiri liste. Međutim, bezuspješno. Vi ste dolazili, a drugi su otkazivali u minut do početka debate. Kako to komentirate?

 

Transparentnost je ključna odlika politike istinitosti, pravičnosti i iskrenosti. S druge strane, politike koje su bazirane na laži, neiskrenosti i licemjerstvu imaju šansu ukoliko se princip transparentnosti ukine. Sučeljavanje argumenata kroz političke debate kanditata jedan je od najboljih načina koji razvijaju slobodnu svijest, gdje se građani dovode u poziciju da modelom uporednog posmatranja tih argumenata u debati ocijene na čijoj strani su argumenti. Oni su toga svjesni i zato bježe sa crte u dva navrata. Kako ste pomenuli, oni su prihvatili učešće, ali kada se približi trenutak susreta strah bude jači od njih i oni odustanu, pobjegnu. To ih do kraja medijski i moralno raskrinkava i ukazuje na činjenicu da je sva njihova politika svojevrsna prevara, podvala koja se radi iza zastora. Oni su hrabri preko raznih društvenih mreža, botovskih šifri i imena, a kada su u prilici da se sučeljavaju sa drugom stranom oni nemaju snage.

To je pokazatelj koliko je to promašena politika. Mislim da će i ti događaji gdje su oni pobjegli sa crte sučeljavanja doprinijeti da će i onaj manji dio građana, koji nije znao o kakvim politikama se radi, na izborima izabrati pravu stranu.

 

  • U ovoj izbornoj kampanji otvoreno je jedno pitanje koje je izazvalo veliko interesovanje građana, a to je asfaltiranje ulica. Da podsjetimo – uspjeli ste pored drugih projekata obezbijediti asflat za 21 novopazarsku ulicu, i to onamo gdje se govorilo: „Neka vam Muftija asfaltira“, a zbog podrške koju uživate u tim mjestima. Međutim, gradonačelnik Novog Pazara odbio je da potpiše saglasnost za radove po Vašim projektima. Da ne ulazimo previše u detalje, kako nam se desilo to da se u 21. vijeku i dalje okupljamo oko asfalta više nego oko bilo koje druge realne ideološke vrijednosti. U kakvom je sada statusu taj projekat? U Priboju se već realiziraju radovi. Na teritoriji Sjenice također – doduše regionalni putevi koji nisu pod upravom Opštine. U Novom Pazaru…?

 

Asfaltiranje puteva eksplicitno ne bi trebalo da ima veze sa izborima za BNV i njegovim nadležnostima, iako je implicitno itekako povezano. Da bi obrazovanje bilo kvalitetno moramo imati kvalitetne puteve za djecu koja idu u školu koja, nažalost samo u Novom Pazaru, iako je XXI vijek, kada je kiša gaze blato i prašinu kada je sunce. Samo u Novom Pazaru naša djeca idu u tri smjene u školu. Ostatak Srbije ima problema sa nedostatkom djece, a mi imamo problem sa nedostatkom škola. Djeca nižih uzrasta u osnovnoj školi izlaze i po sahat vremena prije izlaska Sunca, suočavaju se sa svim opasnostima na ulicama, narkomanima i psima lutalicama, a često se iz treće smjene vraćaju i po dva tri sata nakon zalaska Sunca. Isto tako, dijete koje se vraća po blatnjavim ulicama je ekstremna krajnost nehumanih uslova obrazovanja naše djece. To je implicitan povod, a suštinski povod uključivanja u ovu temu je bila činjenica da smo prethodnih godina imali praksu da je gradska uprava u Novom Pazaru zaobilazila ulice u kojima smo u proteklim izborima dobili značajan broj ili većinu glasova, sa namjerom da kazni te ljude zato što su dali nama glasove a ne njima, otvoreno im govoreći: „Neka vam Muftija asfaltira.“

Toliko su me puta prozivali i ja nisam mogao da sjedim skrštenih ruku i dopustim da su ljudi ucijenjeni. Uključio sam se, obratio se nadležnim državnim organima, objasnio im situaciju i zamolio da nam odobre sredstva kako se bi definitivno stavila tačka na zloupotrebu asfaltiranja ulica, na ucjenjivanje građana kako bi bili natjerani da glasaju za onoga za koga neće.

