POSLANIK MILOST SVJETOVIMA – RADOST LJUDIMA

(Centralna hutba u povodu Mevluda, 12. rebiu-l-evvela 1440. h. godine)

¤هُوَ الَّذِي أَرْسَلَ رَسُولَهُ بِالْهُدَىٰ وَدِينِ الْحَقِّ لِيُظْهِرَهُ عَلَى الدِّينِ كُلِّهِوَلَوْ كَرِهَ الْمُشْرِكُونَ ¤

On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima. (Es-Saff, 9)

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom i Samilosnom, Vladaru Dana Sudnjeg. Zahvaljujemo Mu se na blagodatima života i opskrbe, molimo Ga da nas zaštiti od zla šejtana napasnika koji ljudima zlo donosi. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i svjedočimo da je Muhammed a.s. Njegov rob i Njegov poslanik.

Poštovana braćo

U utorak 20. novembra tekuće godine obilježavamo Mevlud – dan rođenja posljednjeg Božijeg vjerovjesnika i poslanika Muhameda a.s. Danas ćemo govoriti o njegovoj poslaničkoj misiji, misijskom poslanju te o važnosti i značaju slanja poslanika za ljudski rod i čovječanstvo općenito.

U odabiru i slanju poslanika, Allahova mudrost (hikmet ilahi) ogleda se i u tome da su se poslanici pojavljivali u mjestima, sredinama i društvima koja su živjela i egzistirala na najnižoj ljestvici morala, a u kojem su pojedinci stepen svog društvenog ugleda i statusa obezbjeđivali i sticali nemoralnim i nečasnim poslovima, prevarama i izrabljivanjima drugih.

U tom vremenu, prirodna veza (fitret) čovjeka sa njegovim Gospodarom, Allahom dž.š. bila je prekinuta i isprekidana, a poveznicu su činila različita božanstava: idoli, kumiri i kipovi. Svjetlo Božije istine na Zemlji nakon Isa'a a.s. se gasilo i nestajalo, a čovječanstvo se kretalo i ulazilo u duhovni mrak.

Sve je trebalo iznova osvijetliti i oživjeti. Iz Svoje milosti prema ljudima u takvo stanje društvenog nemorala i mraka Allah dž.š. šalje Poslanika Muhammeda a.s. kao svjetlo upute i radost čovječanstvu. Zato je on Resuli-ekrem i Nebijji-muhterem, Muhammed -Hvaljenik, Ahmed – Slavljenik, Mustafa – Odabranik.

Došao je sa istinom jer je poslan od Istinitog, došao je sa pravdom jer je poslan od Pravednog, došao je sa milošću jer je poslan od Milostivog, došao je sa vjerom u Jednog Boga jer je poslan od Jedinog Allaha dž.š., došao je  ljudima sa uputom jer su ljudi bili u zabludi, donio je ljudima spas jer su ljudi bili nad provalijom i propašću, došao je radi čovjekovog znanja o Bogu jer ga je poslao Allah, Stvoritelj čovjeka.

Čovječanstvo više nikada neće ostati bez putokaza i upute! Bogobojazni će biti sačuvani od zabluda i stranputica! Dobročinitelji će biti nagrađeni Džennetom, a strašnu džehennemsku kaznu će iskusiti mnogobošci i nevjernici. Svjetlu rebiu-l-evvela najviše su se obradovali siromašni, nemoćni i potlačeni jer jedino su se Božiji vjerovjesnici, kao posljednja nada posrnulom čovječanstvu, ustrajno odupirali nepravdi i tiraniji pokazujući ljudima istinske ideale i ciljeve života.

Poštovana braćo

I zaista, tokom poslaničke misije Muhammed a.s. je sa svojim čestitim ashabima uspio formirati duhovnu zajednicu koja nije bila vezana za predrasude rase, krvi i boje kože. Tokom dvadeset i tri godine poslaničke misije Muhammed a.s. je odgajao ashabe, muškarce i žene, da se snagom istinske vjere i bogobojaznosti oslobode dominantnog bezboštva i džahilijjeta. Zato je Poslanik Muhammed a.s. savjetovao ashabe riječima:

– Samoljublje je mali širk.

– Koga ne uzvise dobra djela, neće ga uzdignuti njegovo porijeklo.

– Allah, zaista, ne gleda ni u vaša lica ni u vaše imetke, već gleda u vaša srca i vaša djela.

Novouspostavljena muslimanska zajednica zamijenila je džahilijjetske navike arogancije, samoljublja i gordosti vrlinama blagosti, skromnosti i samilosti:

¤مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ¤

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom. (El-Feth, 29)

Članovi te zajednice, odlikovani visokim moralnim načelima, nisu samo trijumfalno ulazili na kapije utvrđenih gradova i rušili idole i kumire, već su svojim vrlinama i odricanjima osvajali srca ljudi rušeći u njima nevidljive hramove u kojima su se skrivala lažna božanstva.

