Dolazi nam najodabraniji mjesec ramazan

Jedna hikaja kazuje da je neki bogati otac poveo sina na selo. Želio je da mu pokaže koliko ljudi mogu biti siromašni. Proveli su nekoliko dana kod siromašnih seoskih porodica. Kada su se vraćali kući, otac reče sinu: „Jesi li vidio koliko ljudi mogu siromašni biti?“ Na to pitanje sin ocu dade odgovor koji ga zaprepasti. Reče mu: „Vidio sam sljedeće: Mi kod svoje kuće imamo jednog psa, oni imaju četiri. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji se pruža do polovine avlije, a oni imaju potok koji nema kraja. U našoj bašči su vještačke lampe, u njihovim baščama sijaju zvijezde. Naš pogled doseže do avlijske ograde, a njihov obuhvata cijeli horizont.“ Otac je ostao zbunjen, ne znajući šta da kaže, a sin završi svoj odgovor riječima: „Hvala ti babo što si mi pokazao koliko smo siromašni.“

Čista dječja duša ovaj svijet je vidjela drugačije. Vidjela ga je onakvim kakav jeste i zadovoljstvo našla u onome što čovjek obhrvan pohlepom uglavnom ne vidi. U izvorima naše vjere nalazimo da je rečeno da bogatstvo, istinsko bogatstvo, nije u mnoštvu imetka, već u zadovoljstvu duše.

Dolazi nam najodabraniji, jedini u Kur'anu spomenuti mjesec, Ramazan. Dolazi nam kao što kiša blagorodna dođe i suhu ispucalu zemlju oživi i ona se, kiši zahvaljujući, ukrasi. Dolazi nam da rahmet, magfiret, od vatre zaštitu i nur prospe, obilno i neizmjerno na nas i da nam dušu osvježi, probudi je i omogući joj da svijet, ovaj dunjalučki, vidi drugačijim, da ga vidi onakvim kakav on stvarno jeste.

Allah dž.š. nam kazuje da ono što okom od dunjaluka vidimo varka je. Kazuje nam da ovaj svijet igra i zabava je. Ali evo Ramazana, evo blagoslovljenih i odabranih dana koji će nam omogućiti da svijet gledamo dušom očišćenom i oplemenjenom. Omogućit će nam da tim pogledom shvatimo da istinsko bogatstvo nije u mnoštvu dunjalučkih dobara, već u mnoštvu dobrih djela. Zašto će vjernici siromasi na Danu sudnjem biti odabrana skupina i prvi sa Poslanikom ući u Džennet? Zato što će, kada se primijene pravila i kriteriji vrjednovanja, oni biti bogataši. Ništa od dunjaluka nikome, na svijetu budućem, neće biti od koristi i zato to i nije istinsko bogatstvo.

Dolazi nam Ramazan da nas povede Istini i da nam pokaže šta je to stvarno vrijedno i šta će nam, kada sve materijalno postane ništavno, biti korisno. U Ramazanu vjernik ne gleda dunjaluk samo okom. Na dušu mu blagorodna kiša blagodati ramazanskih pada i ona oživi, progleda i kaže: „Postom, ustezanjem od jela i pića i užitka tjelesnog, od zore do zalaska sunca, ja tijelo ovo, koje mi je odjeća, učim, vježbam da se odrekne svakog užitka koji se nalazi iza granice od Boga određene. Postom, tim ustezanjem od hrane i vode, tim stomakom gladnim, ja se učim razumjeti gladnog. Ramazan me stavlja u njihov hal i govori mi: ‘O čovječe, ima gladnih pokraj tebe. Veliko ćeš dobro zaraditi, izuzetno bogatstvo steći, nahraniš li ih, obučeš li ih, pomogneš li im.’ Ramazan hoće, on zbog toga dolazi, da naše duše progledaju, da one vide dunjaluk, a one znaju da ih ništa materijalno ne hrani. Hrana im je zadovoljstvo, a zadovoljstvo najveće je čovjeku kada dobro djelo učini. Allah dž.š. kada o nevjernicima govori, kaže: „Ali, oči nisu slijepe, već srce u grudima.“ (Hadždž, 46)

Dolazi nam Ramazan da nas povede Putu pravom i da nam pokaže ko je to istinski siromah. Siromah je onaj ko pred Gospodara svjetova dođe bez sedžde, bez rukua, ko pred Gospodara svjetova dođe i na prvo postavljeno pitanje ne znade odgovor. Jedna sedžda u Ramazanu, kao njih sedamdeset izvan Ramazana je, a ako je sedžda dobrovoljnog namaza, ona se kao farz piše ako je u ramazanskom danu učinjena. Dolaze nam ramazanski dani u kojima je šejtan okovan i sputan, pa nam je put ka džamiji i do sedžade olakšan. Hoće Ramazan da naša duša osjeti ljepotu i da slast u robovanju Bogu doživi. Koliko god da si sada, ovdje na dunjaluku bogat, koliko god dunjalučkih dobara posjeduješ, dokle god da ti u avliji bazen seže, ako sedžde nemaš, bit ćeš siromah istinski. O čovječe, dopusti Ramazanu da ti dušu blagorodnom kišom milosti i upute oživi i da ona vidi, spozna koliki si siromah ako u ibadetu nisi. Ramazan ima zadatak dušu našu očistiti da dunjaluk vidi onakvim kakav on jeste, prolazan i kada na tabutu budemo, potpuno bezvrijedan.

Dolazi nam Ramazan da nas povede u okrilje propisa naše vjere i da nas nauči kako sebi bašče sa beskrajnim potocima i od meda i mlijeka rijekama obezbijediti. Dolazi nam da nam pokaže put do boravišta koje pogled obuhvatiti ne može jer je veličine nebesa i Zemlje. Ramazan je pravo vrijeme, to je ustvari jedino vrijeme u kojem je duši omogućeno vidjeti istinu jasno jer se u njemu objedinjuju svi ibadeti, i ruhijje, i bedenijje i malijje, i ibadet duše, i tijela i mala.

Ramazan kaže, o čovječe, bit ćeš bogat kada to bude za tebe najvažnije, ako budeš od imetka dijelio. Nisi upotpunio Ramazan ako nisi od imetka dijelio, neće se ni post primiti bez sadake. Nisi ni život razumio, niti svoju zadaću halife Božijeg shvatio ako dunjaluk samo sakupljaš i od njega ništa ne dijeliš. Ramazan dolazi da nas uči, da nas  mijenja, da nas oplemeni, Stvoritelju i Poslaniku približi. Dolazi Ramazan da nas opomene i u ravnotežu između tijela i duše vrati. Ramazanu, hvala ti što nam dolaziš i što nam omogućuješ da nam oči dušom gledaju i da nam srca suštinu našeg postojanja razumiju.

Glas islama 296, strana 15, Piše: Enes-ef. Ibrović