Moram priznati da nije previše bilo teško. Dobili smo ta sredstva i Novom Pazaru je odobrena 21 ulica, put preko Pešteri koji ima status državnog puta i po nekoliko ulica u ostalim sandžačkim gradovima.

Prosto sam bio presretan i vjerovao sam da će se Gradska uprava isto veseliti, bez obzira što pripada suprotnom političkom taboru, jer bi to značilo da će u budžet Novog Pazara preko asfaltiranja tih ulica ući nekoliko miliona eura. Međutim, mi smo se suočili sa presedanom koga nisam mogao zamisliti gdje je gradonačelnik Novog Pazara, po nalogu isfrustriranog Rasima Ljajića, odlučio da ne potpiše saglasnost, odnosno dozvolu. Posljedica toga bili su protesti građana koji su trajali nekoliko dana i kulminirali skoro incidentnom situacijom 15. oktobra.

Nažalost, imamo takvo stanje da je privremeno zaustavljen taj projekat u Novom Pazaru, ali radovi su krenuli tamo gdje je to bilo moguće. Predsjednik Općine Priboj je odmah dao saglasnost, tamo se već asfaltira nekoliko ulica i s obzirom da na Pešteru općine nemaju nadležnost, tamo se odmah krenulo sa radovima. Mislim da je ovo privremeno i da ćemo iznaći administrativne mogućnosti da ovo riješimo. Ja neću odustati od asfaltiranja tih ulica, iako je dobra vijest da su oni sada, kako bi smanjili političku štetu zbog takvog ponašanja, neke od tih ulica koje su bile na našem spisku počeli asfaltirati.

To opet smatramo našim dostignućem jer nama je bitno da asfalt dođe. Ostat ćemo dosljedni ovom projektu, insistirati na tome i vjerujem naći načina. Naša namjera da tim ljudima asfaltiramo ulice nije namjera samo za ove izbore već prosto izbori su bili povod da ovu temu otvorimo. Naša namjera je da nastavimo sa ovim projektima i nakon izbora.

 

  • U jednoj predizbornoj poruci ste kazali da je obrazovanje najvažnija oblast na koju BNV može uticati i djelovati. Koje su to najkritičnije tačke kada je ta oblast u pitanju, kojoj ćete dati akcenat?

 

Temu obrazovanja Bošnjačko nacionalno vijeće tretira na dva nivoa: jedan je nivo općeg kvaliteta obrazovanja bošnjačke djece, a to se tiče svih segmenata obrazovanja, od stanja u školama, kvaliteta nastavnika, nastave, upravljanja školama do puteva koji dovode do škola, bezbjednosti učenika od strane narkodilera, kockarnica i svega onoga što predstavlja potencijalnu opasnost za škole i djecu.

U tom slučaju se BNV ponaša kao svojevrsni nadzornik za realizaciju obrazovanja među bošnjačkom djecom. Koristeći svoje ovlasti ima pravo na pokretanje svih inicijativa koje bi zaštitile i unaprijedile obrazovni proces, dovela ga na onaj nivo kako bi misija obrazovanja djece bila uspješna.

Drugi nivo nadležnosti BNV-a tiče se obrazovanja na maternjem bosanskom jeziku, na izučavanju bošnjačke kulture i na samo pitanje izučavanja bosanskog jezika i pisma. To je onaj aspekt koji ima identitetsku prirodu i važan je za očuvanje bošnjačkog nacionalnog identiteta i vraćanje bošnjačkog, nacionalnog, personalnog kolektivnog dostojanstva.