Poštovana braćo

Poslanik Muhammed a.s. pokazivao je razumijevanje za ljudske grijehe i posrtanja, ali nikada ashabima nije tolerisao i dopuštao laž. Na pitanja ashaba može li vjernik biti kukavica i škrtica, Poslanik a.s. je odgovarao potvrdno, a na pitanje može li vjernik lagati, Poslanik a.s. je uvijek i bez izuzetka odgovarao odrično NE, negirajući i najmanju mogućnost da vjernik može i smije lagati. To je tako, jer laž negira šehadet vjernika. Samo istinitim i iskrenim govorom šehadet se može iskreno svjedočiti, a lažima i lažnim govorom potire se šehadet kojim se vjernik legitimiše i predstavlja vjernikom.

Iako je prošlo 14 stoljeća od Poslanikovog a.s. rođenja i poslanstva, način života kojim je živio (Sunnet) i sistem vrijednosti koji je uspostavio i dalje stoje kao moralni i etički ideali pred savremenim čovječanstvom. Jer, kako reče jedan naš učenjak: „Otvoren i okrenut čitavom svojom dušom, čitavim bićem prema apsolutnoj istini, on je istovremeno isto tako bio otvoren i okrenut prema svijetu koji nije ništa drugo nego odraz i znak te istine. Muhammed a.s. se odlikovao održavanjem ravnoteže između duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, vrline i nauke, dunjaluka i ahireta, smrti i života, pojedinca i društva, ličnog i općeg, riječi i djela.”

Allah dž.š. veli:

¤وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ¤

„A tebe smo kao milost svjetovima poslali.“ (El-Enbija’ 107)

Imam Ahmed bilježi u Musnedu da su Kurejšije tražili od Poslanika Muhammeda a.s. da im u zamjenu za njihovo vjerovanje u Jednog Boga i priznanje poslanstva Allah dž.š. pozlati brežuljak Saffu. Allah Svemoćni po meleku Džibrilu je poručio: “Ako hoćeš, o Muhammede, ispunit ću to što od tebe traže, ali ako poslije toga ne budu vjerovali kaznit ću ih takvom kaznom kakvom nikoga na svijetu do sada nisam kaznio. A ako hoćeš, vrata pokajanja i milosti ću im otvoriti.” Allah­ov Poslanik a.s. je odgovorio: “Gospodaru, otvori im vrata pokajanja i milosti.”

U ovoj predaji sadržana je sinteza neizmjerne poslaničke mudrosti i milosti prema svim svjetovima. Materijalni progres bez duhovnosti neminovno vodi ljudsku vrstu ka samouništenju. Kao što pozlaćeno brdo Saffa ne bi zadovoljilo nezajažljive Kurejšije i ne bi popunilo njihove prazne i bezbožničke duše, jednako tako i naivna iluzija o ljudskom trijumfu bez vjere u Boga ostavlja krvavi trag u svjetskim ratovima i sve većim  planetarnim krizama.

Civilizacijski napredak bez vjere u Boga i bez slijeđenja Poslanika, uprkos očiglednim naučnim uspjesima i tehnološkim izumima, čovječanstvo će na kraju strovaliti u sunovrat nuklearnih ratova, ekoloških katastrofa, izumiranja biljnih i životinjskih vrsta i nestanku čovjeka.

Mjesec rebiu-l-evvel i Mevlud – rođenje Poslanika Muhammeda a.s. došao je da pokuca na uspavanu savjest čovječanstva. Krajnje je vrijeme da zarad svoje budućnosti i opstanka umjesto zaborava Boga, egoizma i okrutnosti, obezduhovljeni čovjek padne na sedždu Gospodaru svjetova, pokaje se i prihvati milost sa kojom je poslan Muhammed a.s.

¤لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا¤

„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab 21)

Sve dok su vrata pokajanja (tevbe) otvorena i sve dok se čovjek pokušava približiti Božijoj neiscrpnoj milosti (rahmetu) imamo pravo vjerovati da će svjetlo (nur) rebiu-l-evvela obasjati još mnogo ljudskih srca. Ne smije nas uljuljkati nemar i pretjerani optimizam jer važno je napraviti pravi izbor prije nego što Allah Uzvišeni ne donese svoju konačnu odluku i pozove svoga Vjerovjesnika da bude svjedok u korist nas ili protiv nas.

Allahu moj, smiluj se Muhammedu a.s. i njegovom potomstvu, kao što si se smilovao Ibrahimu a.s. i njegovom potomstvu. Zaista si Ti dostojan hvale i Vječan. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda a.s. i njegovo potomstvo, kao što si blagoslovio Ibrahima a.s. i njegovo potomstvo. Doista si Ti dostojan hvale i Vječan.

Glas islama 294, strana 15