Vaspitan i odgojen pojedinac – osnova zdrave zajednice

Porodica kao osnovna društvena ćelija je grupa ljudi koji imaju zajedničko porijeklo, dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve.

Prvi i veoma značajan faktor u vaspitanju i obrazovanju, kao i ukupnom dječijem razvoju jeste porodica, čiji je dijete ukras.

Allah dž.š. je u Kur’ anu rekao: „Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ (El-Furkan, 74)

Porodično okruženje je odlučujuće u razvoju djeteta. To je primarna zajednica i prva najvažnija i najprisnija ljudska skupina. Kao takva ima veoma važnu ulogu u razvoju individue, ali i cjelokupnog društva.

Frojd je rekao: “Dijete je otac čovjeka“, čime htio reći da ličnost odraslog čovjeka više od svega određuje njegovo rano djetinjstvo.

Za razvitak ličnosti je, prije svega, važno da dijete ima osjećaj sigurnosti, da osjeća da se roditelji o njemu brinu i da ga vole. Ono jednostavno mora da osjeti tu pažnju.

Nedovoljna briga ili nepostojanje ljubavi za dijete i krut autoritaran odnos prvenstveni su uzroci javljanja društveno nepoželjnih osobina kao što su agresivnost, neprijateljski stav prema okolini ili povlačenje u sebe i pasivnost.

Mnogostruka je funkcija porodice. Aktivnija je, ima više uloga, a sve sa ciljem zadovoljavanja potreba njenih članova.

U udžbeniku iz sociologije Entoni Gidensa stoji da su dvije osnovne funkcije porodice: primarna socijalizacija i stabilizacija ličnosti.

 

Porodica u islamu

Muhammed s.a.v.s. za one koji se lijepo ophode prema svojoj porodici kaže da su najbolji. Tirmizi bilježi hadis u kojem stoji: „Prenosi Aiša r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: – Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.“

Muhammed s.a.v.s. od nas traži da čuvamo svoje porodice, da budemo oni koji su najbolji prema porodici, da joj obezbijedimo najbolju atmosferu u kojoj će se život odvijati, jer je ona najvažnija ćelija u društvenoj zajednici i u ovisnosti od uticaja porodice na pojedinca taj član će imati pozitivnu ili negativnu ulogu u društvu.

Mnogi nisu ni svjesni uloge porodice u društvu i misle da je njena uloga prenaglašena. Međutim, roditelji imaju posebno bitnu ulogu u procesu odgoja i vaspitanja svoje djece.

Stavljajući u prvi plan važnost uloge roditelja u vaspitanju (odgoju) svoje djece, Kur'an Časni kaže: „Bogatstvo i sinovi su ukras na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (El-Kehf, 46)

Visoka povezanost mladih sa roditeljima znači da oni koji imaju skladne odnose sa roditeljima obično bivaju korisni članovi društva, dok oni koji imaju izvjesnih problema u odnosu sa roditeljima dolaze u sukob i neprihvatljivi su u društvenoj zajednici.

 

Zaključak

Iz svega navedenog nameće se zaključak da određeni broj roditelja svoju ulogu, koja ima višestruke dimenzije, ne ispunjava kako treba, očekujući od drugih da riješe potencijalne probleme. Oni prepuštaju odgoj djece nemoralnim pojedincima ili ustanovama koje nisu kadre da ispune svoju misiju, iako im je primaran zadatak i opis posla edukacija i odgoj, koji truju ta mlada, neiskvarena bića, a kao „pastiri“ bit ćemo pitani za njih, njihov odgoj i njihov moral.

Dobar dio nas roditelja je mišljenja da se borba za našu djecu uglavnom svodi na aspekt materijalne prirode, te pokušavamo da im obezbijedimo sve što im je potrebno od dunjaluka, ispunjavajući njihove zahtjeve i želje. U toj prevelikoj trci zaboravljamo na ono što je najvažnije, a to su te neiskvarene malehne duše, koje ostaju kao prazan balon ukoliko ih ne opskrbimo sa onim što je suština, a to je ispravan odgoj i moralno vaspitanje.

Odgajajmo našu djecu u skladu sa islamskim propisima i školujmo ih, bit ćemo ponosni na njih i bit će od velike koristi kako svojoj porodici, tako i široj zajednici. Neuspjeh u ovoj važnoj misiji povlači za sobom ogromnu odgovornost na Sudnjemu danu.

Poslanik islama, Muhammed s.a.v.s. u tom smislu jasno poručuje: „Svi ste vi pastiri i bit ćete pitani za svoje stado… Čovjek je pastir u svojoj kući i bit će pitan za svoje stado…“

 Glas islama 295, strana 18, Pedagogija, Msc. Amela Muratović