Kroz te dvije prizme BNV može izuzetno puno da uradi, ali nažalost mi smo do sada imali samo djelimični angažman Vijeća vezano za aspekt nacionalnog obrazovanja – obrazovanja na bosanskom jeziku. Bošnjačko nacionalno vijeće nije pridavalo značaj općem kvalitetu obrazovanja bošnjačke djece, što je bio veliki propust. To ćemo, ako Bog da, kada dobijemo povjerenje većine građana, staviti kao stratešku obavezu i apsolutno najveći dio energije posvetiti samom obrazovanju.

Pored ove dvije dimenzije pristupa obrazovanju, Matica bošnjačka je u svoj program stavila i postavila zadatak osnivanja elitnih bošnjačkih škola – osnovnih škola i bošnjačkih gimnazija. Smatramo pored općeg sistema, koji treba biti kvalitetan i pristupačan djeci svih socijalnih slojeva i mogućnosti, da je važna obnova bošnjačke nacionalne elite. Mislimo da je izuzetno važno da se osnuju i pokrene rad elitnih bošnjačkih škola, elitnih bošnjačkih gimnazija. Poznato je da je Islamska zajednica pokrenula već jedan takav projekat na potesu Pojila gdje se gradi projekat kapaciteta od 5000 kvadratnih metara u okviru koga će se graditi prvi pilot projekat, prvi korak u formiranju prve bošnjačke gimnazije i elitne osnovne škole.

 

  • Obilazite gradove i naselja dok drugi vode prljavu kampanju protiv Vas. Kakve su refleksije sa terena?

 

Imamo dosta dobre refleksije sa terena. Juče sam bio na području Novog Pazara, danas na području tutinskih sela i ostali smo dosljedni ovom diskursu. Imamo zaista dobre refleksije sa terena gdje je ljudima previše vrijeđanja i blaćenja. Mislim da se i njihovim pristalicama smučilo to blaćenje poštenih ljudi, s obzirom da njihova privatna Regionalna televizija više od pola svog dnevnika koristi za blaćenje mene lično i mojih saradnika po svim mogućim osnovama – privatnim i službenim.

Mislim da će polako ta diferencijacija dva pristupa u etičkom, kulturološkom, bontonskom smislu pomoći biračima da jasno odluče u našu korist.

 

  • Nije izostala podrška Islamske zajednice, ali i studenata širom svijeta – Saudijske Arabije i Turske.

 

Podrška Islamske zajednice je očekivana jer je ona svjesna da od ishoda na ovim izborima ovisi i to da li će Islamska zajednica u naredne četiri godine raditi u normalnom ambijentu, oslobođena agresije koja traje već 11 godina iz postojećeg sastava BNV-a, ili će i dalje biti pod permanentnim pritiskom destrukcije. Islamska zajednica daje podršku ne samo zbog principijelnih razloga, etičko-duhovne prirode, već isključivo i zbog razloga koji se direktno odnose na nju i mogućih posljedica po Islamsku zajednicu. Iskustvo Islamske zajednice je bogato punih 11 godina. Svima je poznato da je historijski presedan agresija na Islamsku zajednicu koja je došla od stranke Sulejmana Ugljanina, iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća, kroz njegovu famoznu presudu kada je u jesen 2006. godine kazao da više ne postoji Islamska zajednica. Tada je rekao da su od tog dana vjerska pitanja Bošnjaka u nadležnosti Bošnjačkog nacionalnog vijeća, što će ostati hiljade godina, dok je vijeka i svijeta, da se pamti kao najveći politički nonsence i najnemoralniji čin jedne političke opcije. Logično je da će Islamska zajednica pomagati svakoga ko može da je oslobodi takvog pritiska kao što je agresija, ali ne samo Islamska zajednica već i svi oni koji žele dobro ovom narodu, koji žele da se vrati mir među Bošnjake, među građane Sandžaka, koji žele da se konačno realizuje projekat unutarbošnjačkog pomirenja, koje nije moguće bez vraćanja jedinstva Islamskoj zajednici. To su potpuno logična očekivanja od strane Islamske zajednice u Sandžaku i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao naše krovne organizacije, kao i od strane raznih nevladinih, studentskih i drugih civilnih slobodnih organizacija koje nisu osnovane pod nekim pokroviteljstvima koja su negativno opredijeljena prema nama već su u pitanju slobodne organizacije, tako da su meni te podrške sasvim logične.

 

  • Do sada postoje pozitivni signali od državnih organa sa najvišeg vrha da se ovaj put neće ponoviti ni 2010. ni 2014. godina kada su izbori za BNV u pitanju. Možete li napraviti kratku usporedbu kako je bilo teško boriti se sa političkim oponentima i cijelom državom i sada kada su samo politički oponenti sa druge strane?

 

Na naše insistiranje i ukazivanje na sve propuste koji su se tada desili dobili smo čvrste garancije od Republičke izborne komisije, kao i od nadležnog Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu da će sve što je u njihovoj moću učiniti kako bi se zaštitio izborni postupak. Zbog te njihove dosljednosti, toga što su omogućili da četvrtina članova biračkih odbora bude delegirana sa strane naše liste, mi smo tamo dobili histeričnu reakciju. U jednom trenutku su prijetili OSCE-om i međunarodnim posmatračima, a zapravo razlog za to je strah od kontrole izbora.

Njima je smetalo da četvrtina naših ljudi bude među kontrolorima, da se prosto ne bi izbori kontrolisali. Oni su navikli u protekla dva izborna ciklusa da potpuno kontrolišu izborni proces i pune biračke kutije glasovima i time ostvaruju izvjesnu prevagu.

Vjerujem da će to biti u ovom postupku svedeno na minimum, jer neke od zloupotreba nije moguće spriječiti zato što značajan dio upisa u Poseban birački spisak sprovode lokalne samouprave sa izvjesnim mogućnostima tehničke zloupotrebe tog postupka upisivanja i da su neke svoje birače nezakonito upisivali, ali i to je svedeno na minimum u odnosu na ranije postupke. Ja sam optimista po tom pitanju i zato je u toj atmosferi mnogo lakše sprovoditi izbore, jer zaista je činjenica da smo mi pogotovo 2010. godine imali cjelokupni državni aparat njima kao servis da mogu raditi šta hoće. Zatim, 2014. godine imali smo više državni aparat kao nijemog posmatrača koji im je dozvolio da kradu izbore i vrše razne manipulacije. Sada u značajnoj mjeri imamo drugačiju poziciju državnih organa i vjerujem da će to biti od koristi da konačno dobijemo prave predstavnike koje je narod birao.

 

  • Vaša izborna poruka?

 

Sve ono što govorim zadnjih mjesec i po dana kampanje je izborna poruka i jako je teško izdvojiti nešto što bi bilo siže svega toga. Ono što je najbitnije jeste da u ovih nekoliko dana, kada postoji teorijska mogućnost posrednog upisa u Poseban birački spisak, oni koji nisu upisani iskoriste i na koncu oni koji su upisani, a taj je broj iznad 100.000 Bošnjaka koji imaju pravo da glasaju na ovim izborima, da toga dana izađu, da oni koji su najsvjesniji ne budu sebični da samo oni izađu već i potaknu i pomognu onim drugima koji zbog nekih okolnosti koje ih ometaju ili nedostatka uvjerenja ne glasaju, da izađu na glasanje.

Zaista, Bošnjaci sada na ovim izborima biraju svoga branitelja, svoga advokata, svoje predstavnike i konačno vjerujem da je došlo vrijeme da ih izaberu, pošto će po prvi puta moći slobodno i autentično da biraju. Mislim da je došlo vrijeme da mogu izabrati predstavnike kojih se neće stidjeti kada govore u zvaničnim predstavničkim tijelima ove države, govore na medijima ili ih zastupaju sa trećim stranama. To je prilika i od izuzetne je važnosti jer je oslobađanje, departijacija i deprivatizacija BNV-a početak emancipacije i punog ostvarivanja slobode Bošnjaka u Sandžaku i cijeloj Srbiji.

Intervju, Razgovarao: Salahudin Fetić, Glas islama  293, STRANE 14-17